Kenija – zemlja poznata po brojnim nacionalnim parkovima, maratoncima, brzom internetu i kulturi hustlanja – pravo je kapitalističko društvo "u usponu". Odnedavno na listi učestalih pojava te zemlje "u razvoju" sve više iskače i femicid.
Najmanje četiri žene ubijene su ondje od početka ove godine, a lani je Femicide Count Kenya zabilježio 152 ubojstva – najviše u posljednjih pet godina. Predstavnici te neprofitne organizacije, koja bilježi samo prijavljene slučajeve, kažu da je stvarni broj ubojstava vjerojatno mnogo veći. Početkom januara ubijena je 26-godišnja Starlet Wahu, koju je nožem izbo muškarac za kojeg se sumnja da je dio kriminalnog lanca čiji članovi iznuđuju i siluju žene nakon što ih na prevaru vrbuju preko stranica za dejtanje. Dva tjedna nakon što je njeno tijelo otkriveno, drugu je ženu drogirao i raskomadao muškarac s kojim se dogovorila da se sastanu u unajmljenom stanu.
Prema velikom nacionalnom istraživanju iz 2022. godine, više od trećine žena u Keniji prijavila je da su doživjele fizičko nasilje u životu. Iako zemlja ima jedan od najprogresivnijih ustava u Africi, kvalitetne zakone i propise protiv rodno uvjetovanog nasilja, u praksi su efekti legislative veoma krnji, manjkavi i spori.
Kenijske feministkinje ističu da femicid nije samo pitanje individualne odgovornosti i potrebe kažnjavanja počinitelja ubojstava, nego različitih oblika šire društvenog nasilja, kao i nedostatnog odgovora države na nasilje te činjenice da je i država provoditelj nasilja. Iako su itekako prisutne u proizvodnom procesu zemlje, žene u Keniji i dalje imaju otežan pristup obrazovanju, reproduktivnom zdravlju, bolje plaćenim poslovima, stjecanju imovine, socijalnoj sigurnosti.
Ti se problemi naročito intenzivno ukrštavaju u ruralnim sredinama, među siromašnim seljaštvom. U tim je područjima Kenije zdravstveni sustav maltene nepostojeći, smrtnost djece je velika, glad i neuhranjenost dio svakodnevnog života, stambena politika stvar individualne improvizacije, a obiteljsko i partnersko nasilje "tradicionalni" ispušni ventil za umnožene i rastuće ekonomske nedaće.
U gradovima se o takvim problemima ipak sve češće i sve glasnije govori, pa su društvene mreže u Keniji od početka ove godine pune poziva na prestanak nasilja nad ženama, ali i sadržaja koji možemo nazvati mizoginom "protutežom" – brojnih objava kojima se traži "prestanak hajke na muškarce". Opravdana zabrinutost za sigurnost žena olako se i opetovano trivijalizira, teze o izvorima nasilja podmuklo se izvrću i cjepkaju na apstraktne floskule, a tzv. zapadni mediji o svemu izvještavaju kao da se u svom sokaku s nasiljem nad ženama nikad nisu susreli.
Međunarodne ljudskopravaške organizacije objavljuju pak izvještaje o femicidu u kojima među preporukama za poboljšanje pozicije žena u ruralnim sredinama Kenije kao prijedlog navode i (sitno) poduzetništvo jer plemenima fali samo malo plemenitosti kapitalizma. I "rješenja" kenijske vlade i "rješenja" međunarodnog nevladinog sektora počivaju na istoj ekonomskoj dogmi, pa iz godine u godinu ispada da se riješilo nije ništa i da žene, gle čuda, i dalje ginu i počivaju u (ne)miru.
