U jednom trenutku zombi komedije "Šalša" kao grom iz vedra neba pojavi se kadar ženskog bića koje izranja iz mora u bližem planu i slow motionu, dok kapljice prskaju s "bujnih oblina", a prizor prati "Morska vila" Daleke obale. Kadar je to koji nema veze ni s čim prethodno ni poslije viđenim, gotovo kao nekakva modernistička intervencija u ultimativno žanrovskom filmu mišljenom za širu publiku, i posve je zbunjujuć, tim prije što u prvi tren gledatelj nije siguran je li djevojka koja izranja istovjetna glavnom ženskom liku zubarice Irene, s obzirom na to da Irenu glumi Ivana Gulin, podosta slična utjeloviteljici "vile" Luni Pilić (nesretna nižeklasna supruga mladog muškarca koju siluje njegov imućni otac u "Svetoj obitelji" Vlatke Vorkapić).
"Strateški" snimana iz blizine i usporeno, s naglaskom na "stanovitim detaljima", glumica sitnije građe pretvorena je u tzv. seks-bombu, a sve to, čini se, bez ikakve druge svrhe doli eksploatacijske – staviti je u trailer i privući kojeg gledatelja više u kina. Potpisnik ovih redaka među zadnjima je koji bi imali nešto protiv larpurlartističkog pristupa lijepom ljudskom tijelu, ali ovdje je riječ o banalnoj seksualizaciji pod krinkom humornog konteksta, odnosno svođenju mlade i darovite glumice i njezine uloge na objekt seksualizacije i "hororizacije" (njezin lik prvo će poslužiti kao seksualni mamac, a prije nego što uspije poprimiti ikakvu smisleniju karakterizaciju, pretvorit će se u zombija, tj. čistu funkciju).
Režiser filma Dražen Žarković poznat je kao tzv. pouzdani zanatlija koji iza sebe ima niz populističkih TV-serija i filmski opus uglavnom sastavljen od malih simpatičnih ostvarenja s pokojom gorkom notom ("Ajmo žuti!", "Trešeta", "Moj dida je pao s Marsa", ali i "Zagonetni dječak", najslabiji film iz serijala o Koku po Kušanu), pa je tom nizu dodao i ovaj novi uradak u kojem mu se omaknuo i opisani eksploatacijskih potez. "Šalša" je inače nastala u hrvatsko-srpsko-crnogorsko-bosanskohercegovačkoj koprodukciji prema scenariju Ivana Turkovića-Krnjaka (TV-serija "Počivali u miru", "Hotel Pula", "Dnevnik Pauline P.") i Maje Todorović ("Toma"), i sveukupno gledajući još je jedan simpatičan Žarkovićev rad. Riječ je o zanatski korektno izvedenom djelcu u kojem je sve podređeno žanrovskoj logici lišenoj ikakve više estetske ambicije, ali zato – i to je ono što je dobro – društveno-politički angažiranom u smjeru žigosanja (klero)nacionalizma i svake netrpeljivosti.
U satiričkom ključu, ali posve izravno film poručuje da se "zombizam" – što u ovom slučaju znači ideološko reakcionarstvo – hvata za one manjeg kvocijenta inteligencije, a jedan od zombija, čitaj nacionalista, biva nabijen na zastavu socijalističke Jugoslavije. Naravno, da bi takve provokacije lakše prošle, prethodno treba satirizirati i socijalističku Jugoslaviju, preko figura druga Tita, JNA i KOS-a, što su odavno opća mjesta, ali ako je takvu žrtvu trebalo prinijeti da bi se udarilo na sadašnje nacionaliste i vjerske fundamentaliste, neka je. Recimo i da su likovi pozitivaca, njih pet-šest, dostatno profilirani i da su među njima posebno ekspresivni Ljubiša Savanović i Milica Janevski kao srpski turisti na izoliranom dalmatinskom otoku na kojem bukne zombi epidemija, dok su negativci svedeni na dramaturško-žanrovske funkcije. Protagonist Vatroslav gotovo do samog kraja, kad se pokaže u boljem svjetlu (i stoga za nagradu osvoji djevojku), iritantni je mlakonja, ali u izvedbi Momčila Otaševića ("Po tamburi") uspijeva zadržati nužnu dozu simpatičnosti, premda je ljubavni interes zubarice Irene za nj poprilično neuvjerljiv. Kad se ispod svega podvuče crta, "Šalša" je dobrodošlo ostvarenje na tragu Ličinina "Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj", ali nešto manje uspjelo, dok je paralele s inozemnim zombi komedijama (recimo Hazanaviciusovim "Rezom") bolje ne povlačiti, jer je razlika u klasi u korist potonjih prevelika.
