Istraživački novinar i reporter RTL-a Ivan Žada podnio je ustavnu tužbu protiv presude Županijskog suda u Varaždinu kojom je 11. ožujka ove godine pravomoćno proglašen krivim i osuđen na četveromjesečnu kaznu zatvora uvjetno na godinu dana za neovlašteno zvučno snimanje svog razgovora sa saborskim zastupnikom Josipom Đakićem. Presuda je zgrozila demokratsku javnost i uznemirila novinare jer je snimanje razgovora s osobama od kojih prikupljaju informacije uobičajeni postupak u svakodnevnom novinarskom radu.

Zbog brojnih tema koje je u Virovitici obrađivao, među kojima i nazivanje ulice po zločincu i ustaškom ministru Mili Budaku, Žada je zaprimao brojne prijetnje. Najbrutalnija je bila ona Đakićevog sina Ivana zbog koje je kasnije pravomoćno osuđen. U virovitičkom kafiću on je pred više svjedoka u listopadu 2018. rekao da će mu polomiti kosti i vući za kosu jer o njegovom ocu ‘piše sranja’, onda tako izudaranog, izubijanog i krvavog dovući do kafića i natjerati ga da plaća runde ili naći nekog u Zagrebu kome će platiti 500 eura da ga polome. Nekoliko dana kasnije prijetnju je ponovi na Facebooku: ‘Neću šutjeti novinarčiću Ivanu Žadi koji u zadnje dvije godine piše razno razne nebuloze, gadosti, neistine i gluposti o mom ocu. Ja sam za svog oca spreman i u zatvoru završiti doživotno ako treba, a ti si dobro razmisli.’U želji da nekonfliktno razriješi situaciju i da od sebe i svoje obitelji otkloni realnu i ozbiljnu opasnost, Žada je nazvao Josipa Đakića, rekao za prijetnje tražeći njegovo posredovanje i zaštitu. Pozvao ga je da ukoliko ima nešto protiv njega ili njegovog pisanja, sjednu na kavu i to riješe, odnosno da ga može tužiti ukoliko smatra su članci netočni ili uvredljivi. Đakić je, psujući, odgovorio da nema ništa sa svojim sinom i vulgarno ga odbio stalno ponavljajući ‘da odjebe’. Nije se pokušao ograditi od svoga sina što je dodatno pojačao snagu i ozbiljnost prijetnji i stvorilo dojam da ih podržava. Zbog te neprimjerene i necivilizirane reakcije, zabrinut prijetnjama, želeći zaštititi novinarsku profesiju i sebe osobno, Žada je na svom Facebook profilu objavio transkript neugodnog razgovora, što su kasnije prenijeli mediji. Đakić je tužio Žadu zbog kaznenog djela protiv privatnosti - neovlaštenim zvučnim snimanjem i prisluškivanjem. I pravomoćno dobio spor!Novinar se na ustavnu tužbu odlučio jer su sudovi propustili sagledati sve relevantne okolnosti ovog predmeta i utvrditi postojanje javnog interesa u njegovom postupanju, a da pritom svoje stavove nisu adekvatno obrazložili čime su, kaže, povrijedili pravo na pravično suđenje.- Prvostupanjski sud izrekao potpuno nejasno, neobjašnjivo i apsurdno obrazloženje kazne navodeći kao otegotne okolnosti moju navodnu posebnu upornost u izvršenju djela te ‘provokativnost’ u postupanju. Moja upornost su zapravo višekratne zamolbe da zajedno razriješimo problem. Bile su uvjetovane upornim odbijanjem da me uopće sasluša, a kamo li pomogne. Drugostupanjski sud je kaznu obrazložio isključivo citiranjem odredaba Zakona o svrsi kažnjavanja, što u situaciji kada postoje i brojne druge okolnosti koje sudovi nisu uzimali u obzir, vrlo jasno ukazuje kako je odluka o kazni arbitrarna – smatra Žada. Općinski sud u Virovitici je, naime, ustvrdio da iz sadržaja snimljenog razgovora ne proizlazi da bi Josip Đakić na bilo koji način podržao svoga sina, niti da je počinio bilo koju radnju koja ima obilježje kaznenog djela da bi objava sadržaja razgovora bila u javnom interesu. Đakićevu vulgarnost je pak opravdao ‘upornosti okrivljenika da razgovara i urazumi sina, koji se pozvao na svoga oca’. Sud je zaključio da je kazneno djelo počinjeno bez obzira što se Žada predstavio kao novinar i što je Đakić pristao na razgovor jer ga je ocijenio privatnim. Županijski sud u Varaždinu je to potvrdio: Đakićevo upuštanje u razgovor ne znači pristanak za snimanje, radilo se o nejavno izgovorenim riječima između dvije osobe.Žadin odvjetnik Čedo Prodanović smatra da je sud u ovom predmetu znatno povrijedio ravnotežu između zaštite prava na slobodu izražavanja i zaštite prava na privatnost.- Žada je telefonski razgovor snimao kao što novinari i inače često čine da bi po potrebi mogli provjeriti točnost interpretacije obavljenih razgovora koje prenosi u svojim napisima. Ne uvažavajući javni interes, sudovi su dajući prevagu zaštiti prava na privatnost Josipa Đakića, neopravdano ograničili Žadino pravo na slobodu izvještavanja i pristup informacijama, jer ono nije razmjerno naravi potrebe za ograničenjem, odnosno nije nužno u demokratskom društvu, već upravo suprotno. U suštini svaki razgovor s novinarom, a posebno razgovor državnog dužnosnika sadržava element javnosti jer je on naprosto imanentan obavljanju novinarske profesije, ali isto tako i obavljanju zastupničke dužnosti. Novinar s državnim dužnosnicima ne razgovara iz dokolice nego da bi informirao javnost o njihovom radu, eventualnim problemima vezanim uz njihovo obavljanje dužnosti, kao i o stvarima iz privatne sfere koje se mogu reflektirati na obavljanje njihove funkcije kao što su obiteljsko nasilje, nedolično ponašanje njih ili članova njihove obitelji u javnom životu i slično – ističe Prodanović. - Upravo je zbog toga Žada i zatražio razgovor s Đakićem, obzirom da ga je njegov sin upućenim prijetnjama ometao u nesmetanom obavljanju novinarske profesije. Stoga takav razgovor nikako ne može imati privatni karakter, pogotovo ukoliko državni dužnosnik zna da razgovara s novinarom i ako je nesporno da se ne radi o prijateljskom razgovoru ili razgovoru ‘off the record’, Obzirom da u demokratskom društvu novinari predstavljaju neposredni kanal od izvora informacije do svakog građana, također nije jasno zašto sud u ovom slučaju razgovor novinara i javnog dužnosnika smatra nejavnim – dodaje on.

Sud u Virovitici, međutim, smatra da su izgovorene riječi nejavne kada nisu usmjerene ni neposredno razumljive neograničenom krugu osoba ili širem krugu međusobno nepovezanih osoba. ‘U konkretnom slučaju Đakić je riječi nesporno izgovorio, ali one očito i izvan svake sumnje nisu bile namijenjene i neposredno razumljive neograničenom krugu osoba ili širem krugu međusobno nepovezanih osoba’, obrazložili su odluku na prvostupanjskom sudu. U tužbi Ustavnom sudu Žada ističe da time Općinski sud u Virovitici i Županijski u Varaždinu u potpunosti negiraju mogućnosti da uopće bilo koji telefonski razgovor, mail komunikacija i razgovor u zatvorenom krugu može biti javan. - Notorno je da se značajan udio komunikacije novinara sa svojim sugovornicima ne odvija putem javnih press konferencija, već upravo telefonom, mailom i razgovorom ‘u četiri oka’, pa je stoga apsolutno promašen stav suda da se radi o nejavnom razgovoru – zaključuje Ivan Žada.