Novosti

Intervju

Zlatan Topalović Šansa uvijek postoji, samo se treba pokrenuti

Transatlantskim trgovinskim i investicijskim partnerstvom se iz temelja želi izmijeniti postojeće radno zakonodavstvo, financijsku regulaciju dodatno deregulirati, smanjiti kontrolu kvalitete hrane i robe, a praksu nebrige za zaštitu okoliša dodatno osnažiti

Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) naziv je predloženog sporazuma između Europske unije i SAD-a. Sporazum teži deregulaciji i osnižavanju ili potpunom ukidanju carina, što bi prema njegovim zagovornicima dovelo do snažnijeg gospodarskog rasta, kako u SAD-u, tako i u EU. Mnogi građani u Europi ne slažu se s takvim stavom, pa je pokrenuta peticija protiv potpisivanja tog sporazuma, koja do sada ima više od milijun potpisnika. Tom smo prilikom razgovarali sa Zlatanom Topalovićem, koordinatorom inicijative ‘Zaustavimo TTIP’ koja djeluje u Hrvatskoj.

Zašto smatrate da je TTIP štetan za EU, a time i Hrvatsku i njene građane?

TTIP je sporazum čiji je krajnji cilj ukloniti regulatorne barijere profitu multinacionalnih kompanija s obje strane Atlantika. Ukoliko bi zaista došlo do njegovog potpisivanja, to bi sigurno bio najštetniji trgovinski sporazum u povijesti, čija bi realizacija za stanovnike Unije, a time i Hrvatske, značila pravu katastrofu. Ne postoji dio društva koji tim sporazumom ne bi bio zahvaćen. Riječ je o ugovoru koji iz temelja želi izmijeniti postojeće radno zakonodavstvo, financijsku regulaciju dodatno deregulirati, smanjiti kontrolu kvalitete hrane i robe, a praksu nebrige za zaštitu okoliša dodatno osnažiti. U svakom slučaju, građani bi vrlo brzo osjetili štetne posljedice.

Konkretno, kada je u pitanju radno zakonodavstvo, potpisivanjem sporazuma kolektivni ugovori bi zaista postali tek relikt neke bolje prošlosti. Sporazumom je predviđena i daljnja privatizacija javnih dobara i usluga poput zdravstva i školstva. Sve to za izravnu posljedicu ima daljnji pad ionako lošeg životnog standarda. Od svega bi se okoristile multinacionalne korporacije. Glavni mehanizam pomoću kojega bi korporacije vršile utjecaj na države potpisnice sporazuma, odnosno njihove građane, jesu ad hoc uspostavljeni sudovi za arbitražu između investitora i država. Dakle, ako neka korporacija procijeni da bi njezin profit mogao biti ugrožen izmjenama zakona u nekoj od država potpisnica, korporacija se obraća ad hoc sudu koji zaobilazi nacionalna pravosudna tijela te potom putem međunarodnog suda država isplaćuje korporaciji odštetu za profit koji je planirala ostvariti. Na taj način su europski porezni obveznici, prema postojećim međunarodnim trgovinskim sporazumima, privatnim investitorima već isplatili preko 3,5 milijarde eura. Bitno je napomenuti da se i odluke suda, kao i cijeli pregovori vezani za TTIP, također donose iza zatvorenih vrata.

Hoće li vaša inicijativa poduzimati neke konkretne akcije kako bi pokušala povećati svijest o štetnosti TTIP-a?

Stanovnici EU i SAD-a u potpunosti su isključeni iz pregovora, no u Hrvatskoj i ostatku regije postoji dodatni problem -  mali broj građana je uopće čuo za pregovore.  Ako se u javnosti i govori o sporazumu, onda ga se pokušava prikazati naprosto kao nužnost, kao neizbježno usklađivanje zakonodavstva među državama potpisnicama, što bi posrnuloj privredi omogućilo zamah. Jasno je da je ovdje prvenstveno riječ o tome da bi jedinu korist od sporazuma imale multinacionalne korporacije.

Pokrenuli smo inicijativu prvenstveno da informiramo što to TTIP uopće jest. Trenutno je u planu povezivanje s domaćim organizacijama kako bi napravili širi front i da zajedničkim snagama potaknemo raspravu te s našim europskim prijateljima pokušamo prisiliti vlade i nacionalne parlamente da napokon uključe svoje stanovništvo u pregovore. Naravno, nama kao inicijativi je zbog samog karaktera sadržaja ovog sporazuma krajnji cilj da se on nikad ne potpiše.

Imaju li građani šanse spriječiti potpisivanje sporazuma s obzirom da s druge strane stoje interesi velikih korporacija?

Da se pitaju samo velike korporacije, najvjerojatnije ne bismo imali niti osmosatno radno vrijeme, godišnji odmor ili plaćeni dopust, da ne spominjem druge beneficije proizašle iz duge borbe generacija radnika, sindikalista i aktivista. Trenutno preko 320 organizacija u 24 zemlje unutar EU sudjeluje u peticiji ‘Stop TTIP’ koju su pokrenuli građani i aktivisti, a do sada je peticiju potpisalo preko milijun stanovnika EU. Europska komisija je još u rujnu peticiju proglasila nevažećom, no sada je taj slučaj pred Europskim sudom od kojeg se očekuje mišljenje. U slučaju da Europski sud peticiju proglasi nevažećom, što nikako ne treba odbaciti kao mogućnost, mi sigurno nećemo odustati od borbe protiv TTIP-a. U tom slučaju borba se više neće voditi putem web obrazaca. Šansa uvijek postoji, samo se treba pokrenuti.

Intervju

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više