Ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Alen Tahiri voli se predstavljati kao dečko sa zagrebačkog asfalta koji je odrastao na Trešnjevci, gdje kao Rom nije imao problema jer je bio i ostao prihvaćen u društvu. Ima 42 godine, po struci je politolog, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu privodi kraju poslijediplomski doktorski studij na temu ‘Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu’. Za Novosti govori o hajci na Rome u Međimurju i nasilju nad Srbima.

Kakve su posljedice antiromskog protesta u Čakovcu?

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina RH izrazio je negodovanje i zabrinutost da se organiziraju skupovi koji na taj način izdvajaju romsku nacionalnu manjinu ili bilo koju drugu skupinu u Hrvatskoj. Svjestan sam i kao ravnatelj Ureda i kao pripadnik romske nacionalne manjine da se pojedina kaznena djela u međimurskoj županiji dešavaju, ali mi je apsolutno neprihvatljivo takvo prozivanje Roma, uz dodatak da ‘ima i dobrih Roma’. Nikada nije dobro generalizirati i pitam se kako bi bilo da je netko nakon Drugog svjetskog rata rekao da su svi Nijemci nacisti ili da su svi Hrvati, sačuvaj me Bože, ustaše, a znamo koliko je Dalmatinaca samo na Sutjesci poginulo. Tako da generalizacije o nekoj nacionalnoj manjini, a zbog pojedinačnih djela, nikako nisu dobre.

Slučaj Oršoš i drugi

Zaboravlja li se pritom da veći broj Roma živi u Međimurju samo zato što taj kraj nije bio dijelom NDH?

Tako je. Tema moje doktorske disertacije je stradanje Roma na području NDH, a posebno u sjeverozapadnom dijelu. Doduše, u Međimurju je bilo progona od strane fašističke Mađarske. Broj Roma je i tada tamo bio znatan. Međimurci su dobro prihvaćali Rome i shvaćam da je nekima teško zbog pojedinaca i tu imaju našu podršku, ali tvrditi da je cijela romska zajednica sklona kriminalitetu i neškolovana, da su Romi najveći problem hrvatskog društva, nije u redu. Treba naglasiti da se u tome nekada natječemo sa Srbima, koje se na isti način promatra, pa se stječe dojam da igramo mrtvu trku.

Jeste li razočarani reakcijom Vlade i posebno MUP-a na ovu vrstu generalizacije?

U ime Ureda kojem sam na čelu mogu reći da Vlada puno radi kako bi se popravio položaj nacionalnih manjina. Tu su i operativni planovi za nacionalne manjine koje je ova Vlada donijela. Što se tiče MUP-a, mislim da su se našli između dvije vatre. Ministar je poslao u Međimurje posebnog savjetnika da izvidi stanje. Kriminalitet postoji, ali mi nije jasno kako se došlo do tog broja od 70 posto kriminala u toj županiji koji navodno čine Romi. Kada to pogledam iz prizme znanstvenika, ne vidim metode koje me mogu zadovoljiti. Ne mislim da se ministar stavio na stranu prosvjednika, a međimurski župan Matija Posavec je dobro upućen u rad Vlade. Romi su najmarginaliziranija skupina, ali od 2003. imamo Nacionalni program za Rome, od 2012. nacionalnu strategiju i Rome se pokušava integrirati u društvo.

Nije li problem u tome što se ti programi i mjere često ne provode?

Ništa nije savršeno. Da je savršeno, strategija nam ne bi ni trebala. Velik dio mjera je proveden, ali je činjenica da znatan dio nije. Trošimo velika sredstva na obrazovanje i istraživanje baznih podataka jer je vrlo teško provesti neke mjere ako nemate podatke, npr. stavite mjeru da ćete negdje poboljšati obrazovanje, a nemate početni broj. Zato smo u taj projekt, kao istraživače, uključili i Rome. Prošlog tjedna vratio sam se iz Vijeća Evrope, gdje sam izložio sve što radimo i mogu reći da su mnogi moji kolege pozitivno ljubomorni na Hrvatsku i na stvari koje radimo, ali priznajem i da sam mijenjao boje zbog prosvjeda u Međimurju, ali ne samo zbog njega, jer su nakon njega problemi počeli i drugdje. U Koprivničko-križevačkoj županiji jednom su Romu zapalili kuću čim ju je kupio, a sada sam dobio informaciju da je u Karlovcu skupina građana došla pred romsku kuću, u kojoj žive integrirani i radišni ljudi, i počela vikati da Rome treba poslati u logore i sl., dok je jedan stariji Rom i fizički napadnut. S druge strane, ja sam rođen na zagrebačkom asfaltu i nikada nisam imao problema s diskriminacijom do unazad par godina. Možda su neki vidjeli da sam uspio u životu, pa je to ljudima koji i inače imaju problema s drugim nacionalnostima neki problem, ali i dalje tvrdim da većina građana osuđuje nasilje i prema Romima i prema Srbima. Znam puno dečki koji su bili branitelji u Domovinskom ratu, a koji negoduju kada čuju za tu vrstu nasilja.

Što se tiče MUP-a, mislim da su se našli između dvije vatre. Ministar je poslao u Međimurje posebnog savjetnika da izvidi stanje. Kriminalitet postoji, ali mi nije jasno kako se došlo do tog broja od 70 posto kriminala u županiji koji navodno čine Romi

Da li je hajku na Rome u Međimurju pojačala i policija tezom o 70 posto kriminala u toj županiji koji je pripisan Romima, da bi se kasnije pokazalo kako je taj postotak rezultat ankete provedene među građanima?

Zato i kažem da se nisu koristile znanstvene metode. Zanima me kako su došli do tog postotka i da li policija ljude koji počine neko kazneno djelo pita za nacionalnu pripadnost. Koliko znam, nemaju takve ovlasti. Možda ih detektiraju po izgledu? Mislim, evo sada ide ljeto, ljudi su malo tamniji… ili su nekoga zatekli pored kontejnera pa su pomislili da je Rom? Sačuvaj Bože da bih pomislio da su koristili Himmlerove metode iz Drugog svjetskog rata.

S druge strane, slažete li se da je činjenica da se u obrazovanje Roma dosta uložilo posljednjih godina i da sve više djece pohađa predškolske programe, koji im pomažu kada krenu u prvi razred, gdje postižu uspjehe kao i sva druga djeca?

Apsolutno! Vidite, kada sam spomenuo Nacionalni program za Rome iz 2003., tada je Ured za nacionalne manjine u dogovoru s Ministarstvom znanosti i obrazovanja pokrenuo projekt romskih pomagača u nastavi. Oni rade u praksi od 2006. Romi, naravno, nisu manje inteligentni od drugih, ali su ranije imali problem s jezikom. Doma govore romski, u okolini se govori lokalnim međimurskim narječjem, a u školi književnim hrvatskim jezikom. Kada djeca nisu u predškolskoj dobi prolazila pripreme, onda na početku školovanja nisu puno toga razumjela i imala su lošiji uspjeh. Da mene stave sada u Norvešku na predavanje, džabe mi doktorski studij ako ne znam jezik. U Murskom Središću, gdje su djeca u integriranoj vrtićkoj skupini, kada upišu školu svi su vrlo dobri ili odlični. U Orehovici su imali sto posto upisa osmaša u srednje škole. U medijima možete čuti da je samo četvero od 300 i nešto Roma završilo srednju školu, no istina je da ih je toliko završilo četiri godine srednje, a trogodišnju školu završava na stotine. Samo je Grad Zagreb dodijelio 70-ak stipendija za srednjoškolce.

Da li je problem i to što mnogi mladi, pogotovo djevojke, napuštaju srednju školu zbog udaje i ženidbe?

Djevojke u većem broju završavaju školu, i osnovnu i srednju. Rana udaja i ženidba je problem, ali se ne slažem da je tradicija. Nedavno sam razgovarao s novom direktoricom UNICEF-a u Hrvatskoj koja me isto pitala, pa sam izrazio negodovanje jer to nije tradicija. Činjenica je da ti mladi žive u segregiranim naseljima, da su prepušteni sami sebi, nemaju mogućnosti otići u kazalište i sl. Roditelji zbog nižeg obrazovanja nemaju posla i onda ta djeca žele pobjeći od toga i osnovati svoju obitelj, gdje će ih biti manje, a tada nastaju problemi. Dođu djeca, a romske su žene dvostruko diskriminirane jer ih često zlostavlja muževa obitelj.

Kako komentirate priče da Romi troše socijalne naknade na kocku, alkohol i drogu? Radi li se tu o širenju predrasuda i još jednom pokušaju generalizacije?

Apsolutno se slažem. Ne kažem da nema izdvojenih slučajeva, kao i u svakoj drugoj zajednici. Bio sam u ovih 13 godina, koliko sam u Uredu, stotine puta na terenu u Međimurju i jako dobro surađivao s ravnateljicom Centra za socijalnu skrb Suzanom Belović, skupa smo intervenirali. Da, neprihvatljivo je da netko troši novac nenamjenski, ali nitko nije pokazao snimku koliko Roma, u trenutku kada dobiju pomoć, odlazi u supermarkete, kupuje pelene, vlažne maramice, hranu za bebe itd. Romska djeca su čista, odlaze na nastavu i maksimalno se trude, a ovako ih se sve stigmatizira zbog pojedinaca. Republika Hrvatska ima presudu iz Strasbourga u slučaju Oršoš i drugi, koja se odnosi na namjeru da se romsku djecu tušira prilikom ulaska u školu, to su posljedice ranijih generalizacija.

Institucije nisu svemoguće

Rekli ste da Romi i Srbi vode mrtvu trku kada su predrasude i nasilje u pitanju. Uočavate li porast nasilja i animoziteta prema Srbima, pogotovo u svjetlu događaja na Braču, kada su napadnuti sezonski radnici srpske nacionalnosti?

Potpuno je neprihvatljivo da se takvo nasilje događa u zemlji članici EU-a. Hrvatsko društvo je tolerantno, gradonačelnica Supetra je odlično reagirala. Nevjerojatno je da se u turističkoj zemlji s manjkom radne snage napadaju ljudi koji su spremni raditi ovdje, a ne otići van. Nedopustivo je i ono što su huligani napravili srpskim vaterpolistima u Splitu.

Jesu li ti huligani samo vrh ledene sante? Nisu li huligani samo produkt društva koje ih odgaja s negativnom slikom prema Srbima generalno?

Institucije nisu svemoguće. Bez kontinuiranog rada s građanima nemoguće je ostvariti normalniji suživot. Mislim da se u jednom trenutku počelo igrati s duhom u boci i da je jedna mala manjina počela zastupati neke dosta fašističke stavove i kroz prizmu fašističkih načela gledati na srpsku, romsku i židovsku nacionalnu manjinu. Molim dragog Boga da ne krenemo u tom pravcu, ali vidim da se prvo krenulo prema gej populaciji, pa prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, pa prema ženama i na kraju prema Romima. Strah me je da se povijest ne ponovi. Svi moramo puno više napraviti da bi se prihvatilo one koji su drugačiji.

Mislite li da je dobro da se na najvećem ustaškom stratištu Roma u Uštici, pored Jasenovca, gradi poseban muzejski kompleks? Zašto bi se Rome izdvojilo od Srba, Židova i Hrvata ubijenih u ustaškom konclogoru Jasenovac?

Osobno podržavam projekt u Uštici. Zajednički jezik nije nađen. Do sada ni u jednom postavu nisu posebno izdvojeni Romi i romske žrtve. Zločini koji su tamo počinjeni su najgnjusniji mogući.

Je li to bio genocid?

Da, to je neupitno. Ustvari, čak ne bih rekao genocid, nego bih upotrijebio politološki termin pogrom. Genocid, pa onda ide pogrom. Objavio sam znanstveni članak na temelju arhivske građe i usporedbe popisa stanovništva nekadašnje Savske banovine, a kasnije SRH. Dakle, 1931. imali ste 14.286 pripadnika romske nacionalne manjine, a na tom ih je području 1948. bilo 126. To je razlika od 99,2 posto. Ta tema u hrvatskoj historiografiji nije dovoljno istražena. Budući memorijalni centar u Uštici ne znači da Romi neće biti zastupljeni i u Spomen području Jasenovac. Prošlog tjedna sam bio na sastanku eksperata Vijeća Europe, koji većinom ne gledaju Hrvatsku kroz dobru prizmu, a bili su oduševljeni kada su čuli što pripremamo i rekli su da će svi doći na otvaranje.