Novinar Ivan Žada nepravomoćno je u srijedu na Općinskom sudu u Virovitici osuđen na uvjetnu četveromjesečnu kaznu zatvora s rokom kušnje od godinu dana, jer je neovlašteno snimao telefonski razgovor sa saborskim zastupnikom Josipom Đakićem, a potom dio te konverzacije objavio na Facebooku. U obrazloženju sutkinje Jasne Delić Janković stoji da je Žada javno ‘iznio neovlašteno zvučno snimanje nejavno izgovorene riječi drugoga i time počinio kazneno djelo protiv privatnosti neovlaštenim snimanjem i prisluškivanjem’. Ovo je prva presuda takve vrste jednom novinaru. Pitali smo Žadu što se točno dogodilo i što namjerava dalje napraviti.
Što se točno dogodilo i kako je uopće došlo do tužbe, a potom i presude?
U listopadu prošle godine Ivan Đakić, najmlađi sin Josipa Đakića, u jednom lokalnom kafiću u Virovitici prijetio mi je pred desetak ljudi jer sam negativno pisao o njegovom ocu. Rekao je da će mi polomiti vrat i vući me za kosu ili nekome platiti 500 eura da to napravi. U tom trenutku nisam bio u kafiću, već su mi to svjedoci prepričali. Poslije sam nazvao Josipa Đakića, predstavio se kao novinar i rekao mu za prijetnje njegovog sina. Pozvao sam ga da ako ima nešto protiv mene ili mog pisanja, sjednemo na kavu i to riješimo ili me može tužiti. Bio je jako neugodan i psovao. Rekao je da nema ništa sa svojim sinom i da se njemu obratim, ali nije mi želio dati njegov broj telefona. Snimio sam taj razgovor, no snimku nisam nikome dao, već sam je prepričao na Facebooku, što su kasnije objavili neki mediji. No, Đakić junior još je izravnije zaprijetio na svom Facebook profilu. Bojeći se za svoju sigurnost i sigurnost vlastite obitelji prijavio sam slučaj Državnom odvjetništvu. Mlađi Đakić je nakon prijetnji meni, dva mjeseca kasnije uputio i ‘krasnu’ čestitku pripadnicima srpske manjine za Božić. Ta su dva slučaja objedinjena u jedan i Ivan Đakić je osuđen na jedanaest mjeseci zatvora, tri godine uvjetno. Tako je on za prijetnje upućene meni dobio sedam mjeseci, a ja koji sam se štitio dobio sam četiri mjeseca uvjetnog zatvora.
Vi ste također kazneno gonjeni. Na čemu ste temeljili svoju obranu?
Obranu smo zasnivali na dvije osnove. Jedna je bila javni interes, odnosno činjenica da je Josip Đakić javna osoba koja obavlja niz javnih funkcija. Biran je neposredno kao zastupnik, a plaćaju ga građani. S drugom smo željeli zaštititi mene i moje obitelji. Mogao sam se opravdano bojati starijeg Đakića koji je pravomoćno osuđen za napad na policajce, a protiv njega je kroz godine podignuto niz kaznenih prijava za nasilništvo, no nisu ni stigle na sud jer su oštećenici mijenjali iskaze ili su prijave bile odbačene. Bez obzira na brojne svjedoke nekih od tih događaja.
Jeste li iznenađeni presudom i kakvu ona poruku šalje novinarima u Hrvatskoj?
Poruku da zašutimo. Kao istraživačkog novinara ova presuda me profesionalno kastrira. Mogu završiti u zatvoru ako nekoga snimam, a ta osoba kasnije odluči da to nisam smio. Ovo je prva takva presuda i ako postane pravomoćna - bit će presedan. Iako taj institut ne postoji u našem pravosuđu, hrvatski sudovi se pozivaju na postojeću praksu. Tako se i moja obrana u ovom slučaju pozivala na prethodne slučajeve. I to s istog suda u Virovitici, gdje je kolegica Danka Derifaj za istovjetno kazneno djelo oslobođena, no oštećenik nije bio Đakić.
Đakić je poznat kao moćnik i to ne samo u Virovitici. U svjetlu te presude, u manjim sredinama teže je obavljati posao jer je utjecaj lokalnih moćnika znatno jači, a sudovi po tom pitanju nepouzdaniji?
Naravno da je u malim sredinama puno teže. Kada su pitanju procesi gdje su s jedne strane novinari, a s druge lokalni moćnici, ne bi se smjelo suditi u tim sredinama kako bi I suci mogli raditi bez pritiska. Premda nam je pravosuđe neovisno, u praksi to izgleda drugačije. Na lokalnoj razini se dogovaraju mjesta sudaca, a formalno se onda te odluke provode. I to je javna tajna.
Presuda je nepravomoćna, hoćete li uložiti žalbu?
Da, idemo do kraja. Bude li trebalo, ići ćemo i na Europski sud. O svemu je i Hrvatsko novinarsko društvo obavijestilo sve relevantne europske institucije i partnere, sve do Europske komisije. Imam punu potporu moje medijske kuće RTL-a i zato smatram da ćemo pobijediti na višem sudu. Ovo je još jedan u nizu napada na novinarsku profesiju kojim nas žele ušutkati. A vidimo da su brojne afere danas dobile epilog zahvaljujući novinarima, a ne onim institucijama poput policije, DORH-a i USKOK-a koje bi to trebale raditi.
