“Život mi je ugrožen i moram čekati. Pusa mama. Liječnici ne mogu ništa dok je fetus živ zbog zakona protiv pobačaja. Žena je poput inkubatora", napisala je Izabela Sajbor (30) u jednoj od zadnjih SMS poruka svojoj majci Barbari Zientek dok je u bolnici čekala da joj pomognu. Tamo je došla 21. septembra 2021. zbog puknuća vodenjaka i užasnih bolova nakon kojih je dobila groznicu i počela povraćati. Umrla je dan kasnije u 7:35 h, manje od 24 sata nakon što primljena u bolnicu.
Liječnici su, prema dostupnim informacijama, odlučili čekati da srce fetusa prestane kucati prije nego što interveniraju - unatoč jasnim medicinskim indikacijama za pobačaj. Nakon što je ultrazvuk potvrdio smrt fetusa, Izabela je odvedena u operacijsku salu, ali je na putu do tamo doživjela srčani udar i umrla. Bila je majka djevojčice koja danas ima 11 godina.
Njena priča jedna je od četiri koje je jutros na platformama Grof Darkula, Seksizam naš svagdašnji te europskoj inicijativi My Voice My Choice, pročitala Mirela Čavajda.
Izabela Sajbor, Marta Sowinska, Savita Halappanavar i Valentina Miluzzo - četiri su žene koje su zbog zabrane ili nedostupnosti pobačaja u Poljskoj, Irskoj i Italiji - umrle od komplikacija. Jedna od njih mogla je biti i Čavajda. Usprkos tome što je imala zakonsko pravo na prekid trudnoće iz medicinskih razloga, uskraćena joj je potrebna skrb u Zagrebu u maju 2022. godine. Spas je pronašla u susjednoj Sloveniji, ali što bi bilo da nije mogla otići u Sloveniju?
Recentni korupcijski skandali u hrvatskom zdravstvu samo potvrđuju da je problem nedostupnosti zdravstvene skrbi kronično, a ne vanredno stanje, te posljedica neodgovornih politika, kao i sve veće komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstva. Kako podcrtavaju koordinatorice inicijative My Voice My Choice, ovdje se ne radi o pojedinačnim slučajevima koji su “slučajno” završili smrću, već o sustavu koji ne samo da dopušta ubijanje onih koje žele pobaciti, nego to zabranom pobačaja i potiče.
Na tome da nitko više ne bude doveden u smrtnu opasnost zbog pobačaja u ovome trenutku radi 2200 digitalnih volonterki i volontera. Aktivirali su se da prikupe najveći mogući broj potpisa za dostupan, besplatan i legalan pobačaj te smanje brojku od 150 tisuća potpisa, koliko je do milijuna potrebno da bi europska inicijativa My Voice My Choice mogla predati prijedlog legislative Europskoj komisiji.
“Nakon što prikupimo milijun potpisa, predajemo prijedlog legislative Europskoj komisiji kako bi se stvorio financijski mehanizam za osiguranje dostupnog i besplatnog pobačaja na tlu Europske unije. To znači da bi žene koje dolaze iz zemalja gdje je pobačaj nedostupan, pobačaj mogu napraviti u zemljama u kojima je dostupan, a troškove medicinskog zahvata pokriva Europska unija”, na konferenciji za medije objasnila je Lana Bobić, koordinatorica inicijative My Voice My Choice u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj pobačaj jest legalan, ali zbog priziva savjesti i cijene zahvata i dalje je često nedostupan. Prema najrecentnijim podacima preko 60 posto liječnika i liječnica u Hrvatskoj koristi priziv savjesti, a u nekim bolnicama pobačaj ne izvodi nitko. Da se kod priziva savjesti radi o institutu koji je nažalost još uvijek legalan, ali mu ne bi trebalo biti mjesta u medicini, povodom ove akcije ponovila je ginekologinja Jasenka Grujić.
Jedna od govornica konferencije za medije bila je i glumica, scenaristica i redateljica Lana Barić, koja je u filmu ‘Šlager’ igrala ulogu žene koja je pobacila.
“Osjećala sam svoju intimnu potrebu kroz sve što radim reći da sam povukla taj dio priče iz svog osobnog iskustva. Meni je to bilo važno zbog destigmatizacije, zato što je stigmatizacija izuzetno velika. Vi u hrvatskoj i regionalnoj kinematografiji nemate žene koje abortiraju. Abortus se ne tematizira ili se tematizira minimalno. Općenito, kao da je objavljen još nekakav dodatan rat protiv ženskih reproduktivnih prava”, poručila je Barić.
Svojim potpisom na platformi myvoice-mychoice.org možete doprinijeti ovoj akciji i podržati osiguravanje prava na pobačaj u svim zemljama EU.
