Istraživanje o opsegu diskriminacije Roma i njihovom pristupu pravosuđu provedeno je u razdoblju od marta do juna 2021. u Hrvatskoj i Bugarskoj, u zemljama u kojima je stoljećima nastanjeno romsko stanovništvo. Nedavno je predstavljen i komparativni izvještaj s analizom tih istraživanja provedenih u sklopu projekta Europske grupe za prava manjina i njenih partnera - Informativno pravnog centra u Hrvatskoj te Centra za međuetnički dijalog i toleranciju Amalipe u Bugarskoj.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 16.975 Roma (0,4% stanovništva), dok Vijeće Europe procjenjuje da je u RH zapravo između 30.000 i 40.000 Roma. Procijenjeni broj Roma u Hrvatskoj znatno je veći od službenih brojki jer se često odlučuju izjasniti kao Hrvati ili Srbi zbog straha od diskriminacije. Većina Roma živi u Međimurskoj županiji, a potom ih najviše ima u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji.
- Brojka se svakako vrti oko 40.000 Roma. Razlog neizjašnjavanja je dakako strah od neprihvaćenosti i nejednakog postupanja. To vjerno prikazuje slučaj iz Međimurja gdje jedna obitelj nije mogla dobiti kredit dok nije promijenila prezime, iako je ispunjavala za to sve preduvjete - komentira Milan Mitrović, predsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske.
Prema Izvještaju, diskriminacija se očituje na različite načine: segregacija u obrazovanju i dalje je uobičajena, mnogi Romi su odbijeni na razgovorima za zapošljavanje temeljem različitih izgovora, a visok postotak romske populacije živi u lošim stambenim uvjetima - u odvojenim i udaljenim područjima. Oni su prostorno, ekonomski i politički marginalizirani. Također, Romi su u Hrvatskoj suočeni s visokim stopama siromaštva i nezaposlenosti, lošim stambenim uvjetima, lošom zdravstvenom skrbi i niskom razinom obrazovanja.
Stvaran broj Roma je oko 40.000 - Milan Mitrović (Foto: Ivica Galović/PIXSELL)
- Takvo stanje možemo pripisati i lošem sustavu. Nažalost, Romima je prišivena etiketa da ne žele ići u školu, iako nerijetko u sustavu školstva nailaze na diskriminaciju. Smatram da je obrazovanje ključ uspjeha, jer završavanjem škole i stjecanjem formalnog zvanja, možemo biti konkurentniji na tržištu rada. To kasnije polučuje i druge rezultate, odnosno participiranje u društvu, izlazak iz začaranog kruga siromaštva te lakšu integraciju - navodi Mitrović.
Istraživanje je pokazalo da su zbog nedovoljnog poznavanja romske kulture, predrasude prema romskoj zajednici i stereotipi duboko ukorijenjeni u svijest lokalne zajednice. Romska je manjina po diskriminaciji najranjivija u odnosu na 22 priznate manjine u Hrvatskoj, a nedostaju učinkovite mjere za suzbijanje diskriminacije koje bi bile usmjerene protiv nejednakog postupanja prema Romima. Većinu slučajeva diskriminacije Romi ne prijavljuju, a glavne prepreke u tome su nepovjerenje u državne institucije, nedostatak znanja o dostupnim pravnim lijekovima i strah od posljedica.
- To što većinu slučajeva diskriminacije Romi ne prijavljuju je svakako uzrok nepovjerenja u sustav, ali moram napomenuti da su se kroz vrijeme naučili živjeti s time - ističe Mitrović.
Razlozi diskriminacije su često predrasude, stigma i anticiganizam koji su se 2019. godine manifestirali u govoru mržnje, prosvjedima, pa čak i fizičkom nasilju nad Romima, istaknuto je u Izvještaju te je navedeno da je u Hrvatskoj pučka pravobraniteljica u svom godišnjem izvješću za 2019. godinu izrazila zabrinutost zbog prosvjeda održanog u Čakovcu organiziranog protiv romske zajednice koja živi na tom sjevernom hrvatskom području. Pojedini govori određenih lokalnih političara, predstavnika javnosti i građana bili su iznimno zapaljivi, pa su romske nevladine organizacije htjele organizirati protuprosvjed kako bi skrenule pažnju na govor mržnje, ali su ga čakovečke općinske vlasti zabranile. Proturomski osjećaji izbili su i u lipnju 2019. godine kada je Grad Zagreb odlučio preseliti 29 romskih obitelji iz Plinarskog naselja u Petruševac.
- Slučajevi predrasuda i diskriminacije su u određenim područjima u Hrvatskoj na zabrinjavajućoj razini. Dijelom je to i odgovornost samih Roma, no najveća je odgovornost na pravnom sustavu zbog neadekvatnog sankcioniranja prijestupnika jer dolazi do ponavljanja, što kaznenih što prekršajnih prijestupa – rekao je Mitrović.
Prema Izvještaju, pandemija Covida-19 je nerazmjerno pogodila romsku populaciju u Hrvatskoj. Oni koji žive u nedovoljno opremljenim i prenaseljenim kućanstvima često nemaju vodu za piće niti financijska sredstva za kupnju dezinficijensa. Brojna romska djeca koja žive u kućanstvima bez računala, prijenosnog računala ili tableta, nemaju pristup digitalnim sadržajima i ne mogu se uključiti u online obrazovanje.
- Pandemija je pogodila svo stanovništvo, a posljedice su se posebno reflektirale na Rome budući su romska naselja smještena, u najviše slučajeva, na rubnim dijelovima grada, gdje je loša pokrivenost signalom. Osim navedenog, u najviše se slučajeva pojavljuje problem neadekvatnog prostora za rad - djeca nemaju prostoriju gdje bi mogla u miru pratiti nastavu, nerijetko dolazi do situacije da u obitelji ima više učenika. Manjak je tehničke opreme za praćenje nastave na daljinu – pojašnjava Mitrović.
Hrvatska ima nacionalne strategije koje određuju ciljeve i politike za borbu protiv diskriminacije te poboljšanje socijalne uključenosti Roma - Nacionalni program za Rome (2003.), Desetljeće za uključivanje Roma (2005.-2015.), Prva Nacionalna strategija uključivanja Roma (2013.- 2020.) Akcijski plan za uključivanje Roma (2005. - 2015.), Novi Akcijski plan za provedbu NSUR-a (2013. - 2020.), Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije (2017. - 2022.) i Akcijski plan (2017. - 2019.). No iako su uspostavljene različite strategije za borbu protiv diskriminacije Roma i osiguranje njihove socijalne uključenosti, u Hrvatskoj različite institucije odgovorne za njihovu provedbu često nisu koordinirane, a prikupljanje podataka i praćenje provedbe je neadekvatno, zaključeno je u Izvještaju.
