Taman kad čovjek pomisli da ga u ovoj zemlji više ništa ne može iznenaditi, na Njuškalu nabasa na oglas sljedećeg sadržaja: "Prodaje se projekt male hidroelektrane instalirane snage 1,25 MW. Projekt ima pravomoćnu građevinsku dozvolu te su započeti pripremni radovi. Planirana godišnja proizvodnja iznosi 5.200 MW uz garantirani otkup od 12 godina po cijeni 174 EUR/MWh (uvećano za korekcijski faktor). Predmet kupoprodaje vlasnički su udjeli u poduzeću na koje glase dozvole. Poduzeće je vlasnik katastarske čestice ukupne površine 14.901 metara kvadratnih na kojem se nalaze temelji stare hidroelektrane." Vlasništvo jedan kroz jedan, a cijena milijun i 250 tisuća eura, poručuje na kraju oglasa, koji je krajem kolovoza objavio stanoviti Slavko4CS.
Radi se o poduzetniku Slavku Vukoviću, čija je firma IRT d.o.o. još 2014. godine iskazala interes za gradnju spomenute male hidroelektrane Odeta I u karlovačkom kvartu Turnju. Točnije, na ušću Mrežnice u Koranu, lokaciji nekadašnje tvornice vune uz koju je sredinom 19. stoljeća podignut prvi ovdašnji mlin na čigre. Dvije godine kasnije Slavko Vuković, inače brat suvlasnika tvornice oružja HS Produkt Marka Vukovića, naručio je izradu studije utjecaja na okoliš za podizanje još jedne male hidroelektrane, ovaj put nazvane Odeta II, na mrežničkom slapu, izgrađenom za pumpnu stanicu bivše tvornice Jugoturbina u karlovačkoj Švarči. Obje, još uvijek neizgrađene hidroelektrane, Hrvatske vode u međuvremenu su uvrstile na popis zahvata koji de facto već imaju potrebne dozvole za realizaciju, a nejasno je zašto je Vuković projekt jedne od njih na kraju odlučio prodati preko najvećeg online oglasnika u zemlji.
Prostorni planovi su inače temeljni dokumenti u planiranju okoliša, u tom smislu su ključni za njegovu zaštitu i ne možemo biti sigurni sve dok se takvu vrstu projekata doslovno ne izbaci – govori predsjednica Zelene akcije Dora Sivka
Ponukani takvom bizarnošću, dali smo se u daljnju potragu pa na Njuškalu pronašli i nešto stariji oglas kojim je na prodaju stavljena i mala, ovaj put u cijelosti izgrađena hidroelektrana Badljevina na rijeci Bijeloj nedaleko od Pakraca. Za 500 tisuća eura, uz postrojenje za proizvodnju struje sa svim pripadajućim dozvolama i važećim ugovorima za otkup iste po povlaštenim cijenama do 2028. godine, kupcu se nudila kuća od 318 četvornih metara s okućnicom. Onima dubljeg džepa i željnima dodatne zarade momentalno se po nešto višoj cijeni, 550 tisuća eura, u Netretiću kraj Karlovca nudi i ovakva prilika: "Otvorite vrata svoje budućnosti uz zvuke rijeke Dobre! Na samoj obali, ova nekretnina ne obećava samo dom, već cijelu priču o potencijalu i mogućnostima. Posebnost je u tome što se u vodi nalazi postojeća turbina, trenutno van funkcije, no s nevjerojatnom perspektivom može postati srce vaše vlastite HIDROELEKTRANE!!"
Osim što smo ih pronašli u oglasima, svim ovim nekretninama zajedničko je što su smještene na lokacijama starih vodnih građevina – mlinica, brana, pumpnih stanica i slično, a na kojima je, kako smo ustanovili, prema gotovo svim važećim županijskim prostornim planovima predviđena mogućnost izgradnje malih hidroelektrana. Tako je, uostalom, počela priča s realizacijom male hidroelektrane na vrelu Une u ličkom selu Donja Suvaja, pri čemu je investitor, firma Pipra u vlasništvu Saše Svaline i Pierra Vice Milutina, naredio rušenje stare mlinice i teškom mehanizacijom navalio na izvor pitke vode. Iako je izgradnja na kraju spriječena zahvaljujući angažmanu lokalaca, posljedice rovarenja po prirodnom području već su napravile svoje, pa je rijeka Una u međuvremenu promijenila tok. Pokazni je to primjer mogućih katastrofalnih posljedica koje iza sebe u čitavoj postjugoslavenskoj regiji ostavljaju takvi projekti, često poduprti povoljnim kreditima i državnim poticajima.
Na teritoriju RH trenutno je u funkciji 58 hidroelektrana, a još 29 takvih projekata je u fazi izgradnje ili prikupljanja potrebne dokumentacije. U odnosu na instaliranu snagu, 31 posto je velikih (snage preko deset megavata) i 69 posto malih (snage do deset megavata). Prema načinu proizvodnje, 53 posto je derivacijskih hidroelektrana (strojarnica im je prostorno odijeljena od vodotoka ili akumulacije pa se voda dovodi do turbine velikim i dugim cjevovodima ili dovodnim kanalima), 40 posto pribranskih (strojarnica im je smještena u blizini brane, a često je i njezin dio), dok je za sedam posto njih taj podatak nepoznat. Većina, odnosno 72,4 posto, izgrađeno ih je u području ekološke mreže Natura 2000. Dok su one veće u vlasništvu HEP-a, male hidroelektrane (MHE) dominantno su u rukama privatnih poduzetnika kojima je država dodijelila status povlaštenih proizvođača električne energije.
Mala hidroelektrana prodaje se na Njuškalu. Cijena prava sitnica – milijun i 250 tisuća eura (Foto: Screenshot)
Kako objašnjava Pippa Gallop iz organizacije Bankwatch, val izgradnje MHE-a u jugoistočnoj Europi, uključujući i Hrvatsku, počeo je ranih 2000-tih zbog poticaja za obnovljivu energiju zvanih feed-in tarife, koje su investitorima nudile zajamčeni otkup proizvedene struje po cijeni višoj od tržišne na period od 12 do 14 godina. To im je olakšalo i dobivanje zajmova za realizaciju projekata. Posljednjih godina izgradnja MHE-a, dodaje ona, usporena je zbog nekoliko razloga.
- Prvo, promijenjena su pravila EU-a o državnim potporama kako bi se potaknuli tržišni orijentirani poticaji za obnovljive izvore energije temeljeni na dražbama i tržišnim premijama. Od 2016. novi ugovori za feed-in tarife dopušteni su samo za najmanja postrojenja, ispod 500 kilovata; od 2022. samo za one ispod 400 kilovata, a od 2026. nadalje bit će dopuštene samo za postrojenja ispod 250 kilovata. Time se smanjuje opasnost od izgradnje malih hidroelektrana, ali ona planirana na Uni bila je snage 160 kilovata i zato je investitor već imao potpisani predugovor s Hrvatskim operaterom tržišta energije za feed-in tarifu - govori Pippa Gallop.
- Otpor javnosti protiv malih hidroelektrana također je bio važan razlog zašto se više ne gradi puno takvih postrojenja, jer uzrokuju golemu štetu okolišu, često u netaknutim područjima, a proizvode male količine energije. Federacija BiH je čak zabranila izdavanje novih energetskih dozvola za hidroelektrane manje od deset megavata. Sada kada je cijena solarne energije i vjetra toliko pala u posljednjem desetljeću, doista više nema izgovora za poticanje hidroenergije - ističe ona.
Spomenuti primjer s vrela Une pobudio je sumnju da privatni poduzetnici neće tek tako odustati od svojih zamisli. Sumnje dodatno prisnažuju dokumenti Vlade iz kojih se može iščitati kako je plan da se u Hrvatskoj do 2030. godine, u skladu s EU-direktivama, poveća udio obnovljivih izvora energije s postojećih 30 na više od 40 posto, i to, među ostalim, kroz povećanje snage postojećih HE i izgradnju novih. Premijer Andrej Plenković baš je ovih dana, nakon neformalnog sastanka Europskog vijeća održanog u Budimpešti, izjavio da se "u vrlo bliskoj budućnosti moramo snažno preorijentirati na nuklearnu i geotermalnu energiju, na energiju iz vjetra i sunca te na ono što je Hrvatskoj posebno bitno, a to su hidroelektrane".
Dora Sivka (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
Upravo se na toj pretpostavci temelji većina aktualnih prostornih planova županija bogatijih vodenim potencijalima, kao što su Karlovačka, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Varaždinska i Požeško-slavonska. U svima njima ostavljena je spomenuta mogućnost rekonstrukcija starih mlinica, kakvih je u Hrvatskoj na stotine, u male hidroelektrane. Najviše ih je na području Karlovačke županije, u čijim se pratećim dokumentima postojećeg prostornog plana kao primjer moguće prenamjene izrijekom spominje mlin na rijeci Slunjčici. Ranijih godina se upravo u toj županiji pokazalo da se pod krinkom obnove starih mlinica i brana događala izgradnja potpuno novih objekata koji su devastirali okoliš i prirodna staništa podvodnih organizama. I to unatoč napomeni, koja se u pravilu navodi u svim pobrojanim prostornim planovima, da se prilikom takvih zahvata ne smije pogoršati postojeći hidrološki režim i hidromorfološko stanje vodotoka.
Novosti su analizom temeljnih dokumenata za planiranje prostora svih županija utvrdile i kako je na teritoriju cijele Hrvatske predviđena mogućnost izgradnje novih hidroelektrana, dominantno malih, na još stotinjak konkretnih lokacija. Većina ih se također nalazi u nekoj od ekoloških mreža, što znači da se radi o područjima koja pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti te da su kao takva od međunarodne i nacionalne važnosti. Prema informacijama koje smo prikupili, na mogućem udaru nalaze se rijeke Zrmanja, Butižnica, Krka, Čikola, Jadro, Ričina, Mirna, Orljava, Pakra, Bednja, Voćinka, Drava i druge.
- Ako je nešto upisano u prostornom planu, ne znači i da će se automatski realizirati. Međutim, time je ostavljen mogući potencijal za izgradnju objekata kakvi su HE. Prostorni planovi su inače temeljni dokumenti u planiranju okoliša, u tom smislu su ključni za njegovu zaštitu i ne možemo biti sigurni sve dok se takvu vrstu projekata doslovno ne izbaci. Mi u Zelenoj akciji, na primjer, nismo bili mirni sve dok iz zagrebačkog GUP-a nije izbačena spalionica otpada – tumači nam Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije, organizacije za zaštitu okoliša koja je nedavno uputila zahtjev Zadarskoj županiji i Općini Gračac.
Bilo kakav zahvat na Zrmanji podrazumijevao bi značajne intervencije u netaknutoj prirodi, rušenje krša, izgradnju prilaznih puteva, što bi potencijalno moglo dovesti do ekocida – upozorava načelnik Ervenika Predrag Burza
Zbog svega što se ljetos desilo na vrelu Une, od vodstava te županije i općine zatražili su da se izmjene aktualni prostorni planovi tako da se u njihovim novim verzijama zabrani izgradnja MHE-a i rekonstrukcija starih mlinica u takva postrojenja na području ekološke mreže Natura 2000. Iako su državne institucije naposljetku zabranile daljnje radove na Uni, u važećem prostornom planu Zadarske županije, donesenom 2023. godine, ta je lokacija i dalje označena kao potencijalna za izgradnju MHE-a.
Na teritoriju iste županije predviđena je gradnja još dviju hidroelektrana, HE Žegar i HE Zrmanja na istoimenoj rijeci. Prva je ucrtana u zaselku Komazeci u Žegaru, dominantno naseljenom Srbima, a druga nedaleko od lokacije Muškovci. Zbog namjere vlasti da u budućnosti hidroelektrana bude izgrađena u najnaseljenijem dijelu sela, iz Žegara je na adresu Zadarske županije ljetos stigla peticija s potpisima 230 mještana. Zabrinuti su da bi se moguća izgradnja hidroelektrane katastrofalno odrazila na riječni tok, a koji je u tom kraju poznat po sedrenim barijerama. Osim toga, navode dalje u peticiji, od 16 vrsta riba koje žive u Zrmanji, čak osam su endemi jadranskog sliva.
Nekoliko desetaka kilometara dalje, na teritoriju Šibensko-kninske županije, također na Zrmanji, ucrtane su i potencijalne HE Ervenik i HE Mokro Polje, a nešto dalje od njih HE Krčić Donji (kraj Knina), HE Butižnica (u Strmici) te HE Čikola 1 i Čikola 2 (kraj Drniša, odnosno na području Ključa). Kako Novosti doznaju, na prvu lokaciju, na Zrmanji u Erveniku, oko je svojevremeno bila bacila firma Fotonika – obnovljivi izvori energije d.o.o. u vlasništvu Zvonka Župana, ali je na kraju odustala od projekta. Isto nam je u razgovoru potvrdio Predrag Burza, načelnik općine Ervenik, na čijem se teritoriju nalazi i spomenuto Mokro Polje te vjetropark Krš-Pađene, obilježen aferama.
- Više od 95 posto teritorija naše općine nalazi se u zaštićenom ekološkom području. Pritom Zrmanja zbog ogromnih suša koje vladaju zadnjih godina cijelom Evropom presuši na četiri, pa i pet mjeseci. U takvim okolnostima apsolutno nema nikakvog smisla da se na tom području grade hidroelektrane, ni za investitora, a ni za lokalno stanovništvo. Zbog svega toga smo Šibensko-kninskoj županiji poslali zahtjev da se takvi projekti isknjiže iz prostornog plana, čije su izmjene u toku, a isto ćemo napraviti i u našem općinskom planu. Prema tome, što se nas tiče, ti projekti su mrtvi - govori Burza.
Predrag Burza (Foto: Šime Zelić/PIXSELL)
Dok se u Splitsko-dalmatinskoj županiji već prosvjeduje zbog izvjesne izgradnje malih hidroelektrana na rijeci Jadro (uz mogućnost gradnje sličnih postrojenja na lokacijama Ovrlja, Peruča i Đale), a u Primorsko-goranskoj protiv HE Valići s pripadajućom akumulacijom Kukuljani na Ričini, na području Istarske županije nije bilo sličnih reakcija na važeću verziju prostornog plana, donesenu 2016. godine. Njime je, naime, dana mogućnost "korištenja hidropotencijala unutar vodoopskrbnog sustava Istarski vodovod Buzet (20 MHE uz vodospreme na zapadnom dijelu županije) i korištenje hidropotencijala rijeke Mirne (devet MHE na rijeci Mirni od Buzeta do Ponte Portona)".
Gradnja sustava malih hidroelektrana na rijeci Mirni, navodi se dalje, "može se realizirati samo ako se time poboljšaju hidrološki uvjeti koji su poremećeni uslijed regulacijskih zahvata. Za planirane male hidroelektrane na području ekološke mreže HR 2000619 Mirna i šire područje Butonige, određuje se obveza da se istom ocjenom prihvatljivosti za ekološku mrežu HR 2000619 Mirna i šire područje Butonige i HR 2000637 Motovunska šuma, obuhvate individualni i kumulativni utjecaji svih devet planiranih zahvata".
Po broju konkretnih lokacija na kojima je moguće podizati male hidroelektrane, Istarsku slijedi Požeško-slavonska županija, na čijem je području već izgrađeno ili je pak u postupku izgradnje sedam MHE-a, a predviđeno ih je još 20 na rijekama Orljavi, Pakri, Bijeloj, Brzaji i potoku Sivornica. Na području susjedne Virovitičko-podravske županije u igri je deset lokacija, sve oko Voćina, a u kartografskom prikazu prostornog plana Varaždinske županije ucrtano je devet područja koja nude mogućnost za izgradnju MHE-a, po osam na rijeci Bednji i jedna uz Trakošćansko jezero. U Sisačko-moslavačkoj zasad je predviđena opcija izgradnje dvije hidroelektrane instalirane snage deset megavata ili veće, HE Strelečko na Savi i HE Pokuplje na Kupi, u Osječko-baranjskoj na Dravi, HE Donji Miholjac i HE Osijek, a u Gradu Zagrebu HE Prečko na Savi.
Iako su obnovljivi izvor energije, hidroelektrane imaju negativan utjecaj na prirodu i ljude, pa kao takve nisu ni održive. Mogu biti održive ako se pozicioniraju na lokacijama koje su manje štetne za prirodu i okoliš – kaže Irma Popović Dujmović
Dok je u ostalim županijskim prostornim planovima također ostavljena mogućnost podizanja hidroenergetskih građevina, iznimku predstavlja Koprivničko-križevačka koja je u posljednjoj verziji tog dokumenta izričito navela kako se "ne dozvoljava izgradnja HE Molve I i II na rijeci Dravi", protiv kojih su svojevremeno prosvjedovale lokalna zajednica i udruge za zaštitu okoliša. Na opasnosti izgradnje tih dviju hidroelektrana, koje su prema planu države trebale biti podignute također unutar ekološke mreže Natura 2000, ukazivala je Irma Popović Dujmović, aktualna direktorica programa za vode organizacije The Nature Conservancy (TNC) u Hrvatskoj. Kako objašnjava za Novosti, najvažniji mehanizam zaštite područja Natura 2000 je postupak ocjene prihvatljivosti za tu europsku ekološku mrežu svih planova, programa i zahvata koji mogu imati značajan utjecaj na nju.
- No Natura 2000 ne zabranjuje nikakve gospodarske djelatnosti, to nije klasično zaštićeno područje, već područje u kojem se štite neke vrste i staništa od interesa za Uniju. Dakle, ako investitor MHE kroz ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu i prethodnu procjenu utjecaja na okoliš dokaže i uvjeri nadležne institucije da će njezin utjecaj biti zanemariv za ciljne vrste, staništa i okolišne elemente, takvi projekti dobiju suglasnost za gradnju - govori Popović Dujmović.
Dodaje kako bi procjene utjecaja zahvata na okoliš generalno trebale biti bolje napravljene, s terenskim obilascima, s novim istraživanjima i podacima o predmetnom prostoru, pa bi i studije bile bolje kvalitete te bi dale pravu sliku utjecaja zahvata. Isto tako, dodaje stručnjakinja iz TNC-a, zbog mogućeg sukoba interesa u smislu financiranja procesa procjene, ponekad je i objektivnost takvih studija diskutabilna.
- Dobra stvar je što i procjena utjecaja na okoliš i ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu moraju ići na javno savjetovanje, pa svi imaju pravo poslati svoje primjedbe i komentare na napisano. Međutim, naša javnost taj mehanizam slabo koristi, što zbog neinformiranosti, što zbog nerazumijevanja tematike, a i javne rasprave koje se organiziraju nisu dovoljno dobro oglašene da bi motivirale veći broj lokalnih stanovnika na sudjelovanje. A prisutan je i strah, najviše u manjim zajednicama u kojima se svi poznaju. Tako da su studije u načelu odrađene, ispuni se zakonska obaveza, ali se ne mogu pohvaliti kvalitetom i transparentnim pristupom - ističe ona.
S obzirom na to da do 2019. nije postojala obaveza propuštanja ekološki prihvatljivog protoka vode prilikom izgradnje hidroelektrana, pojedine rijeke su izgubile svoje prirodne karakteristike, poput sastava riba i drugih organizama, a u ponekim slučajevima su presušena njihova korita. Kod MHE, govori Irma Popović Dujmović, situacija je ista, samo što se one grade na malim rijekama i imaju malu proizvodnju struje, pa je njihova isplativost upitna. Zbog svega toga nas zanima može li se takva postrojenja uopće smatrati zelenim rješenjima.
Irma Popović Dujmović (Foto: The Nature Conservancy)
- Iako su obnovljivi izvor energije, HE imaju negativan utjecaj na prirodu i ljude, pa kao takve nisu ni održive. Mogu biti održive ako se pozicioniraju na lokacijama koje su manje štetne za prirodu i okoliš, primjer je MHE Otočac na kanalu koji spaja vode rijeke Like i Gacke. Takvih lokacija ima još i sve bi se mogle staviti u proizvodnju struje. Nažalost, MHE se uglavnom planiraju na očuvanim, biološki raznolikim i vrijednim lokacijama - kaže Popović Dujmović, koja među najnegativnije primjere ubraja HEP-ovu HE Lešće.
Njome je potopljeno 12 kilometara kanjona rijeke Dobre, a nizvodno, do ušća u Kupu, zbog velikih oscilacija protoka, ekosustav se u potpunosti promijenio i urušavaju se obale. Zbog stalnih niskih temperatura uzrokovanih ispuštanjem pridnene vode, poremećen je i mrijest riba te drugih organizama.
- Imamo i primjer Zagorske Mrežnice kod Ogulina, čije vode ostaju u akumulaciji Sabljaci i idu na HE Gojak na Dobri, pa je korito Zagorske Mrežnice suho veći dio godine. Akumulacijom Kruščica na rijeci Lici (HE Sklope) potopljeno je selo Kruščica, a sada je u planu potopiti i Gornji Kosinj, dijelove Kosinjskog Bakovca i Mlakve, zbog akumulacije HE Kosinj isto na rijeci Lici - dodaje ona.
U TNC-u Hrvatske zato se zalažu da se ciljevi o povećanju obnovljive energije postignu kroz energiju sunca i vjetra, ali da pritom, kroz korištenje znanstvenih metoda, kao što je kartiranje osjetljivosti uz uključivanje zainteresirane javnosti, ne dođe do društvenih konflikata i ugrožavanja prirode. Zbog toga u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije i Energetskim institutom "Hrvoje Požar" trenutno rade na izradi karata osjetljivosti na nacionalnom nivou, kako bi se iznašle najprikladnije lokacije za razvoj vjetro- i solarnih elektrana.
S takvim pristupom slaže se i Predrag Burza, čelni čovjek općine Ervenik koja je s Gradom Kninom podnijela niz tužbi protiv investitora vjetroparka Krš-Pađene, tvrtke C.E.M.P. u vlasništvu Milenka Bašića. Protivno zakonu, još im nije isplaćena nikakva naknadu za proizvedenu električnu energiju, a samo prema Erveniku dug sada premašuje 1,5 milijuna eura.
- Projekti koji podrazumijevaju obnovljive izvore kao što su vjetar i sunce mogu donijeti puno dobroga državi, lokalnoj samoupravi, pa i investitoru, ali pod uvjetom da se svi pridržavaju zakona, što kod nas nije bio slučaj. Da je sve kako treba biti, mi bismo za nekoliko godina doslovno mogli napraviti čuda - govori načelnik jedne od najsiromašnijih općina u Hrvatskoj.
- Hidroenergija je nešto drugo. Bilo kakav zahvat na Zrmanji podrazumijevao bi značajne intervencije u netaknutoj prirodi, rušenje krša, izgradnju prilaznih puteva, što bi potencijalno moglo dovesti do ekocida. Zbog toga naprosto ne bi trebala biti dozvoljena intervencija u krške ljepotice kao što su Zrmanja, Una i Krka, a koja je, uostalom, i dio nacionalnog parka - smatra Predrag Burza.
