Dan prije sarkastične primopredaje dužnosti uz cvijeće aktualnoj ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, bivši je ministar na mrežnim stranicama matične institucije objavio dokumente obavljenih Upravnih nadzora nad institucijama HAVC-a, HNK u Zagrebu i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Zašto su učinjeni nadzori? Pitanje je naizgled promašeno jer vrijedi ponoviti da se bivši ministar obilato služio cinizmom legalističkih postupaka ne bi li dokazao vlastitu ‘tezu’ o nevaljalosti određene institucije ili pojedinca u kulturi. Zato je i na pitanje o objavi izvještaja o obavljenim nadzorima na posljednji dan svoga mandata Zlatko Hasanbegović Hini rekao da to čini ‘u ime zaštite interesa javnosti’. Tako će i ovaj put šira javnost u interesu prema određenim institucijama ostati doslovno, hasabegovićevski, zaštićena od logike i zdravog razuma. Jer dojam muljaže pravilnicima i namjernim računovodstvenim prekršajima, kao i općenitom ignorancijom prema legislativi u određenim kulturnim institucijama za koje je nadležno Ministarstvo kulture, lebdi u javnosti posljednjih dana kao jači retorički biljeg od argumentiranih demantija rukovodstva ‘prokazanih’ institucija. Je li bivši ministar nelegalno objavio dokumente, je li učinio pravno nasilje prema ravnatelju/ci domaćih kulturnih institucija, kao što u svom slučaju tvrdi intendantica Dubravka Vrgoč, je li upravni nadzor u svim svojim aspektima proveden po zakonima struke - odlučit će sud.
Intendanti Dubravka Vrgoč i Marin Blažević su netom nakon objave ‘rezultata’ upravnog nadzora održali javne prezentacije na kojima je materijalnim dokazima demantirana jednostranost (ne)završenog postupka upravnog nadzora
A izvještaji i/ili zapisnici nadzornika Ministarstva kulture nisu samo notorni po specifično bastardnom administrativnom ‘stilu’ kojim se jeftini politički spin podvaljuje kao legalan dokument vlasti, nego su intimnije povezani s događajem Državne revizije u kulturi i zanimljivom javnom nijemošću prema njezinim poraznim rezultatima za 2013. godinu. Podsjećamo, 2015. godine rezultati Državne revizije detonirali su u Saboru kad je HDZ-ov Goran Marić tvrdio da u kulturi ‘nema ustanove koja se nije ogriješila o računovodstvene standarde’ što je bio uvodni financijsko-ideološki spin kojim se pokušao oblatiti tadašnji intendant HNK u Rijeci Oliver Frljić, iako on nikako nije mogao biti odgovoran za inkriminirano razdoblje njegove prethodnice Nada Matošević Orešković. Istom saborskom prilikom nije se argumentirao nalaz državne revizije u HNK Zagreb, niti je ikojom riječju spomenuta njegova tadašnja intendantica, a dosadašnja zamjenica ministra Hasanbegovića Ana Lederer - iako su dokazane financijske nepravilnosti u vrijeme njezina mandata. Što se sada događa s Matošević Orešković i Lederer u pravnom smislu, nije tajna niti spektakl: procesi dugog trajanja ometani su, međutim, interesantnim podudarnostima kojima ćemo poantirati hasanbegovićevski ushit prema administrativnoj ‘čistoći’ u institucijama kulture.
Poanta je, međutim, već u izvještajima Hasanbegovićevog Upravnog nadzora gdje se eventualni propusti i nepravilnosti institucija analiziraju u administrativno-pravnim ingerencijama Državne revizije ili Proračunskog nadzora. Pravni laik može jednostavnom usporedbom bilo kojeg dokumenta državne revizije i upravnog nadzora utvrditi diskrepanciju tih administrativnih jezika i zaključiti da su nadzornici bivšeg ministra negdje bili vrlo ambiciozno fokusirani na posljednji pisani dokaz sistematizacije nečijeg radnog mjesta, negdje posve šlampavi u zahtjevima za dokumentima nepostojećih zaposlenika ili radikalno uzrujani provedbom javne nabave za koju je, u određenim situacijama, legislativno dvojbena općenita primjena u institucijama u kulturi. Bivši ministar, naime, jako dobro zna da je osnovna neuralgija institucija u kulturi, ona kojom se nije politički usudila pozabaviti niti jedna vlast do sada, općenita neusklađenost legislative. Tako Zakon o radu nije usklađen sa Zakonom o kazalištu, Zakon o kazalištu nije usklađen sa statutom određenog kazališta, kao što Granski kolektivni ugovor općenito sistemski nije usklađen za zaposlenike ustanova u kulturi. Sve to ministar zna i zato forsira maglu notornosti ‘dokaza’ upravnih nadzora, ali ih na stranicama Ministarstva kulture objavljuje kao na privatnom fejsbuk profilu, hasanbegovićevski ‘mudro’: selektivno, manipulativno, čisti brikolaž.
Primjerice, Izvještaj upravnog nadzora HAVC-a, koji je potpisao ministar, između ostalih dokumenata konzultira i prethodne izvještaje proračunskog nadzora, kao da je riječ o uzavreloj sudskoj parnici nakon državne revizije, a ne o popisu eventualnih propusta u smislu unutarnjeg radnog ustrojstva institucije i njezinih akata. Kao da HAVC može sam crpiti novac iz državne riznice, iako je baš za to nadležno Ministarstvo kulture. Naravno, kompletna dokumentacija koja bi pokazala administrativni dijalog Ministarstva kulture i institucija nad kojima se vrši provjera, nalazi se jedino na mrežnim stranicama tih institucija, ne i matičnog ministarstva. Intendanti Dubravka Vrgoč i Marin Blažević su netom nakon objave ‘rezultata’ upravnog nadzora održali javne prezentacije na kojima je materijalnim dokazima demantirana jednostranost (ne)završenog postupka upravnog nadzora, Vrgoč pri tome zahtijeva suspenziju navedenog izvještaja uz stegovni postupak protiv osoba uključenih u njegovu izradu, dok Blažević tvrdi da je Hasanbegović zlonamjerno rukovodio procesom naglašavajući neprofesionalnost njegovih nadzornika koji zahtijevaju dokumentaciju nepostojećih radnih mjesta, čime stvar poprima ridikulozne dimenzije. Ne i svoj završetak. Onako kako su se, naime, Hasanbegovićevi pravnici pokušali ‘igrati’ državne revizije u formi upravnog nadzora, odjeci prethodne državne revizije igraju se s nama, kroz konkretne nedavne događaje osoba uključenih u financijski krimen institucija u kulturi.
Nada Matošević Orešković, koju za financijske malverzacije teško terete nalazi državne revizije, a protiv koje su Blažević i Frljić također pokrenuli sudski postupak koji još traje, u svibnju ove godine je dobila sudski postupak protiv HNK u Rijeci čime joj je to Kazalište moralo isplatiti svotu od 115.481 kunu u svrhu naknade opisane u (tajnom) aneksu ugovora o radu koji je tadašnja intendantica potpisala s Gradom.
U korist intendantice dvostrukog mandata (2005-13.) i donedavne zamjenice ministra kulture Ane Lederer 11. listopada, u zadnji čas po nečijem satu, na mrežnim stranicama Ministarstva kulture objavljeno je ‘Očitivanje Kazališnog vijeća HNK u Zagrebu’. Ondje se nedvosmisleno zaključuje o besprijekornom poslovanju (bez dugova, bez nezakonitosti, bez prekršaja) bivše intendantice Lederer, iako je posve suprotno iznio nalaz državne revizije. Među članovima Kazališnog vijeća čiji je predsjednik Duško Ljuština jest i Ana Lederer, predstavnica Ministarstva kulture. ‘Očitovanje’ nema pravnu snagu dokumenta državne revizije, ali ima energiju očajničkog pokušaja za prokušanim hasanbegovićevskim spinom bezveznih i bezvrijednih dokumenata umjesto sporih snaga pravne države.
