Hit

Zakon o Zakladi vojne solidarnosti, najnoviji je zakonodavni hit nastao u HDZ-ovoj produkcijskoj kući. Na njemu su, saopćavaju mediji, radili okušani hitmejkeri Josip Đakić, dugogodišnji šef Hvidre, i Miroslav Tuđman, Sin. I uspjeli su gotovo nemoguće, na tržište opterećeno svakakvim legislativnim poskočicama, progurali su nešto svježe i originalno, premda nesumnjivo bizarno: zakon koji jamči vojnicima i namještenicima Ministarstva obrane pomoć ‘pri svim oblicima stradavanja i ugrožavanja njihova socijalnog statusa‘. To je, upozorava dnevna štampa, rastezljiva formulacija, u nju se može svašta ugurati, uz ostalo i potpora MORH-ovu kancelarijskom osoblju koje nije izloženo povećanom riziku od stradavanja na poslu, ako zna pravilno rukovati kemijskim olovkama i ladicama. Poput već osnovane Zaklade policijske solidarnosti i ova će se financirati dijelom iz budžeta - država će dati prvih 100 hiljada kuna – dok će se ostatak prikupljati od darova. No, Zaklada vojne solidarnosti novac će dobivati i od poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. Interesantno je da se o ovom zakonu raspravljalo 6. i 13. srpnja, u jeku nogometne euforije pa nije zaokupio pažnju javnosti. Tko bi uopće dovodio u pitanje zadovoljstvo pomaganja MORH-ovim trudbenicima?

Nestašica

Nestašica je u Hrvatskoj. Nestašica radne snage u turizmu, javlja prijestolnička štampa, a Ministarstvo turizma uz pomoć hotelijera pokušava pronaći rješenje. Čitamo o redovitim druženjima hotelijera s Garijem Capellijem, ministrom turizma: sastanče od početka sezone, pokušavaju doći do spasonosne formule sprječavanja odlaska ‘turističkih djelatnika u bolje plaćene destinacije‘. Ministarstvo turizma nudi jednostavno rješenje – povećajte plaće za 20 do 30 posto – a hotelijeri uzvraćaju protuprijedlogom – rasteretite nas od poreznih davanja, smanjite nam PDV, povisit ćemo plaće. U Ministarstvu, međutim, nisu uvjereni u takav razvoj situacije čak ni u slučaju eventualnog smanjenja poreza. ‘Mi smo već imali povlašteni PDV u ovom sektoru i što je bilo s plaćama? One su možda bile i niže nego što su danas pa hotelijere treba pitati zašto već tada nisu razmišljali o njihovu povećanju‘, uzvraća neimenovani izvor prijestolničke štampe iz Ministarstva turizma. Prepričavamo ovu vijest uz podsjećanje da je gotovo svako spominjanje radničke potplaćenosti godinama prokazivano kao komunistička propaganda. S puno više razloga, aktualno cjenkanje s porezima i plaćama nazivamo kapitalističkim prenemaganjem, uz iskrenu, ali i naivnu želju da do kraja sezone što više hotelijera osjeti užitke prekomjernog rada za minimalnu plaću.

Kolaps

Proteklog tjedna bilježimo još jedan simptom sloma turizma u postojećem obliku: u ponedjeljak popodne dobar dio srednje Dalmacije proživljavao je prometni kolaps. Najkritičnije je bilo u Splitu, a kolona duga nevjerojatnih tridesetak kilometara protezala se sve do Omiša. Zašto? Pala je kiša, sva sila turista napustila je plaže, sjela u automobile i krenula u potragu za alternativnom zabavom. No, izuzmemo li A1, dalmatinske su ceste izgrađene davnih godina za znatno manje svijeta. I eto kaosa. Rješenje? Zaziva se izgradnja brze ceste od Solina do Omiša, no upućeniji upozoravaju da su prošla silna desetljeća otkako je prvi put spomenuta.

Dame

Todorić i Agrokor. Prvo, zabavnija informacija, nakon što je Goran Marić, ministar državne imovine, najavio potpisivanje ugovora o tridesetogodišnjoj koncesiji za otočić Smokvicu, oglasio se Gazda. Prema njegovim riječima, Marić je, ‘govoreći o koncesiji za otok Smokvicu iznio čitav niz konstrukcija i eklatantnih laži’. ‘Zanimljivo je‘, opaža Todorić iz londonskog egzila, ‘da te laži iznosi baš Goran Marić, čovjek koji je itekako koristio Smokvicu još kada Agrokor nije bio korisnik koncesije. I to nikada sam, već u pratnji dvije visoke dame‘, otrovan je Gazda pa šalje ministru i šifriranu poruku: ‘Bilo bi iznimno zanimljivo da, ako se ne sjeća o kojim se dugonogim damama radi, objasni kako se točno bira Miss Universe u SAD-u‘, napisao je te zasolio otkrićem da je ministrov ‘višestruki trošak po Agrokorovom preuzimanju Smokvice osobno platio‘. Marić je odvratio da je na Smokvici bio samo jednom u životu, prije dva mjeseca u pratnji suradnika kad su pripremali javni natječaj, a Todorićeve je tvrdnje nazvao opskurnim lažima. Inače, koncesiju za Smokvicu, koju je godinama koristila familija Todorić, dobila je firma ‘iza koje navodno stoje mađarski vlasnici‘. I manje zabavna vijest: ponedjeljak je bio zadnji dan za podnošenje žalbi na rješenje Trgovačkog suda kojim se potvrđuje nagodba vjerovnika Agrokora. Prema podacima objavljenim na webu Ministarstva pravosuđa, žalila su se 24 vjerovnika, ali se očekuje da će poštom doći još najmanje toliko žalbi te će ih na koncu biti pedesetak, možda i stotinjak. Od poznatijih tvrtki, prenosimo informaciju, žalbe su najavili Adris grupa, Medika, Tele 2… dok Agram koncern nastavlja sa sporovima, no ne isključuje mogućnost izvansudskog dogovora.

Poskupljenje

Ideja je epohalna, nevjerojatno kako se nitko prije nije sjetio. Zdravstvo je prezaduženo, a Vlada Andreja Plenkovića smislila je spasonosan način prikupljanje novca - poskupljenja. Poskupjet će cigarete i žestoka alkoholna pića, nagađa se i do 50 posto, izdvajanje iz premija obaveznog zdravstvenog osiguranja automobila iznosit će sedam umjesto dosadašnjih četiri posto, dok će najviši iznos participacija za one koji ne plaćaju dopunsko osiguranje biti četiri tisuće kuna. Iz trošarina na cigarete izdvaja se 32 posto za zdravstvo, a sad bi se još i podigla cijena cigareta za 50 posto što bi izravno išlo u kasu za zdravstvo. Slično bi bilo i s alkoholom. Drugim riječima, građani će sami financirati nesposobnost vlasti da uspostavi održiv zdravstveni sistem. U redu, zasluženo, građani i biraju vlast.

Rojs

I vijest iz ekonomije. Zagrebački Trgovački sud otvorio je stečaj nad građevinskom tvrtkom Markuševac gradnja u vlasništvu Ljube Ćesića Rojsa, predratnog vozača autobusa. U devedesetima je promijenio ne samo profesiju, nego i klasu te postao imućni hrvatski general. Sad je očito krenulo po zlu, vjerovnici traže više od 820 tisuća kuna, javlu i dug i ko ga je metija na poštena čovika.