Na obilježavanju 82. godišnjice partizanskog proboja na Petrovoj Gori na kojem, kao i obično, nije bilo nikoga od predstavnika vlasti, nekoliko govora počelo je i završilo porukom „Smrt fašizmu“. U isto vrijeme poruke s oltara u Maclju, na komemoraciji poginulim pripadnicima okupacijskih snaga i njihovih domaćih pomagača, slušalo je pet ministara i petnaestak saborskih zastupnika.

Ovogodišnje okupljanje antifašista na Petrovoj gori bilo je mnogo više od obilježavanja obljetnice uspješnog partizanskog proboja iz ustaško-domobranskog obruča u noći između 13. i 14. svibnja 1942. kada je 700 boraca Narodnooslobodilačke vojske višestruko brojnijem neprijatelju zadalo težak udarac nakon kojeg nikad nisu pokušali raditi akcije na kordunskoj planini.

Pod devastiranim spomenikom Vojina Bakića, gotovo dvije tisuće ljudi došlo je izraziti nezadovoljstvo i revolt zbog sve očitijeg djelovanja krajnje desnice u Hrvatskoj i Srbiji, posebno zbog govora mržnje, ustaško-četničkih simbola, sve učestalijih zlokobnih parola i poziva na povratak ideologije, opasne ne samo za Hrvatsku, već i za cijelu Europu i svijet.

- Razlog posjete ovom mjestu nije samo sjećanje i komemoriranje Srba koji su živjeli u Hrvatskoj, niti samo obilježavanje njihovih stradanja. Posjeta je razlog za sjećanje svakog slobodarskog naroda na ono što se dogodilo, prije svega hrvatskog. To je razlog za komemoriranje svakog istinskog humaniste, a oni koji mogu donijeti odluku da se antifašizam obilježava na dostojanstven način danas nisu ovdje. Zato očekujemo da ovdje sa nama bude netko iz Vlade i čvrsto nam obeća da će se ovaj devastirani spomenik napokon obnoviti, zajedno s partizanskom bolnicom – poručio je Milorad Pupovac.

Podsjetivši kako se u medijima može pročitati da je Pavelićev režim počinio najveću izdaju u povijesti hrvatskog naroda, Pupovac je ustvrdio da je 10. travnja 1941. učinjena najveća izdaja u povijesti hrvatskog i južnoslavenskih naroda općenito.

- To je bio dan kada su izdane vrijednosti u koje vjeruju hrvatski i srpski narod, a to je ideja zajedničkog života i slobode za koje su se generacije Hrvata, Srba i drugih južnoslavenskih naroda borile kroz dva stoljeća. Ustaški režim i pokret bio je i ostao simbol razaranja ideje slobode i zajedništva na najgori mogući način, politikom istrebljenja, protjerivanja i prisilne asimilacije - rekao je Pupovac.

Prije proboja iz obruča na Petrovoj gori dogodile su se strahote koje su narod kotara Vojnić i Vrginmost natjerale u zbjeg, da odu u šumu i sklanjaju se u zemunice da bi sačuvali vlastite i živote svoje djece, dodao je.

Dragan Grublješić

Dragan Grublješić (88) iz Karlovca, rođen u Bariloviću, ne propušta dolazak na Petrovu Goru.

- Biti antifašista nije političko već civilizacijsko opredjeljenje pa kad netko kaže da nije antifašista pitanje koje se nameće je – zašto to nisi? U vrijeme ovog proboja ja sam imao pet godina, a na ono što smo majka i ja, sakrivajući se po jarcima i pećinama doživjeli, ne želim se podsjećati – kaže Grublješić.

Ispod spomenika na Petrovoj Gori bilo je dosta mladih, a Dominik Pintur (29) iz Duge Rese objašnjava:

- Sve vam to zavisi od kućnog odgoja. Mene su roditelji odgajali u antifašističkom duhu i evo me na Petrovoj gori. Ponekad, u društvu vršnjaka čujem stavove suprotne mojima. Ne ulazim u polemiku, jer vidim da su isključivi i da su pod velikim utjecajem roditelja ili nekog drugog - objašnjava Dominik.

Angjelina Bolješić

Angelina Bolješić (80) kaže da na Petrovu goru često dolazi, jer je njen pokojni suprug rođen na Kordunu, kraj Vojnića:

- Uvijek volim doći na ovo mjesto, ali srce i duša me bole kad vidim ovaj devastirani spomenik. Ja sam iz Baranje. Sva moja rodbina i cijelo selo, više od 450 ljudi, završili su svoj život u Jasenovcu, jedino je moj ujak Cvetin Nenadović preživio onaj čuveni proboj iz logora čija je godišnjica obilježena prije mjesec dana. Mene je majka rodila 1942. usred rata. Otac Duško me nikada nije vidio, jer je mjesec dana prije mog rođenja, zajedno sa svom svojom cijelom rodbinom, ubijen. Pa kako da ne budem antifašistkinja – pita Angelina Bolješić.

Saborska zastupnica Rada Borić smatra da dolazak na Petrovu goru, na obilježavanje godišnjice proboja na Biljegu, prije svega znači neodustajanje od svjedočenja istine i činjenicu da netko čuva sjećanje na žrtve fašističkog terora.

- Ovi svi ljudi su brana onima koji bi danas, ne samo činili reviziju prošlosti, već bi bili još agresivniji. Sjetimo se nedavnog napada na Zorana Pusića. Prostor napada na novinare i neke redakcije otvoren je i prije ove suspektne koalicije. DP traži zabranu jednih novina, a vrata na tom putu otvorio je sam Andrej Plenković – rekla nam je Rada Borić.

Dominik Pintur

Protiv koga smo probili obruč

Velika ustaška ofanziva na Kordunu okončana je 18. svibnja 1941. a za nju su bile angažirane: 1. lička bojna (jačine 550 ljudi), karlovačka novačka bojna (550), 10. ustaška bojna (230), 11. ustaška bojna (220), 2. lička bojna (650), 5. ustaška bojna (180), dvije satnije Poglavnikove tjelesne bojne (180), strojnička satnija ličkog zdruga (120), satnija ustaške doknadne bojne (150), 1. satnija novaka ustaške vojnice (95), oružničko leteće krilo Vojnić (78), 8. ustaški sat (170), 5 bornih kola, 14 trokolica sa strojnicama, polubaterija haubica 100 mm, bojna gorskog zdruga iz Petrinje. Ukupno oko 3.000 ljudi, podržanih od 2 haubice i 5 tenkova. Partizani i veliki broj žitelja okolnih sela povukli su se pred ustašama na Petrovu goru. U zoru 14.maja jurišom dijelova 1. i 2. kordunaškog odreda (dvije trećine bez oružja), partizani su probili obruč i spasili zbjeg, ali mnogi žitelji Banije i Korduna nisu se uspjeli spasiti jer su prije toga pobijeni ili poklani u selima pod Petrovom Gorom a njihove kuće zapaljene. Za tih šest dana, koliko je trajala neprijateljska ofanziva, sa teritorije kotara Vrginmosta ustaše su pobile i poklale oko 600 ljudi, žena i djece. Najviše su stradali stanovnici sela Perne, oko 200, i sela Pecke, oko 113 poginulih.