Lana Del Rey: Did You Know That There's a Tunnel Under Ocean Blvd (Interscope)
Lana Del Rey izgradila je čitav svoj opus na spajanju povišenih emocija i svakodnevnih opservacija. Njene pjesme pune su velikih izjava i epskih trenutaka, redovno filtriranih kroz izrazito usku osobnu perspektivu. Refren naslovne pjesme himničan je i upečatljiv iako se referira na zaboravljeni kalifornijski lokalitet. "The Grants" i "Grandfather please stand on the shoulders of my father while he's deep-sea fishing" emotivne su, iako najviše tematiziraju autoričino imućno obiteljsko stablo. Del Rey svjesno stvara pretenciozne pjesme povezanih narativa i agresivne simbolike. Te tendencije često odudaraju od konvencionalnih pop struktura kakve se očekuju od izvođača njene razine popularnosti. Koliko je ta njena albumska vizija jaka očituje se u tome da su čak i interludiji puni dramske napetosti i pažljivo grade iščekivanje "velikih" trenutaka. Unatoč manjku radijskih hitova i velikih singlova Del Rey polako stvara opus konstruiran poput nekog danas iznimno popularnog filmskog svemira. Takav pristup njene pjesme čini pogodnima za opetovano iščitavanje i analizu, a tako se usputno stvara i fanovska baza daleko odanija i dugotrajnija od onih koje prate standardne pop zvijezde.
Boygenius: The Record (Interscope)
Mlade kantautorice Julien Baker, Lucy Dacus i Phoebe Bridgers na svom dugoočekivanom kolaborativnom studijskom prvijencu također su posvećene građenju šire mitologije koja se uklapa u njihov bilo individualni, bilo zajednički rad. Uvodna "Without You, Without Them" i završna "Letter to An Old Poet" eksplicitno se referiraju na njihov debitantski EP iz 2018. a cijeli album je građen oko centralne teme međusobnog prijateljstva i postadolescentskih nesigurnosti koje autorice učestalo obrađuju i samostalnim albumima. Suradnja je proširena učestalom upotrebom različitih tekstualnih perspektiva unutar pojedine pjesme, a zadržano je harmoniziranje sva tri vokala po kojem je njihova suradnja i postala prepoznatljiva. Očekivano ukrašene uvijek nezgodnom etiketom supergrupe, Boygenius na "The Record" njeguju nešto čišći i raskošniji zvuk nego na dosadašnjim radovima. Takav produkcijski odabir, koji se često svjesno ili nesvjesno referira na visokobudžetni alternativni rock iz devedesetih, kao i niz tekstualnih i vizualnih referenci na slavne i starije muške kolege poput Leonarda Cohena, Nirvane ili Crosby, Stills, Nash & Young, donio im je, uz brojne pohvale za metahumor i zaigranost, nažalost i sasvim očekivane mizogine reakcije. No unatoč nešto standardnijem i ukrašenijem pakiranju, "The Record" je demonstracija daljnjeg razvoja tri iznimna kantautorska talenta.
Wednesday: Rat Saw God (Dead Oceans)
Za razliku od navedenih izvođačica, Wednesday, predvođeni pjevačicom, gitaristicom i glavnom autoricom Karly Hartzman, manje mare za izgradnju širokih povezanih narativa, a više za pripovjedački gusto hvatanje trenutka. Teme odrastanja u ruralnoj sredini i opise kreativnih i manje kreativnih načina ubijanja vremena Hartzman isporučuje glasom negdje na pola puta između blaziranog stila Cat Power i sočnog gutanja riječi jedne Lucinde Williams, a bend je prati energičnim, samoproglašenim "countrygaze" instrumentalima. Wednesday bešavno spajaju nekoliko različitih tradicija nezavisne gitarske glazbe – indie rock, alt country i shoegaze. Bend krajnosti tih žanrova koristi kako bi dodatno naglasio proživljenost tekstova i oblikovao vrlo samosvojni zvukovni krajolik, bez obzira na to radilo se o jecajima pedal steela ili iznenadnim izljevima distorzije. U vremenu u kojem često čitamo o manjku originalnosti i autentičnosti gitarskih bendova "Rat Saw God" obavezna je lektira za skeptike koji misle da se sve svodi na reproduciranje bolje prošlosti. Za takvo nešto nema potrebe sve dok je tu neimpresivna, ali inspirativna sadašnjost.
