Već peti put zaredom Udruga Kordunašica organizira čišćenje i uređivanje okoliša Centralne partizanske bolnice i groblja na Petrovoj gori. Usprkos gustoj magli i kliskim šumskim putevima do bolnice akciji se odazvalo desetak Kordunaša koji su cijeli dan proveli vrijedno čisteći.
- Na Petrovu goru dolazimo barem dva puta godišnje da očistimo staze i prostor bolnice, kao i groblja te spomenik liječnici ove bolnice Mariji Šlezinger – kaže nam Tatjana Vlačić, predsjednica Udruge, i pojašnjava:
- Vjerujem da će u dogledno vrijeme i šira društvena zajednica shvatiti važnost ovog jedinstvenog spomen obilježja i da će se partizanska bolnica obnoviti kako i zaslužuje. Sigurna sam da će ovaj dio Petrove gore jednoga dana postati važna turistička destinacija, kao što je to bilo prije posljednjeg rata. Dok ne namaknemo ozbiljnija sredstva za obnovu bolnice, bilo od lokalne zajednice, nadležnog ministarstva ili Evropske unije, snalazit ćemo se i dalje dobrovoljnim radom, samo da se bolnica potpuno ne zapostavi i uništi – kaže nam Tatjana Vlačić.
Tatjana Vlačić (Foto: Vladimir Jurišić)
Centralna partizanska bolnica izgrađena je u proljeće 1942. duboko skrivena u vrletima Petrove gore. Sva nastojanja ustaša i Nijemaca da je otkriju ostala su bezuspješna. Razvijala se postupno i svoj konačan oblik dobila 1944. kada je imala 30 objekata, nekoliko bolesničkih soba, operacijske sale, kuhinju, sobu za osoblje, salu za kulturni rad, praonicu, kupatilo s tuševima, štalu, stražarnicu, vlastiti elektro agregat, pa čak i tiskaru. Osim nadzemnih objekata, bio je izgrađen i sustav zemunica u koje su se sklanjali pacijenti kada je postojala opasnost od prodora fašista.
Tokom rada partizanske bolnice kroz nju je prošlo više od 5000 ranjenika i bolesnika, a više od 1000 ostalo je zauvijek na obližnjem groblju. Partizanska bolnica na Petrovoj gori 1971. odlikovana je Ordenom narodnog heroja Jugoslavije. Za vrijeme prošlog rata i nakon njega u potpunosti je devastirana i opustošena.
Dušan Crnković iz Ključara redovito se odaziva pozivima na radne akcije čišćenja Partizanske bolnice.
- Velika mi je želja da ova u svijetu jedinstvena i nadaleko poznata ratna bolnica ponovo postane mjesto gdje će se okupljati mladi na satovima povijesti kao i drugi izletnici, kao što je to bilo nekada. Nije bilo vikenda, a da na ovaj dio Petrove gore nije vikendom stiglo po desetak autobusa iz svih krajeva Jugoslavije, a danas je sve opustjelo. Želimo to ispraviti, jer Kordun je ustanički kraj i gotovo da nema obitelji iz koje barem netko nije bio u partizanskim redovima ili se liječio u ovoj bolnici. Zato je za nas Kordunaše ona itekako važna – kaže nam Dušan Crnković.
Dušan Crnković (Foto: Vladimir Jurišić)
Za vrijeme Jugoslavije, dok se vodila briga o obilježjima iz NOB-a, osnovan je Memorijalni park koji je obuhvaćao prostor grandioznog spomenika na Malom Petrovcu, Centralne partizanske bolnice i cijelog niza obilježja i grobišta žrtava ustaškog terora.
U ovom parku deset godina bio je zaposlen i Đuro Šapić iz Malićke.
- Uvjeti u kojima je radila bolnica bili su takvi da ih danas teško tko uopće može razumjeti. Jedno je kad o tome čitaš u knjigama ili na internetu, a drugo kad ti o svemu tome pričaju preživjeli. Kako sam iz ovoga kraja, slušao sam priče iz prve ruke. Hrabrost tih ljudi, njihova odlučnost i uvjerenost da se bore i umiru za pravu stvar s ničim se ne mogu usporediti - razmišlja Đuro naglas i dodaje:
- U napadu na Topusko moj ujak je bio ranjen u obje ruke. Te su se ozljede vrlo brzo inficirale. Njegova sestra, kasnije moja majka, pribjegla je staroj narodnoj medicini: pustila je da te grozne i upaljene rane muhe zagade svojim crvima koji su iz rana ''isisale'' sav gnoj i spriječile da se infekcija proširi. Ujaka su nešto kasnije prebacili u skrivenu bolnicu na Petrovoj gori gdje je liječen pa je još dugo poživio, doguravši do čina pukovnika JNA - kaže nam Đuro Šapić.
Nakon bolnice, uređeno je i groblje (Foto: Vladimir Jurišić)
Nakon što su volonteri očistili okoliš zgrade bolnice i brojnih stepenica prekrivenih lišćem, posvetili su se groblju na kojemu su, nedaleko od bolnice, sahranjeni borci i civili iz kordunskih sela koji nisu preživjeli teške rane zadobivene u borbama ili ustaškim masakrima. Nekoliko stotina dotrajalih i nakrivljenih bezimenih križeva pomno je poravnano, grobovi očišćeni i uređena je staza koja vodi do bolnice. Kako saznajemo od Tatjane Vlačić, Udruga Kordunašica započet će ozbiljnu kampanju da se umjesto dotrajalih izrade novi križevi.
Akciji uređenja Centralne Partizanske bolnice odazvala se i Nada Rakočević iz Zagreba:
- Čistit ćemo ovo mjesto dok god se ne obnovi kako treba. Želimo ovu čuvenu bolnicu sačuvati od zuba vremena, ali i od zaborava. Čudi me da još nisu pronađena sredstva da se ovaj važan spomenik iz povijesti našeg naroda obnovi i nastavi svjedočiti o hrabrim ljudima koji su dali svoje živote za slobodu – rekla nam je Nada Rakočević.
Nada Rakočević (Foto: Vladimir Jurišić)
Cjelodnevna akcija uređenja Centralne partizanske bolnice završena je čišćenjem spomenika Mariji Šlezinger, poznatoj liječnici koja je radila u bolnici u nemogućim uvjetima, bez lijekova i drugog bolničkog materijala, ali se svesrdno brinula o ranjenicima, tješila ih i za svakog imala riječi ohrabrenja i utjehe.
Kad su radove priveli kraju, otvorene su torbe i ruksaci pa su, po već starom kordunaškom običaju, vrijednim volonterima ponuđene delicije ovoga kraja, domaća slanina, sir i svježe pečena pogača. Našlo se tu i tekuće okrijepe, tek toliko da se nazdravi uspješnoj radnoj akciji usred maglovite Petrove gore.
