Prije dvije godine Svjetska zdravstvena organizacija objavila je "Priručnik o skrbi vezanoj za pobačaj", a uskoro se očekuje i hrvatski prijevod, u izdanju udruge Pariter iz Rijeke. Prijevod dolazi u ključnom trenutku političkih promjena u Hrvatskoj i Europi gdje se i dalje vode rasprave o pravima žena na reproduktivno zdravlje. Priručnik su uredile Marija Trcol i Tea Vidović Dalipi, lektorirala je Jana Pamuković, a recenzirala dr. sc. Jasenka Grujić. Kako nam govori Marija Trcol, koja je uz Evu Fućak i Andreu Rudan radila na prijevodu, publikacija o skrbi vezanoj za pobačaj Svjetske zdravstvene organizacije je priručnik za zajednicu.
- On donosi upute nacionalnim, regionalnim i lokalnim tvorcima politika, provoditeljima i voditeljima programa seksualnog i reproduktivnog zdravlja, članovima organizacija civilnog društva, zdravstvenim djelatnicima i osobama kojima je potrebna skrb vezana uz pobačaj. On je velik dokument koji donosi upute, pojašnjenja i savjete kako osigurati skrb vezanu za pobačaj kako bi žene bile uvažene i tretirane s poštovanjem te dobile svu neophodnu medicinsku skrb – objašnjava Trcol te dodaje kako bi idealno bilo da se prijevoda uhvatila stručna organizacija koja ima najviše koristi od njega, ali pošto živimo u društvu u kojem struka ignorira skrb vezanu uz pobačaj – tog posla se moralo uhvatiti civilno društvo.
Priručnik donosi upute, pojašnjenja i savjete kako osigurati skrb vezanu za pobačaj da bi žene bile uvažene i tretirane s poštovanjem te dobile svu neophodnu medicinsku skrb, kaže Marija Trcol
Kako Trcol ističe, tijekom prevođenja "Priručnika" shvatile su kako je izrazito važan za sve koji se u bilo kojem kontekstu dotiču s pobačajem jer djeluje osnažujuće i može pomoći ženama da pronađu načine za lakše suočavanje sa zdravstvenim sustavom.
- Svjetska zdravstvena organizacija je postavila dobre temelje i to na izuzetno važan način u kojem žena zaista jeste u centru skrbi, gdje to nisu liječnici kojima se olakšava posao, gdje to nije bolnica niti sustav – već žena. Jedna od glavnih poruka široj javnosti jeste da, ako se sustav presloži tako da je žena u centru skrbi kada pričamo o prekidu trudnoće, dobivamo rasterećenje zdravstvenog sustava i financijski, ali i u ljudstvu. Ako to postavimo, dobivamo povjerenje i gradi se jedan moment funkcionalnog zdravstvenog sustava – objašnjava Trcol.
Kada govorimo o pravu žene na prekid trudnoće, primalje bi trebale biti jedna od glavnih spona između žena i zdravstvenog sustava. Daniela Drandić, voditeljica tima za zagovaranje komunikacije Međunarodne konfederacije primalja, ističe da pitanja pobačaja i kontracepcije trebaju biti dio primaljskog posla, ali se iz različitih razloga u različitim dijelovima svijeta to jednostavno ne prakticira.
- Primalje su uvijek bile primarne zdravstvene djelatnice koje rade u zajednicama, ali nažalost u Hrvatskoj to nisu već nekih 50-ak godina. Kada jedna primalja u Švedskoj ima svoju ambulantu u zajednici, to je mjesto za informiranje, edukaciju i zdravstvenu zaštitu, mjesto gdje mladi dolaze i za njihovu zdravstvenu zaštitu tako da to je daleko od onoga gdje smo mi u Hrvatskoj. Mi smo u primarnoj medicini odredili da sve rade specijalisti ginekologije i porodništva, te vrlo uske medicinske specijalizacije, i sada se susrećemo s problemom nedostatka liječnika i urušavanjem sustava skrbi – govori Drandić.
Upravo u Švedskoj, gdje su primalje odgovorne za cijeli životni krug reproduktivnog zdravlja žena od adolescencije do menopauze, kao primalja radi Mia Kolak, a objašnjava nam kako ovaj posao obuhvaća i skrb o pobačaju kao i kontracepciji te da je svim ženama u Švedskoj pobačaj dostupan te ga ne moraju opravdavati posebnim razlozima. Iako surađuju s liječnicima, primalje imaju vlastitu licencu te samostalno pružaju skrb i imaju vlastite odgovornosti.
Kada govorimo o pravu žene na prekid trudnoće, primalje bi trebale biti jedna od glavnih spona između žena i zdravstvenog sustava, naglašava Daniela Drandić
- Žene koje su zdrave za vrijeme svoga života vidjet će samo primalju, kada idu po kontracepciju, skrb vezanu uz pobačaj, testiranje na HPV, menopauzu. Primalje su tu za žene cijeli njihov život i u Švedskoj rade sve što u drugim zemljama rade liječnici ili primalje kao asistentice liječnicima gdje nemaju krajnju odgovornost, ali u Švedskoj u tom unikatnom modelu imaju svoju autonomiju. Danska također ima jako primaljstvo, ali su najviše fokusirani na porođaj, a slično je i s Norveškom – objašnjava Kolak.
Drandić govori kako bismo se na primalje trebali ugledati kao na model skrbi koji je uvijek funkcionirao jako dobro u zapadnim zemljama Europske Unije i šire te da je potrebno primaljama dati da rade svoj posao. Da bi to postigli u Hrvatskoj, potrebno je proširiti edukacijske programe, no također ih i educirati. Iako je prijevod "Priručnika" koristan i dobar korak neformalnog obrazovanja, u Hrvatskoj postoje samo dva sveučilišta koje nude studijske programe za primalje, jedan u Rijeci i jedan u Splitu. Kako komentira Drandić, upisne kvote su male, jako je mali broj studentica, a boji se da ih najviše pripremaju za bolnički dio posla praćenja poroda koji je iznimno važan, ali nije jedini dio primaljskog posla, za koji su međunarodni standardi puno širi.
- Rad primalja regulira Europska direktiva koja propisuje minimalni opseg posla, odnosno kompetencije. U Hrvatskoj, kao i u većini istočno-europskih zemalja, držimo se tog minimuma, dok primalje u drugim EU zemljama imaju široki spektar rada koji je više u skladu s međunarodnim kompetencijama koje propisuje Međunarodna konfederacija primalja. U Francuskoj i Švedskoj najnormalnije vrše pobačaje, a u Francuskoj od početka 2024. čak rade i kirurške pobačaje, dok u velikom broju zemalja savjetuju i propisuju kontracepciju. Nažalost, iako znam par podataka anegdotalno, ne postoji znanstveni rad ni registar u kojem je opisano u kojoj EU zemlji primalja zakonski ili u praksi provodi pobačaj – objašnjava Drandić.
Kada govorimo o razlikama između hrvatskog i takozvanog švedskog modela primaljske skrbi, Kolak ističe kako su primalje u švedskoj dobro obrazovane te iza sebe imaju četiri ili pet godina sveučilišnog studija s profesionalnom licencom za primalje i autonomijom. Osim toga, u određenoj mjeri pružaju skrb o seksualnom i reproduktivnom zdravlju svim ženama, djevojčicama, dječacima i muškarcima. Primalje također pružaju i prenatalnu te postnatalnu skrb, Papa-bris, ginekološke preglede, odgovorne su pri rođenju djeteta, pružaju 85 posto svih savjetovanja o kontracepciji i propisuju kontracepciju u Švedskoj, a samostalno se skrbe o pobačaju. Rade i u klinikama za mlade i pružaju seksualno obrazovanje za sve mlade, a Kolak dodaje da, kada se govori o spolnom odgoju u Švedskoj za koji su zadužene primalje, radi se o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima svih ljudi.
Priručnik o pobačaju
- U svim školama postoje medicinske sestre koje cijepe protiv HPV-a sve djevojčice i dječake u dobi od 11 godina. Svi učitelji u svim predmetima u svim razredima dužni su informirati učenike o seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim pravima u različitim aspektima. Ovo također treba minimizirati reproduktivnu prisilu, to je kako bi se osiguralo da svi učenici znaju reći ne i kako zaštititi svoj integritet, a u isto vrijeme osigurati da postoji informirani pristanak prije seksa. Razgovaramo o LGBTQI i različitim kulturama – dodaje Kolak.
Kako se Kolak bavi i istraživanjem migranata te njihovih percepcija o švedskom zdravstvenom sustavu, govori kako žene imigrantice često imaju lošije seksualno i reproduktivno zdravlje jer su imale lošiji pristup pravima, za razliku od žena rođenih u Švedskoj. Jasno je to zbog stvari poput zdravstvene pismenosti gdje žene ne znaju puno o sustavu. Događalo se da, primjerice, kada ženama pacijenticama imigranticama kaže da je primalja i da će se ona brinuti o njima, žene iz pretežito patrijarhalnih zemalja pitaju gdje je tu liječnik. Drandić se osvrće na ovo ističući kako su, za razliku od švedskog, zdravstveni sustavi poput hrvatskog zapravo forma patrijarhata u kojemu liječnik mora sve kontrolirati, pa i kod pobačaja.
- Jedan od razloga je to što ne žele da pobačaj bude u rukama nekoga van liječnike struke jer tako zadržavaju moć odlučivanja. Primalje najčešće nisu niti svjesne da je to dio njihovog posla. U Međunarodnoj konfederaciji primalja propisujemo standarde za primaljsku skrb, sve što bi jedna primalja trebala znati po završetku školovanja, a to uključuje skrb za trudnice, rodilje i babinjače, rad u zajednici i s mladima, propisivanje kontracepcije i izvršavanje pobačaja, to je uobičajeni dio primaljskog posla i ona treba biti prva razina koja rješava većinu toga, te potom uključuje druge stručnjake po potrebi kad je situacija kompleksnija iz nekog razloga. U Hrvatskoj se to ne događa najviše zbog politizacije pobačaja, zbog čega su primalje u strahu uopće ulaziti u to područje koje se zadržava u rukama ginekologa, struke koju vode muškarci – objašnjava Drandić.
Kada govorimo o pobačaju u Švedskoj, žene u ranoj trudnoći, odnosno do devetog tjedna, ako žele obaviti pobačaj, primalja ih pregleda i da im lijek, odnosno medikamente. Ako se pređe deveti tjedan tek je onda potrebno otići na razgovor kod liječnika, a skoro svi pobačaji su medikamentni. No, što se tiče dostupnosti pobačaja, situacija je u hrvatskom zdravstvu daleko drukčija, a kako ističe Marija Trcol, postoje dva medicinska zahvata o kojima se uči na medicinskim fakultetima i zdravstvenim studijima gdje se primalje obrazuju, a koji su regulirani posebnim zakonom i koji ovise o vladi – to su pobačaj i medicinski potpomognuta oplodnja. Oba su zahvata vezana uz reproduktivno zdravlje žena i dvije su stvari koje ovise o tome gdje vlada naginje, zbog čega Trcol ističe kako je važno shvatiti da to jeste pitanje javnozdravstvenih politika.
- Mi nismo "za pobačaj", nego za integritet i dostojanstvo žene i poštivanje prava na izbor te smanjen broj neželjenih trudnoća. Želimo da ženama socioekonomski status ne utječe na odluku o imanju djece. Nedostupnost pobačaja dovodi do toga da se radi ilegalno, tada su veće posljedice po zdravlje, a tada i samo zdravstvo ima veći trošak. Nekada se događa i smrt - pratimo što se događa i u Poljskoj i na Malti, svuda oko nas, a to je da smrtnost žena raste zabranom pobačaja. Osim žena koje završe najgore, velik je broj žena koje kasnije imaju posljedice na zdravlje – dodaje Marija Trcol, ističući da se i "Priručnik" bavi načinima na koje zabrana pobačaja utječe na ekonomiju zdravstvenih sustava.
- Svaki pozitivan pomak u zajednici u kojoj živimo jako nas veseli, tako da će primjena ovog priručnika našoj organizaciji donijeti osjećaj solidarnosti i snage zbog sjajnog tima koji je na njemu radio, kao i zadovoljstvo činjenicom da je svijet malo bolji – zaključuje ona.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
