U Hrvatskoj je lani počinjeno ukupno 27 ubojstava u kojima je ubijeno 13 žena; od toga su čak u 12 slučajeva (jedan više nego 2021.) počinitelji ubojstava bile bliske osobe u obitelji – supruzi, izvanbračni supruzi, intimni i bivši intimni partneri. Premda je, prema podacima koje je Novostima ustupio Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u prošloj godini nastavljen ukupni pad broja ubojstava u odnosu na 2021. za 11 posto, kao i ukupni pad broja ubojstava žena za 7,6 posto, bilježi se porast broja ubijenih žena čiji su počinitelji bliske osobe.

U toku ove godine "trend se nastavlja s dosad počinjenih šest slučajeva femicida te se isti uklapa u generalni trend brutalizacije nasilja prema ženama", ističu iz Ureda u priopćenju koje je potpisala Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Također, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova na koje su nam iz ureda pravobraniteljice skrenuli pažnju, policija je lani evidentirala 5.832 osobe ženskog spola kao žrtve prekršaja nasilja u obitelji i 5.706 osoba ženskog spola kao žrtve kaznenih djela u obitelji i među bliskim osobama.

Zastali smo stoga u tišini punih 15 minuta u središtu Šibenika u društvu dvadesetak šibenskih aktivistkinja (među kojima se našao i pokoji muškarac) iz Šibenske udruge mladih (Š.U.M.) i Kulturne udruge Fotopoetika, koje su u izvjesile ispisane transparente na kojima je hladna statistika svjedočila: isticao se upravo broj 13 kao lanjska crna bilanca, ali i podatak po kojem je u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj ubijeno 400 žena.

Hoće li ova upozoravajuća javna akcija, održana pod zajedničkim sloganom "Sigurnost žena je odgovornost države" u koordinaciji četrdesetak ženskih inicijativa i organizacija u više od 20 hrvatskih gradova, konačno prodrmati inertne državne institucije?

 

Kolektivna solidarnost

Povod za javna okupljanja nedavno je ubojstvo Nizame Hećimović koju je u Gradačcu ubio njezin pomahnitali nevjenčani suprug, usmrtivši još dvije i ranivši tri osobe, a zatim izvršivši samoubojstvo. Njegovo zlodjelo, koje je u rijetko viđenoj patologiji prenosio i na Instagramu, izazvalo je prosvjede širom BiH, osobito masovne u Gradačcu i Sarajevu, Zenici, Bihaću, ali i u Novom Sadu. Osim solidarnog okupljanja, hrvatske su aktivistkinje javnom protestnom akcijom odaslale zahtjev za prevenciju femicida, ukazavši na problem nasilja nad ženama na koji država – kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, u kojoj je u posljednje dvije godine zabilježeno 19 slučajeva femicida – nema konkretan odgovor.

- Važno se kolektivno solidarizirati sa svim ženama koje trenutno proživljavaju različite oblike obiteljskog nasilja, za koje statistike pokazuju da se intenziviralo i da je sveprisutno, ali i sve radikalnije. Policijski podaci pokazuju da je u Šibensko-kninskoj županiji u prvih sedam mjeseci ove godine evidentirano čak 49 žena žrtava različitih oblika obiteljskog nasilje, bilo da je riječ o tjelesnim ozljedama, prijetnjama ili uznemiravanjima i drugim oblicima nasilja, što je doista zabrinjavajući podatak - kazala nam je nakon završetka šibenske akcije Maja Šintić iz udruge Š.U.M.

Slažemo se s našom sugovornicom da je u ovom slučaju država najodgovornija jer je kao zakonodavac jedina u mogućnosti provesti konvencije koje je ratificirala, poput Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija. Ratificirala ju je uz puno muke prije pet godina, a što je s provedbom? Razvidno je da se Konvencija ne provodi, istaknut će sve naše sugovornice u ovoj priči, a kad se ne provodi onda izostaje i adekvatna prevencija svih oblika obiteljskog nasilja, s femicidom kao najgorim mogućim krajnjim ishodom.

Među važnijim zahtjevima je osnivanje radne skupine za zakonsko reguliranje femicida, da se donese posebna strategija za sve oblike nasilja nad ženama, da se nasilje nad ženama konačno tretira kao kazneno, a ne prekršajno djelo, navodi Sanja Juras

Žalosna je, drugim riječima, država koja svoje građane svodi na statističku crnu bilancu. Ne pomaže tome ni skandalozan potez ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice koji, umjesto da se promptno prihvati izrade zakonskih rješenja i strategija za sprečavanje femicida, da upregne sve raspoložive kapacitete u ministarstvu, da se potrudi i javno pokaže dobru volju, luta po grčkim zatvorima i na dan protesta obilazi hrvatske nogometne huligane pritvorene u njima, one koji su bili umiješani u atensku tučnjavu sa smrtnim ishodom, kako bi dobio jamstva njihove sigurnosti. A tko će (za)jamčiti sigurnost ženama, žrtvama obiteljskih nasilnika?

Ženska mreža Hrvatske, kao jedna od organizatorica akcije, tako je u vlastito, ali i ime svih ostalih organizacija predala četiri zahtjeva državnoj tajnici u Ministarstvu pravosuđa i uprave.

Evo kako ih je u razgovoru za Novosti elaborirala Sanja Juras, koordinatorica Ženske mreže:

- Među važnijim zahtjevima je osnivanje radne skupine za zakonsko reguliranje femicida, da se donese posebna strategija za sve oblike nasilja nad ženama, da se nasilje nad ženama konačno tretira kao kazneno, a ne prekršajno djelo i da se donese poseban zakon za sve oblike nasilja nad ženama. Tražimo usklađivanje našeg zakonodavstva i politika sa Istanbulskom konvencijom, tražimo da se donesu mjere i zakoni u skladu njom - kazala nam je Juras.

Zakon koji se tiče obiteljskog nasilja, ističe naša sugovornica, napravio je ogromnu štetu ženama samim time što se uvelo prekršajno kažnjavanje nasilja nad ženama, što je krajnje neprihvatljivo.

Sanja Juras (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)

A dan prije koordiniranih protestnih akcija u Hrvatskoj pristigla je iz BiH ponovno tragična vijest: u Živinicama, u naselju Podgajevi, muškarac je iz vatrenog oružja usmrtio ženu, a zatim izvršio samoubojstvo.

- To zapravo pokazuje koliko je problem raširen i koliko je sustavan. Bez adekvatnih mjera doći će do daljnje eskalacije nasilja. Problem je u tome što femicid nije neki potpuno nepredvidljiv incident, dapače to je najpredvidljiviji zločin koji postoji jer mu praktično uvijek prethode kontinuitet nasilja bliskog počinitelja i propusti državnih institucija da adekvatno sankcioniraju to nasilje - kaže Juras.

Zatim opisuje kako to izgleda u praksi:

- Imate slučajeva da žena prijavi nasilje, prvi put policija uopće ne reagira, drugi put žrtvi napiše prekršajnu kaznu jednako kao i nasilniku, treći put isto tako, pa žrtva koja nasilje trpi počinitelja više ni ne prijavljuje. I na kraju dođe do ubojstva. To je tipičan slučaj femicida, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje i to je ono što se treba adekvatno adresirati kroz mjere, zakonski i sustavno pravilnim sankcioniranjem - ističe Juras.

 

Neslavno treće mjesto 

Doznajemo i da se prema podacima Instituta za rodnu ravnopravnost Europske unije Hrvatska nalazi na trećem mjestu po broju femicida u odnosu na broj stanovnika. Naša sugovornica domeće da je iz istog izvora dokazano da su porast nasilja i njegova eskalacija u direktnoj vezi s nedostatkom strateškog pristupa toj temi i problemu.

- Hrvatska već osam godina nema Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova kao glavni strateški dokument, unatoč tome što je to njezina zakonska obaveza, propisana Zakonom o ravnopravnosti spolova. Vlada je donijela tek Nacionalni plan za ravnopravnost spolova koji ne sadrži nikakve konkretne mjere i koji je spustio pitanje ravnopravnosti spolova na nižu razinu, što je propust i Vlade i Sabora. Mi zapravo imamo rodno neutralni dokument koji se tiče obiteljskog nasilja, a tražimo izradu Strategije koja s tiče svih oblika nasilja nad ženema - kaže Juras.

Hrvatskoj bi bilo dobro ostvariti bilateralnu suradnju sa Španjolskom ili možda Engleskom, pri čemu je prva uspjela prepoloviti porast femicida, dok je Engleska napravila odlične stvari u smislu prepoznavanja prisilne kontrole unutar kaznenih zakona, predlaže Lana Bobić

Zaključuje da je problem nasilja nad ženama univerzalan, pri čemu očito postoji nedostatak strateškog pristupa toj temi i u drugim zemljama regije.

- Europska unija preporuča definiranje femicida kao zasebnog kaznenog djela i ovo je dobra prilika da i Hrvatska pokrene tu dobru praksu i da posluži kao primjer zemljama koje su u procesu pristupanja EU-u - domeće Juras.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u dopisu Novostima istaknula je i nepovoljan trend brutalizacije nasilja prema ženama koji traži učinkovitu politiku suzbijanja rodno utemeljenog nasilja. Prije svega na razini prevencije, koja je, na što ukazuju slučajevi iz prakse, još uvijek nedostatna.

S obzirom na našu opasku o manjkavosti Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za razdoblje do 2024. pravobraniteljica navodi da je ukazivala na značaj i preporučivala hitno donošenje strateškog okvira za ravnopravnost spolova, odnosno spomenutog Nacionalnog plana. No u svom očitovanju u postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnosti istaknula je da je dokument uglavnom samo zbir onoga što je dosad učinjeno, bez konkretne vizije kako bi sustav zaštite od rodno uvjetovanog nasilja trebalo unaprijediti i učiniti ga učinkovitijim.

"Iako se spominje prevencija, ona se i dalje isključivo temelji samo na kažnjavanju. Izostavljena je opcija rane prevencije i ustrojavanja stručnih službi koje bi pružale podršku obiteljima u problemima prije eskalacije nasilja protiv seksualnog i rodno utemeljenog nasilja. Nadalje, nije navedeno istraživanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova o sudskoj praksi i trendu blagog kažnjavanja počinitelja rodno uvjetovanog nasilja te s tim povezane provedene analize, a koje jasno identificiraju ključne probleme i nude konkretna rješenja kako ih prevladati. Femicid nije povezan sa zločinom iz mržnje već se navodi da se on procesuira isključivo kao ubojstvo, bez problematiziranja činjenice da se u sudskoj praksi ne povezuje sa zločinom iz mržnje na temelju spola", piše u priopćenju pravobraniteljice upućenom Novostima.

Lana Bobić (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)

Aktivistkinja i feministička teologinja Lana Bobić ispred organizacije U dobroj vjeri za Novosti rezimirala je značaj minule akcije. Dotakli smo se činjenice kako je u medijima puno veći fokus bio na posjeti ministra grčkim zatvorima nego na protestima u preko 20 gradova u kojima su žene odlučile reći "Stop femicidu".

- Što se tiče djelovanja institucija ne mogu reći da ne postoji dobra volja, organiziraju se radne skupine, ali ne radi se dubinski, ne radi se kapilarno, dugoročno i strateški. Po mom mišljenju u tom smislu nemamo dobre zakone. Dovoljno stručnim osobama u ovom području ne daje se dovoljan legitimitet. U zadnje vrijeme pada mi na pamet da bi Hrvatskoj bilo dobro ostvariti bilateralnu suradnju sa Španjolskom ili možda Engleskom, pri čemu je prvospomenuta uspjela prepoloviti porast femicida, dok je Engleska napravila odlične stvari u smislu prepoznavanja prisilne kontrole unutar kaznenih zakona. Belgija je također pripremila zakon protiv femicida. Ako se ne može ostvariti suradnja i strukturno rješavati stvari, ima tu zemalja koje nam mogu biti primjer kako nešto učiniti - drži Bobić.

Iako se deklarativno nastupa protiv nasilja, praksa pokazuje da se nasilje štiti, smatra naša sugovornica. Ne štite se žene koje to nasilje trpe, odnosno one usput doživljavaju i institucionalno nasilje.

Organizacije civilnog društva nadalje nestrpljivo iščekuju skorašnje izvješće GREVIA – tijela koje okuplja stručnjake za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a nadzire i provedbu Istanbulske konvencije. Tom tijelu predale su nekoliko izvještaja koji bi, prema točkama Istanbulske konvencije, trebali jasno pokazati što je u tom slučaju država propustila učiniti i što zapravo ne štima u sustavu. Možda će to biti dobra prilika i za novo aktiviranje ženskih organizacija i inicijativa – ali ne i samo njih – oko ove teme.