Kako komentirate to što je Europski sud za ljudska prava odbacio tužbe dviju švedskih primalja kojima je onemogućen rad u švedskim bolnicama zbog odbijanja da sudjeluju u pobačajima?
Presuda je očekivana, jer nije ljudsko pravo uskraćivati ženama legalnu skrb i dovoditi u opasnost njihovo zdravlje i život.
Kakve će dalekosežne posljedice imati ova odluka?
Nadam se da će svima postati jasno da takozvani priziv savjesti nije ništa drugo nego nametanje religijski temeljenih stavova zdravstvenog osoblja pacijenticama. To se odnosi u velikoj većini na slučajeve u vezi s pobačajem na zahtjev i takvu praksu u profesiji kakva je medicina ne bismo smjeli tolerirati. U konačnici, uvijek sam optimistična, nadam se i promjeni zakona koji takvu praksu omogućuju.
Što mislite zašto Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu nije želio prihvatiti njihov slučaj, čime je na neki način opravdao prethodne presude švedskih sudova?
Presuda koja je konzistentna s Europskom konvencijom o ljudskim pravima jasno pokazuje da su oni koji su je donosili spoznali koje snage, odnosno dobro financirani i organizirani pokreti i savezi, poput Alliance Defending Freedoma, žele ugroziti već stečena prava žena, prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece te prava na zdravlje i život.
Inicijativa Četrdeset dana za život, odnosno popularno zvani molitelji pred bolnicama, objavila je da prestaje sa svojom aktivnošću, koja je problematična i s aspekta borbe protiv koronavirusa, te je otkazala svoje stražarenje pred bolnicama. Što mislite o tome?
Nadam se da su ‘molitelji za život’ sada dobrovoljci pri spašavanju zdravlja i života potencijalno oboljelih od virusa COVID-19.
