Interdisciplinarno polje izučavanja djevojaka i djevojačke kulture nazvano ‘djevojački studiji’ još je uvijek podzastupljeno u hrvatskom i regionalnom akademskom kontekstu. No dolaskom novih generacija studentica i studenata zainteresiranih za povijest i suvremenost diskursa o djevojkama, djevojaštvu i djevojačkoj kulturi, ovaj se termin i samo polje njegovog izučavanja polagano uvode u medijski i kulturni prostor.
Temi djevojačkih studija posvećen je najnoviji broj studentskog časopisa za književnu i kulturalnu teoriju ‘k.’ zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji je krajem ožujka promoviran u caffe baru ‘U dvorištu’. Na više od 400 stranica učinjen je dojmljiv izbor prevedenih kanonskih i novonapisanih tekstova hrvatskih autorica posvećenih ovom području. Urednički tim ovog izdanja časopisa ‘k.’, u sastavu Petra Požgaj, Natalija Stepanović, Ivana Mihaela Žimbrek, Veronika Mesić i Barbara Gregov, za Novosti govori o djevojačkim studijima.
U popularnim jugoslavenskim časopisima za mlade u razdoblje mladenaštva, odnosno djevojaštva, upisuju se prve dosljedne rodne razlike između kulturnih praksi i sadržaja koji se kodiraju kao maskulini ili feminini – kaže Petra Požgaj
Jedna od članica uredničkog tima, Petra Požgaj, pojasnila je kako su se ona i njezine kolegice prvi put susrele s ovim znanstvenim poljem.
- Samo znanstveno polje djevojačkih studija nastaje na sjecištu kulturalnih studija, koji kao predmet proučavanja izdvajaju kulturu mladih, odnosno popularnu kulturu, i feminističke teorije kao svojevrstan korektiv privilegiranju maskulinoga iskustva u kulturalnim studijima, ali i kao korektiv feminističkoj optici koja djevojke razmatra tek kao potencijalne feministkinje, u potpunosti depolitizirajući njihovu trenutačnu poziciju. S druge strane, djevojački studiji od feminizma baštine kritički aparat koji nam dopušta da kulturi pristupimo uzimajući u obzir odnose moći koji proizlaze iz rodne neravnopravnosti, dok od kulturalnih studija nasljeđuju svijest o političnosti polja popularnoga. Ono što me osobno privuklo ovoj temi bila je želja da i feminizmu i popularnoj kulturi, pa onda i feminizmu koji se bavi popularnom kulturom, priznamo političnost u kontekstu u kojemu se takav pristup, kao i teme na koje je usredotočen, nerijetko trivijalizira - kaže Petra Požgaj.
Budući da su sve studentice komparativne književnosti, njihovi susreti s djevojačkim studijima i izbor teme velikim su dijelom određeni akademskim kontekstom.
- U trenutku u kojemu smo razmišljale o temi novoga broja ‘k.’, djevojački studiji nametnuli su se kao očit izbor. S tim smo se područjem srele na predavanjima profesorice Maše Grdešić i u tekstovima Lane Pukanić, a temom se bavilo i mnogo naših kolegica, no ona u domaćemu kontekstu dosad nije dobila mnogo institucionalnoga prostora. Isto tako, domaći kontekst nije dobio mnogo prostora u globalnome polju djevojačkih studija - dodaje.
Stoga im je, kažu, cilj bio dvojak. Htjele su uvesti čitateljice i čitatelje u polje djevojačkih studija uz nekoliko kanonskih tekstova i presjek recentne produkcije posvećene djevojkama, djevojaštvu i djevojačkoj kulturi koju su smatrale poticajnom za preispitivanje institucionalnih, teorijskih i metodoloških pretpostavki polja – posebno zato što su takvi doprinosi djevojačkim studijima, pogotovo izrečeni glasovima koji dopiru s akademske periferije, zasad iznimno rijetki. Cilj im je bio unijeti regionalne teme, glasove i kritike u globalno polje djevojačkih studija.
Prema velikom zanimanju mahom mlađe, studentske publike koja je na promociji ispunila mjesto predstavljanja, zaključujemo kako su pothvatom izdavanja časopisa posvećenog isključivo ovoj temi uspjele zainteresirati javnost za ovo područje. Zamolili smo ih i da nam navedu kratki pregled hrvatskih autorica koje su proizvele prve tekstove na teme djevojaštva u popularnoj kulturi.
- Iako prije ovoga broja ‘k.’ nije bio objavljen zbornik ili časopis posvećen djevojačkim studijima, već je 2003. godine Mima Simić u našem časopisu objavila tekst o časopisu ‘Teen’. Reana Senjković posvetila se analizi djevojačkoga časopisa ‘Tina’ – interes za ženske časopise i jugoslavensku kulturu je, čini se, od početaka prisutan u hrvatskim djevojačkim studijima. Lana Pukanić diplomirala je radom ‘Cur(k)e II: pregovaranje s kulturom’ 2011. godine. Rad je kasnije, kao i mnogi drugi radovi djevojaka i o djevojkama, objavljen na portalu Muf. Muf, kasnije i portal Krilo, važna su mjesta nastanka i razvoja djevojačkih studija u Hrvatskoj koji, nažalost, još uvijek nemaju vlastiti kolegij na sveučilištu. Djevojkama se uglavnom bavi unutar hrvatske znanosti o književnosti, odnosno interes za djevojačku kulturu uglavnom je interes za dječju i young adult književnost - ističe Natalija Stepanović, još jedna članica uredničkog tima.
- U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata u globalnome, a nešto kasnije i u jugoslavenskome kontekstu kultura mladih buja u dotad neviđenim razmjerima - kaže Petra Požgaj koja pojašnjava kako je mladenaštvo reprezentirano u jugoslavenskoj kulturi.
- Osvajanje javnog prostora u tome razdoblju pritom je obilježje prije svega maskulinih supkultura, koje se tradicionalno privilegiraju i u kulturalnim studijima, dok se djevojačka kultura smješta u privatnost spavaće sobe i nerijetko u potpunosti previđa. U popularnim jugoslavenskim časopisima za mlade, poput hrvatskoga ‘Plavoga vjesnika’, u razdoblje mladenaštva, odnosno djevojaštva, upisuju se prve dosljedne rodne razlike između kulturnih praksi i sadržaja koji se kodiraju kao maskulini ili feminini. Iako se djevojačka kultura smješta u privatnu sferu, u istome razdoblju djevojke postaju sve vidljivije: kao potrošačice, ali i kao roba u reklamnom diskursu. Kao što je u svojemu tekstu, objavljenome u ovome broju ‘k.’, primijetila Lea Horvat, krajem šezdesetih godina u jugoslavenskom reklamnom diskursu javlja se figura takozvane slobodnolebdeće djevojke u prostoru, djevojke koja se bez motivacije smješta u reklamnu scenu u službi dvostruke komodifikacije: proizvoda koji se reklamira, ali i djevojačkoga tijela - govori Petra Požgaj.
Konstatiramo kako su različite djevojačke kulturne, medijske i aktivističke prakse u posljednje vrijeme sve vidljiviji alat borbe za društvenu pravednost. Aktivistkinje Malala, Greta Thunberg, hrvatski i svjetski prosvjedi srednjoškolaca zbog klimatskih promjena (zagrebački prosvjed koordinirala je baš maturantica Laura), mnoge aktivističke projekte i društvene pokrete u posljednje vrijeme predvode baš djevojke. Ovaj trend komentira Veronika Mesić, također jedna od članica uredničkog tima časopisa ‘k.’ posvećenog djevojačkim studijima.
- Moderno je razdoblje oduvijek favoriziralo mladenački subjekt kao onaj u koji će projicirati svoje strahove i nade za budućnost, a novina je u tome što danas tu ulogu sve češće zauzimaju djevojke. Tome je nesumnjivo pridonijela dugogodišnja borba za ravnopravnost spolova, odnosno njezin konačan ulazak u mainstream. Tu se postavljaju pitanja slična onima koja problematizira suvremeni feminizam kada uporno važe nedostatke i koristi takva proboja jer oštrica samog pokreta pritom neizbježno tupi, a problematična su i očekivanja koja strukture moći stvaraju prema ženskom/djevojačkom subjektu jednom kada ga odluče priznati kao legitiman. Ta pitanja ostaju otvorena i u slučaju Malale, Grete ili Emme Gonzalez, no mislim da je neizmjerno važno da u procesu propitivanja struktura koje im pružaju platformu ne negiramo njihovu vlastitu djelatnost i političnost - kaže Veronika Mesić.
Na pitanje kakav je danas položaj suvremenih djevojačkih studija unutar polja feminističke teorije odgovara Barbara Gregov, podsjećajući kako su djevojački studiji proizašli iz feminističkih kulturalnih studija i u svojoj su osnovi feministički, no podvlači kako je taj odnos složen.
- Dio feministkinja, posebno u drugom valu, termin ‘djevojka’ odbacivale su kao infantilan te su smatrale kako perpetuira društvenu opsjednutost mladošću. Djevojačka kultura i prakse su se također nerijetko sagledavale samo u okvirima potrošnje, stoga su ih mnoge feministkinje smatrale nedovoljno političnima, konformističkima - objašnjava.
Mnoge su feministkinje, kaže ona, kritične prema popularnosti feminizma, ističući kako vidljivost (na tržištu) nije rješenje brojnih strukturnih nejednakosti.
- I to je apsolutno točno, međutim ne mislim da budućnost feminizma leži u njegovoj opskurnosti; feminizam se treba mijenjati, iznalaziti nova ili stara pitanja, postavljati iznova, s obzirom na promijenjene okolnosti. U mnogim tekstovima koje smo uključile u ovaj broj autorice su nastojale učiniti upravo to, preispitati pregovaračke pozicije djevojaka, istražiti kako one stvaraju diskurzivan prostor za feminističku politiku u kulturi koja je ustrojena postfeministički ili antifeministički - dodaje Barbara Gregov.
Ona smatra kako se odnos feminizma i djevojačkih studija postupno mijenja, no misli da se pitanja kojima se djevojački studiji bave i dalje ne uzimaju kao jednakovrijedna u feminističkom kontekstu, te za to daje i vrlo plastičan primjer.
- Ove godine je primjerice, pretpostavljam zbog rezanja budžeta, zagrebački Centar za ženske studije isti svoj inače dvosemestralni program organizirao jednosemestralno i pritom određene teme i predavanja naprosto izbacio iz programa. Predavanja posvećena djevojaštvu jedna su od onih koja su se prva našla na liniji. Kako sam već napomenula, vjerujem kako je ta odluka motivirana prvenstveno izvanjskim faktorima i kako će Centar naći način da djevojačke studije uključi u svoj rad, no čak i da se to dogodi, spomenuti program je glavni obrazovni program CŽS-a i izostanak djevojačkih studija ili uključivanje djevojačkih studija u neki od popratnih obrazovnih modula naprosto odašilje poruku da se radi o temi koja je feministički manje važna - kaže Barbara Gregov.
U uvodniku časopisa ‘k.’ posvećenog djevojačkim studijima ističe se kako su djevojački studiji tek počeli s ozbiljnijim bavljenjem kompleksnostima i kontradiktornostima suvremenog djevojaštva. Našu sugovornicu pitamo gdje se nalaze znakovite praznine koje bi valjalo ispuniti ili u njima podstaknuti istraživanje i promišljanje.
- Da, napisale smo kako su djevojački studiji kao afirmirano akademsko polje donekle ograničeni vlastitim ustrojstvom. To se prvenstveno odnosi na dinamiku objavljivanja znanstvenih radova koja je nerijetko u nesrazmjeru s brzinom kojom se pojavljuju i smjenjuju različiti fenomeni koji zanimaju djevojačke studije. I same smo na ovom broju radile gotovo dvije godine. Otkako je nastupila participacijska faza interneta, način na koji se pristupa spomenutim fenomenima, posebice onima koji su vezani uz popularnu kulturu, dosta se promijenio - ističe Gregov.
Podjednako zanimljive analize, eseji i komentari mogu se, kaže, pronaći i na internetskim portalima, blogovima ili čak na društvenim mrežama kao i u stručnim publikacijama.
- Ne mislim pritom kako bi djevojački studiji trebali težiti raskidanju veza s akademijom – tamo su se, uostalom, tek udomaćili! – no činjenica jest da se djevojački studiji prvenstveno bave običnim, svakodnevnim pitanjima, stoga je važno da se mogu i znaju obratiti onima o kojima govore – djevojkama. U posljednjem broju časopisa ‘Girlhood Studies’, u kojem su inicijalno objavljeni neki od tekstova koje smo uvrstile u ovaj broj, urednice su se osvrnule upravo na problem relativne zatvorenosti djevojačkih studija. Kao jedno od mogućih rješenja navele su važnost diskusije i/ili suradnje s različitim praktičar_kama, onima koji_e se djevojkama bave ili s djevojkama surađuju u drugim kontekstima: formalnim i neformalnim obrazovnim programima i institucijama, aktivističkim, umjetničkim grupama ili neprofitnim organizacijama itd. - dodaje Gregov.
Prisjetila se kako je zajedno s Veronikom Mesić 2016. godine sudjelovala u organizaciji 10. Vox Feminae festivala na kojem su gostovale djevojke, aktivistkinje i umjetnice koje u svom radu tematiziraju djevojaštvo, ali i teoretičarka Catherine Driscoll.
- Teško mi je kao jednoj od organizatorica objektivno procijeniti važnost tog događaja za hrvatske djevojačke studije, no vjerujem kako je mnogima to bio prvi susret s poljem, za što nisam sigurna da bi desilo da se to gostovanje odvilo u akademskim okvirima - smatra Gregov i dodaje kako je u uvodniku istaknut još jedan potentan segment unutar ovog polja – važnost redefiniranja odnosa između proučavateljice i proučavane, odnosno potreba da se pronađu načini na koje bi se djevojke pravednije uključilo u znanstvenu proizvodnju, ponajprije u vidu suautorstva.
- Vidjet ćemo hoće li se i kako to u budućnosti i dogoditi. Mislim kako je na kraju važno istaknuti i to da je ‘djevojka’ unutar djevojačkih studija jako dugo bila monolitna kategorija te da se relativno nedavno počela učestalije teoretizirati s obzirom na identitetske odrednice poput rase, klase, seksualnosti ili tjelesne sposobnosti. Djevojačkim studijima tako tek predstoji da djevojaštvo denaturaliziraju i kao življeno iskustvo i kao teorijski koncept - zaključuje Barbara Gregov.
