Nakon što su ga dvadesetak dana proganjali pitanjem hoće li se ispričati zato što je 23. kolovoza na konferenciji za novinare, u jeku napada na Srbe, izjavio da postoji mogućnost da RH završi neslavno poput NDH ako se nastavi antisrpska kampanja, predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac stao je ove srijede ponovno pred novinare: obrazložio je svoje stavove i ironično primijetio da je veoma ohrabren reakcijama na njegovu izjavu te brojem onih koji su osudili dovođenje u bilo kakvu vezu današnje Hrvatske s ustaškom NDH, za što se on politički bori već 30 godina.
Nažalost, takve je demantirala stvarnost. Tako je prije nekoliko dana na ulazu u Ceranje Donje u Ravnim kotarima, selo u kojem je Pupovac rođen, netko na tablu s imenom mjesta napisao ‘ubi Srbina’. Na stup u blizini zakačio je i plakat na kojem piše da Pupovac provodi velikosrpski teror nad cijelom Hrvatskom. U normalnim okolnostima ovaj bi se šovinistički ispad mogao nazvati incidentom, činom nekog ekstremista, ali u društvu u kojem živimo ovo je samo kulminacija hajke na Pupovca.
Presica s kojom je hajka počela održana je nakon neoustaškog napada na Srbe u Uzdolju, nakon premlaćivanja srpskog povratnika u Rijeci i višegodišnjeg toleriranja revizionističkih tendencija u hrvatskom društvu, u kojem se događa puzajuća rehabilitacija NDH preko izjednačavanja ustaškog i partizanskog pokreta, kroz tezu da su zločine radili svi te kroz označavanje srpskog političkog vodstva kao parazita na političkoj sceni kojima je cilj destabilizacija Hrvatske. Na noge su se, napadajući Pupovca, digli svi. Od medija, koji danima forsiraju priču o isprici koju je navodno Pupovac trebao izgovoriti zbog ‘vrijeđanja’ čitave Hrvatske, do političkog vrha, koji je odbacio njegove tvrdnje, proglasivši napade na Srbe izoliranim incidentima, a ne rezultatima političke i društvene klime koja je nakon dugog i sustavnog demoniziranja srpske zajednice konačno dovela do konkretnog nasilja nad njenim članovima.
S najviše razine bili su se oglasili premijer Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, tražeći da Pupovac povuče izjavu u kojoj spominje NDH. Iz Vlade su Pupovčeve izjave nazvali ‘krajnje neprimjerenima’, nimalo diskretno upozoravajući da ovakve izjave ‘služe kao povod različitim političkim akterima na krajnjem spektru da nameću još radikalniju retoriku’. Ovu zgodnu zamjenu teza svojevremeno je upotrijebila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, kada je prije par godina optužila Srbe da su sami krivi za porast netolerancije i nasilja prema njima. Ovoga puta je upotrijebila petparačku tezu, čestu među ekstremistima na društvenim mrežama, podsjetivši Pupovca da je njegov glavni grad Zagreb, a ne Beograd.
Najdalje je otišao predsjednički kandidat Miroslav Škoro, koji je u emisiji filoustaše Velimira Bujanca, misleći na SDSS, najavio kako bi ‘apsolutno pokrenuo zabranu određenih političkih stranaka, ako se stvore preduvjeti za to’. Vrijedi zabilježiti i istup Darinka Kosora, čovjeka koji je u Sabor ušao s manje od 500 glasova na izborima, koji je zbog Pupovčevih izjava zaprijetio izlaskom iz koalicije.
Međutim, apsolutni favorit hajke na Pupovca i ludila koje je oko toga zavladalo u Hrvatskoj je Branimir Glavaš, koji je izvolio izjaviti da je došlo vrijeme da Pupovac ode s političke scene. Ako i ostavimo po strani njegova suđenja za ratne zločine, uzmimo u obzir da je to čovjek koji je na razmjeni zarobljenika u Nemetinu u ljeto 1992. urlao ‘ustaše, dobrodošli u NDH’, pozdravljajući kolonu hrvatskih zarobljenika na povratku iz zatvora i logora u Srbiji držeći desnicu ponosno podignutu na ustaški pozdrav.
U red sličnih bizarnosti svakako spada zahtjev HVIDRA-e da HDZ raskine koaliciju s SDSS-om. HVIDRA je, skupa s predsjednikom Josipom Đakićem, čiji je sin prošli pravoslavni Božić čestitao ‘srbićima’ istaknuvši na svom Fejsbuk-profilu fotografiju ustaše koji u ruci drži odsječenu četničku glavu, ‘najoštrije osudila’ Pupovčevu izjavu o Hrvatskoj kao faktoru nestabilnosti na području bivše Jugoslavije. Na Pupovca su se zaletjele i braniteljske udruge, čiji su predstavnici na konferenciji za medije ustvrdili da ‘otvoreno radi protiv države u kojoj živi i od koje živi’ te da ‘destabilizira Hrvatsku’. Predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata Zoran Maras izjavio je da je ‘neumjesno da se od jedne ugostiteljske tuče napravi državni problem bez imalo osnova, indicija i argumenata, koji bi to potkrijepili… Motivi mogu biti koristoljublje, vjerska, rasna netrpeljivost, navijačke skupine ili preljub’.
Zoranu Marasu se 11 godina sudilo zbog ratnog zločina u Bjelovaru, kada su nepoznati počinitelji iz policijskog pritvora izveli šest ratnih zarobljenika i jednog civila, koje su potom strijeljali. Marasa je na suđenju svjedok optužio da je skupa s kolegama odveo ljude koji su potom ubijeni, ali je na ponovljenom suđenju DORH promijenio optužnicu pa ga nije teretio za ratni zločin, nego za pomaganje u njegovom izvršenju. Na kraju je, nakon niza bizarnih i navodno nenamjernih pogrešaka u postupku, Maras oslobođen. Zanimljivo, novinare koji ovih dana traže od Pupovca ispriku i pitaju ga o izlasku iz koalicije nije zainteresirala ova priča o kojoj su Novosti pisale više puta.
Oglasila se i Hrvatska biskupska konferencija, čija su dva člana svojevremeno tražila da ustaški pozdrav postane službeni pozdrav Hrvatske vojske
Normalno, oglasila se i Hrvatska biskupska konferencija, čija su dva člana, Vlado Košić i Valentin Pozaić, svojevremeno tražila da ustaški pozdrav, pod kojim je nad srpskim, romskim i židovskim narodom u Drugom svjetskom ratu izvršen genocid na teritoriju NDH, postane službeni pozdrav Hrvatske vojske. Osim toga, neki ljudi iz Katoličke crkve na čelu su pokreta osporavanja genocida i holokausta. Društvo za istraživanje fantomskog poslijeratnog logora u Jasenovcu vodi svećenik Stjepan Razum, a brojni revizionisti iz Hrvatske i inozemstva svoje knjige i filmove, kojima se umanjuju užasi Jasenovca i drugih ustaških logora, slobodno promoviraju u prostorima u vlasništvu Katoličke crkve. I sada, taj i takav HBK Pupovčeve izjave naziva ‘neistinitima i manipulativnima’.
Hajka na Pupovca, prijetnje koje ovih dana pljušte na njegovu adresu, ali i na adrese svih onih koji se usude primijetiti koliko je Hrvatska popustila pred naletom desnih ekstremista, poput Dejana Jovića, Hrvoja Klasića i srpskih institucija, ovim se reakcijama pretvorila u grotesku. Pupovac je samo postavio ogledalo, a onda su oni koji su se u odrazu prepoznali bolno jauknuli da on nije u pravu. Pritom nisu ponudili odgovor na pitanje kako bi oni definirali procese koji se odvijaju u društvu. Kako bi ih definirali oni koji sjede na tribinama dok se stadionima ori ‘Srbe na vrbe’ i ‘ubij Srbina’, oni koji svakodnevno prolaze pored fasada s kojih prijeti ustaško U, oni koji Marku Skeji i njegovim crnokošuljašima dozvoljavaju da na Dan domovinske zahvalnosti slave ustaštvo urlajući ‘Za dom spremni’, oni koji javnim sredstvima financiraju skupove na kojima se logor u Jastrebarskom proglašava prihvatilištem za djecu u bijegu od ‘četničko-partizanske ofenzive na Kozari’?
Što bi trebalo reći o djelovanju ministra branitelja Tome Medveda, čovjeka koji je SABA-i umanjio sredstva, a povećao ih desnim revizionističkim udrugama, i čovjeka koji ustašama organizira pogreb s državnom ceremonijom, uz prekrivanje sanduka zastavom RH, iako su oni poginuli za NDH. Isti taj Tomo Medved prije nekoliko dana pred gospićkim je školarcima slavio akciju ‘Medački džep’ u kojoj je horda pod komandom pravomoćno osuđenog Mirka Norca izvršila neke od najjezivijih ratnih zločina u Domovinskom ratu. Baš je obljetnicu te akcije Medved iskoristio kako bi Srbiju optužio za reviziju povijesti. Na stranu što se Srbiju može i treba prozivati na taj način, ali to ne može raditi čovjek koji to isto radi u Hrvatskoj.
Na koncu ove duge serije, u kojoj smo dobar dio napada na Pupovca i preskočili, nakon njegovog obraćanja medijima u srijedu ponovno se javila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, očigledno se prepoznavši u Pupovčevim riječima kada je govorio o potrebi da se pripadnicima kvislinških formacija stradalima na kraju Drugog svjetskog rata prestanu odavati državne i vjerske počasti. Predsjednica je Pupovcu uputila kratko pismo u kojem ga obavještava da ‘s primjerenom pozornošću prati njegove javne istupe u kojima na potpuno neprimjeren, neprihvatljiv i zlonamjeran način kritizira Republiku Hrvatsku’, pa mu priložila svoje famozno pismo iz 2016., u kojem je tadašnje žrtve prijetnji i govora mržnje među predstavnicima manjina, intelektualcima, umjetnicima i aktivistima optužila da su sami krivi jer provociraju nasilje i mržnju.
Predsjednica je time, u trenutku kada se situacija oko hajke na Pupovca počela smirivati, brže-bolje krenula dolijevati još ulja na vatru, a sve kako bi ona gorjela za vrijeme predizborne kampanje, koja će se očito graditi preko leđa srpske nacionalne manjine.
