Odlazak potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Borisa Miloševića u Knin na svečanost povodom Dana zahvalnosti ponovo je zavrtio spiralu međunacionalnog prepucavanja na suprotstavljenim hrvatsko-srpskim polovima. Međutim, možda i prvi put u posljednjih četvrt stoljeća, koliko je prošlo od akcije ‘Oluja‘, dojam je da je većina građana ostala u sredini i da su ti polovi ostali bez podrške koju su očekivali. Stoga je emocija po kojoj će većina građana pamtiti 5. kolovoza 2020. zapravo oprezno olakšanje. Ljudi su umorni od mržnje, mitova i laži koje se o tim događajima ponavljaju već 25 godina. Umorni su i od neprihvaćanja žrtve drugoga i priznanja da su i neki drugi dječaci i djevojčice u koloni morali napustiti svoje domove. Prije nekoliko godina govor Anje Šimprage, aktualne saborske zastupnice SDSS-a i nekadašnje djevojčice iz kolone, možda bi bio izviždan u Saboru. Ove je godine dobio pljesak, uz redikulozni istup Karoline Vidović Krišto, koju je nakon njene zadihane lingvističke intervencije ismijala gotovo cijela Hrvatska.
Imam osjećaj da je cijeli Balkan izgubljen slučaj i da treba dignuti ruke od njega, ali svijet ostaje na mladima. Njima treba dati šansu, pa neka pokušaju, kaže aktivist Tonči Majić
Srpske žrtve su i ranije spominjane u Kninu. O njima je govorio bivši predsjednik Stjepan Mesić, a Ivo Josipović je pak posjetio Varivode, gdje je 28. rujna 1995. ubijeno devet starijih srpskih civila. Naime, mnogi su se trudili da se stvari pomaknu s mrtve točke, ali to se nije dogodilo. Možda neće ni sada, ali ove godine barem imamo osjećaj da je to moguće.
Veran Matić, nekadašnji direktor B92 i predsjednik Komisije za istraživanje ubojstava novinara, s optimizmom gleda na budućnost hrvatsko-srpskih odnosa nakon godišnjice ‘Oluje‘ u Kninu.
- Ovo je jedna vrsta preokreta kakav do sada nismo mogli da vidimo. Ponekad su postojali neki obećavajući znaci, ali nikada do sada nismo imali takvu situaciju da to postane deo određene politike, kao što u ovom slučaju izgleda da će biti deo politike Vlade RH i da je postignut dogovor oko odnosa prema komemoracijama i suočavanju s prošlošću, tako da verzija tog suočavanja bude okrenuta ka budućnosti, pomirenju i približavanju građana Hrvatske, srpske i hrvatske nacionalnosti, ali i građana Hrvatske i Srbije. To se i odavde, u mnogim krugovima, čita kao nekakav početak. Doduše, državna politika je u jednoj inerciji koja postoji još od rata, bez katarze i transformacije, tako da je ta inercija neko zatečeno stanje - kaže Matić i dodaje da su dinamike u regiji takve da su svi jako okrenuti unutrašnjim politikama.
- Retko ko se bavi dugoročnim situacijama i onda kada dođe do ovakvih, refleksno reaguju negativno što je velika šteta. Mislim da srpska politika treba da pokaže novi kvalitet u ovim odnosima, bez obzira na koji način kvalifikovala ‘Oluju‘ i događaje posle nje. Podsećam da je 1963. godine potpisan ugovor o prijateljstvu Nemačke i Francuske. Mislim da je sada došlo vreme za prijateljstvo između Srbije i Hrvatske. Nemačka i Francuska su tada dogovorile razmenu mladih, pa je fascinantan podatak da je do danas preko devet miliona mladih uključeno u razmenu između te dve države. Tako je i ovo prilika da se napravi nešto što će u narednih 30 do 40 godina dati rezultate - smatra Matić.
Reakcija službene Srbije na Miloševićev odlazak u Knin bila je negativna. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić smatraju da se vodstvo Srba iz Hrvatske trebalo konzultirati s njima, a posve je jasno da na odlazak u Knin gledaju s neodobravanjem. Srbija, koja je 1995. godine mirno promatrala agoniju Srba iz Krajine, 25 godina kasnije daje sebi za pravo da uređuje odnose Srba u Hrvatskoj sa svojim sugrađanima. Za razliku od vlasti, vrh Srpske pravoslavne crkve reagirao je drugačije, pa je patrijarh Irinej u intervjuu Politici apelirao na srpsko i hrvatsko političko i duhovno vodstvo da se ‘iskoreni mržnja‘ i da zavlada mir. Štoviše, dodao je da se kod hrvatskog vodstva vide pomaci u tom pravcu. ‘Ukoliko je to zaista tako, onda i naši narodni prvaci, kao predstavnici naroda stradalog u genocidu, treba da, čuvajući nacionalnu svest i dostojanstvo svog naroda, prihvate svaku priliku koja može doprineti mirnijem i boljem životu našeg naroda u Hrvatskoj‘, rekao je patrijarh.
Mi smo susjedi i osuđeni smo da živimo jedni kraj drugih. Mislim da razumijevanje, dobra volja i zajednički napori moraju dovesti do poboljšanja odnosa i očuvanja mira na ovim prostorima, ističe general Pavao Miljavac
Dok je s jedne strane ultranacionalist Dragoslav Bokan u Rači režirao službenu komemoraciju srpskih vlasti, s druge strane su u Kninu, nakon službenog obilježavanja ‘Oluje‘, Marko Skejo i grupa njegovih pristaša nekažnjeno urlali pozdrav ‘Za dom spremni‘. Stoga ne čudi da su ljudi poput Tončija Majića, predsjednika Dalmatinskog komiteta za ljudska prava i dugogodišnjeg aktivista, rezervirani.
- S Borisom Miloševićem sam surađivao i on je jednoj nesretnici koja mi se obratila za pomoć jedini pomogao, tako da kod mene ima neograničeni kredit. Podržavam ga, ali sam
događaj o kojem je ovdje riječ ne razumijem. Ne znam što da mislim. Prvi korak u ovakvim situacijama je uvijek težak i rizičan. Vrijeme prolazi, ali na Balkanu to ide vrlo sporo. U svakom slučaju, ovo nije pogrešan potez - smatra Majić.
- Jedina alternativa je bila da se nastavimo i dalje duriti. Možda će se lakše uvesti vodu i struju u par mjesta, nešto će se asfaltirati... Znamo kako je HDZ funkcionirao 30 godina. Mi smo se i kao nacija formirali naopako, tako da ni sam ne znam šta se može očekivati. Imam osjećaj da je cijeli Balkan izgubljen slučaj i da treba dignuti ruke od njega, ali svijet ostaje na mladima. Njima treba dati šansu, pa neka pokušaju... - kaže Tonči Majić.
Nema sumnje da je premijer Andrej Plenković smirio ekstremiste unutar HDZ-a, koji su svoje pravo lice pokazali za vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Jedan od onih koji ovih dana sudjeluju u spuštanju lopte na zemlju je Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalnog zbora.
- Ovaj posjet se mora pozitivno ocijeniti, ne možemo unutar Hrvatske stalno imati neke prijepore i vraćati se u periode Drugog svjetskog rata i ‘Oluje‘. Riječ je o legitimnoj operaciji kojoj je cilj bio vraćanje okupiranog teritorija u ustavo-pravni poredak RH i vrijeme je da se krene s mrtve točke od strane Srba i Hrvata. Drugim riječima, Miloševićev odlazak u Knin i Medvedov u Grubore su znak početka boljih odnosa, iako ne možemo povlačiti paralelu između ‘Oluje‘ i Grubora. ‘Oluja’ je bila legitimna, a u Gruborima se dogodilo nešto što se ni u kom slučaju nije smjelo dogoditi. Napravljen je zločin i to se treba priznati. Jako je važno kako će Srbija sve to prihvatiti i koliko će njene vlasti napadati one koji pokušavaju popraviti odnose - kaže Miljavac.
- Mi smo susjedi i osuđeni smo da živimo jedni kraj drugih. Mislim da razumijevanje, dobra volja i zajednički napori moraju dovesti do poboljšanja odnosa i očuvanja mira na ovim prostorima. Postoje skupine koje se hrane sukobima i potenciraju ih, ali to ne donosi ništa dobro. Prošlo je puno vremena od rata i moramo krenuti dalje. Smatram da su se stvari pomaknule s mrtve točke, a s odlascima u Grubore, Varivode, Škabrnju i Vukovar, to će se nastaviti - zaključuje general Miljavac.
Iako su se za vrijeme rata u Hrvatskoj borili dobrovoljci Srpske garde, koju je Vuk Drašković osnovao kao čelnik Srpskog pokreta obnove (SPO), on je danas kritičan prema političkom ekstremizmu i podržava Miloševićev odlazak u Knin.
- Reakcije zvanične Srbije neću da komentarišem. Hoću samo da kažem da se sa njima ne slažem. Siguran sam da bi bila izbegnuta tragedija i da ni rata između Srba i Hrvata 1991. ne bi bilo da su tadašnji lideri Srba stupili u pregovore i dogovore sa hrvatskom državom, umesto što su išli u Beograd kod Slobodana Miloševića, kod komunistričkih generala i udbaša. Što se tiče odlaska gospodina Miloševića u Knin, siguran sam da on to nije doživljavao kao proslavu posrtradanja krajiških Srba, nego kao izraz spremnosti i odlučnosti Srba u Hrvatskoj da svoju budućnost, pomirenje i sve ostalo grade u dogovoru sa narodom sa kojim žive u istoj državi - kaže Vuk Drašković i dodaje da su za ‘Oluju’ najzaslužniji ‘ministri, vladike i propagandisti režima Slobodana Miloševića’.
- Oni i danas vedre i oblače po Srbiji. Za Srbe u Hrvatskoj spasonosno je odlepljivanje od njih, a i za naš narod u Srbiji nema budućnosti dok se i mi ne odvežemo od tog zla - smatra Drašković.
Koliko god su poruke premijera Andreja Plenkovića, a dobrim dijelom i predsjednika Zorana Milanovića iz Knina mnogima probudile nadu da su istinski suživot i pomirenje mogući, još je dug put do toga. Za mnoge u Hrvatskoj svaka priča o srpskim stradanjima je uvreda, a za mnoge Srbe, koji ovih dana Borisa Miloševića proglašavaju izdajnikom, rat je počeo 1995. Takve su godinama hranile nacionalističke politike u Hrvatskoj, Srbiji i Republici Srpskoj. Sve dok se s hrvatske strane o ‘Oluji’ bude govorilo kao o bezgrešnoj akciji, a sa srpske negiralo agresiju, neće biti pravog pomirenja na ovim prostorima. A na prvim koracima se upravo radi.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
