Pokrenuli ste Inicijativu liječnika za regulaciju priziva savjesti u medicini?
Inicijativu smo pokrenuli još 2015. godine kolege doc. dr. Gorjana Gjurić, doc. dr. Dubravko Lepušić i ja uz podršku Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, svjesni da priziv savjesti ginekologa predstavlja ozbiljnu prepreku dostupnosti legalnome pobačaju. Pristupile su nam ženske udruge i mnogi drugi stručnjaci. Željeli smo upozoriti javnost i medicinsku zajednicu da je priziv savjesti u nas nereguliran i da se zloupotrebljava, npr. u slučaju prizivanja svih ginekologa jedne ustanove. Stoga ga se podzakonskim propisima mora dodatno regulirati, nadam se jednom i ukinuti. Zakon o liječništvu iz 2003. koji govori o prizivu savjesti u dvije-tri rečenice i dalje je na snazi.
Koliko je opasno da se uskraćuje pobačaj zbog religioznih motiva?
Nedostupnost sigurnog pobačaja, koji vrši kompetentna osoba u uvjetima minimalnog zdravstvenog standarda, rezultira odljevom u ilegalu. Nametanje vlastitoga religijski motiviranoga stava ginekologa u vezi s abortusom je neetično. Obaveza svih koji prakticiraju medicinsku legalnu profesiju jest staviti interes pacijentica na prvo mjesto. Na smanjivanje stope pobačaja moguće je utjecati samo edukacijom i popularizacijom kontracepcije.
Katolička crkva i antichoice pokret prigrlili su termin ‘priziv savjesti’ kako bi uključivanjem medicinskog osoblja omogućili odbijanje temeljem stava da je abortus ubojstvo. Zapravo je centralno mjesto prijepora jesu li oplođena jajna stanica, embrij i fetus nositelji temeljnih ljudskih prava, iako Opća deklaracija o pravima čovjeka jasno kaže: ‘Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u svojim pravima.’
Novi Zakon o pobačaju mora biti usvojen do početka 2019. godine?
Nadamo se boljem tzv. zakonu o pobačaju. Zakonodavac mora biti svjestan da restriktivni zakoni nigdje nisu doveli do smanjenja stope pobačaja. Zakonodavac mora poštovati i Konvenciju o eliminaciji diskriminacije nad ženama koju je Hrvatska ratificirala. Članak 16, 1 e) govori o temeljnom ljudskom pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece i razmaku između poroda te pristupu informacijama, edukaciji i sredstvima koja im omogućuju korištenje toga prava, a iz čega se izvodi i pravo na pobačaj.
