Nakon što je objavljena vijest o tijesnoj utrci za poziciju intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca između Dražena Siriščevića i Dubravke Vrgoč, gradonačelnik Rijeke Marko Filipović donio je odluku o imenovanju Dubravke Vrgoč na tu poziciju, a Branko Mijić, bivši dugogodišnji novinar Novog lista i današnji umirovljenik, odlučio je napustiti Kazališno vijeće. Mijić je neopozivu ostavku podnio jer, kako kaže, ne želi biti demokratski ukras izborima koji su već unaprijed bili određeni, ukazujući time na političke pritiske vršene nad članovima Kazališnog vijeća čija je uloga, između ostalog, da na osnovu svoje stručnosti i natječajne dokumentacije daju mišljenje i prijedlog intendanta.
Na prvom konzultativnom sastanku, koji se održao 20. prosinca, Kazališno vijeće je utvrdilo da su tri od četiri prijave valjane, a potom su njegovi članovi dobili zadatak da individualno prouče priloženu natječajnu dokumentaciju te svoje glasove i obrazloženja dostave isključivo predsjedniku Vijeća Aleksandru Mijatoviću.
- Na sastanku koji sada iz Grada Rijeke pokušavaju prikazati kao da nije postojao, iako o njemu postoji službeni zapisnik, Romeo Druker i ja smo glasali za Dražena Siriščevića, a drugo dvoje za Anu Vilenicu, dok je Mijatović bio suzdržan, što je javio telefonski. Dakle, u prvom krugu Dubravka Vrgoč nije dobila niti jedan glas - ističe Mijić.
Ispostavilo se da je odluka o izboru novog intendanta bila unaprijed donesena. Izrazio sam svoje čuđenje o tome kako u Gradu mogu ocijeniti tko je najbolji kandidat kada nemaju uvid u programe, koji bi trebalo imati samo Kazališno vijeće, objašnjava Branko Mijić
Zbog blagdana je odlučeno da će se intervjui s Vilenicom i Siriščevićem održati 8. siječnja, uzevši u obzir da je krajnji rok za gradonačelnikovu odluku određen za 15. siječnja. Međutim, Mijić upozorava na promjenu koja je uslijedila na poticaj Mijatovića i Grada Rijeke, gdje je odlučeno da se na intervju pozove i Dubravka Vrgoč, što je dovelo do nastavka pritisaka.
Kako nam Mijić govori, nakon sastanka koji je sazvala zamjenica gradonačelnika Sandra Krpan, a na kojem su im iz Grada željeli pojasniti zašto misle da je Dubravka Vrgoč najbolja kandidatkinja, došlo je do promjene mišljenja među troje članova Vijeća. Mijić i Druker ostali su pri svojem stavu, Krešimir Škunca je ovoga puta bio suzdržan, Manuela Paladin Šabanović sada je glasala za Vrgoč, dok je Mijatović, koji je glasao posljednji, svoj glas također dao Vrgoč. Na upite o radu Kazališnog vijeća te navodnoj promjeni glasa, od Paladin Šabanović i Mijatovića do trenutka objave ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor.
- Naravno da mi je bilo jako čudno da netko u roku od desetak dana dijametralno suprotno promijeni svoje mišljenje, a da kandidatkinja koja nije imala niti jedan glas odjednom ima dva glasa - dodaje Mijić te objašnjava kako protiv Vrgoč nema ništa, ali da nije bila njegov odabir s obzirom na to da je za riječki HNK predložila gotovo isti program kakav je vodila u HNK-u Zagreb.
- Ispostavilo se u konačnici da politika, kao i uvijek, misli da je najpametnija u svemu i da zna više te da je odluka bila unaprijed donesena. Kako gradonačelnik nije bio fizički prisutan u Rijeci nakon što smo otvorili natječajnu dokumentaciju, budući da je bila zamjenica Sandra Krpan, izrazio sam svoje čuđenje o tome kako oni mogu ocijeniti tko je najbolji kandidat kada nemaju uvid u programe. Uvid u programe i natječajnu dokumentaciju ima, ili bi barem trebalo imati, samo Kazališno vijeće - objašnjava Mijić.
Razlog iz kojeg Siriščević za gradonačelnika nije bio podoban kandidat za intendanta je dokumentacija koju su navodno dobili od gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, o tome da se protiv njega vodio sudski spor zbog mogućih financijskih malverzacija dok je bio ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Međutim, gradonačelniku i zamjenici, čini se, nisu zasmetale razne optužbe protiv Dubravke Vrgoč za mobing nad radnicama i radnicima tijekom njene zagrebačke intendanture, o čemu smo pisali povodom tadašnjih propusta s provođenjem protuepidemijskih mjera u HNK-u Zagreb.
- Čini mi se da su gradonačelnik i zamjenica, koji su odlučili da na ovakav način postave Dubravku Vrgoč za intendanticu, upravo njoj učinili medvjeđu uslugu i da ona neće u taj mandat startati kao što je možda to trebalo biti i da će se ti repovi vući, a naravno da je izvan natječajne dokumentacije u javnom prostoru bila prisutna priča o mobingu, na što sam postavio pitanje zamjenici gradonačelnika; ako se vuku repovi za Siriščevićem, imate repove i za Dubravkom Vrgoč u javnom prostoru, a ona je odgovorila da nema niti jedne prijave za mobing, ili je bila jedna koja je odbačena - navodi Mijić.
Kako je i prije same objave kandidata za intendanta priopćeno iz Zajca, "u slučaju da se Vijeće ne usuglasi oko prijedloga, natječaj se poništava i raspisuje novi", stoga i Mijić smatra kako bi najelegantnije bilo da je gradonačelnik postupio tako prije nego se sve svelo na pritisak da se izabere kandidat unaprijed određen od strane politike.
- Ne znam po čemu to politika zna kazališnu problematiku bolje od Kazališnog vijeća. Mnoge od njih nikada nisam ni vidio u kazalištu, a sam tretman kulture u ovome gradu, u kojemu je kultura politička moneta kada treba izglasati autobusni kolodvor ili proračun, nešto je što dugoročno vodi ovaj grad i njegovu kulturu u propast - zaključuje Mijić.
O izboru Dubravke Vrgoč na mjesto intendantice riječkog HNK više nam je rekla bivša zaposlenica i dramaturginja Nataša Antulov, trenutna potpredsjednica Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela.
- Smatram da ona, kao i Marin Blažević, ima idealne kompetencije za vršenje te funkcije. Ima dobro razvijenu mrežu s drugim europskim kazalištima, već je vodila jedno nacionalno kazalište, a prije toga je vodila ZKM u najboljim danima. Ali kao što kaže jedan naš kolega dramaturg, idealno nije nužno i dobro. Sve se manje ljudi prijavljuje za pozicije rukovođenja nacionalnim kazališnim kućama i institucijama općenito. S jedne strane, razlog tome je što se smatra da je sve već unaprijed odlučeno i što ne postoji neko elementarno povjerenje u suradnju s vladajućim strukturama. S druge strane, kada je riječ o nacionalnim kazalištima, nije sasvim jednostavno instituciju koja funkcionira prema potrebama 18. i 19. stoljeća transformirati u instituciju 21. stoljeća - objašnjava Antulov.
- Svaka promjena je šansa. Bilo bi lijepo kada bi svi uključeni u rad kazališta u ovoj promjeni vidjeli šansu za to da njihova kuća postane nešto više od razonode za pretplatnike - zaključila je.
Dok su problemi s izborom intendanta očekivano u prvom planu, ispod površine kriju se dugoročniji problemi u riječkom HNK-u na koje je važno ukazati. Kako je objasnila Antulov, u Zajcu od 2020. godine nije bilo zapošljavanja na mjestu kućnog dramaturga, iako je prema sistematizaciji u tom kazalištu navedeno radno mjesto tzv. glavnog dramaturga i dramaturga Hrvatske drame.
- U trenutku kada sam napustila radno mjesto dramaturginje to radno mjesto je obuhvaćalo samo pola radnog vremena. Zasnivanje radnog odnosa na pola radnog vremena nema baš nikakvog smisla, ali iz nekog razloga tim su praksama poslodavci u kulturnim institucijama skloni - govori Antulov.
U Rijeci, gradu koji je ne samo bio nositelj titule Europske prijestolnice kulture nego i primjer transparentnosti u državi, nedavni događaji vezani za izbor intendanta HNK Ivana pl. Zajca svakako bude zabrinutost, ističući nužnost za dubinskim preispitivanjem načina upravljanja gradskim kulturnim ustanovama.