Latvijske su vlasti početkom kolovoza objavile kako će od 1. rujna na adrese oko 6.000 ruskih državljana s prebivalištem u toj zemlji početi stizati službene obavijesti o potrebi napuštanja latvijskog teritorija. Predviđeni rok za napuštanje Latvije bit će tri mjeseca, a ako ruski državljani u tom roku ne napuste zemlju mogli bi biti prisilno deportirani. Kulminacija je to nedavnog zaoštravanja odnosa baltičkih zemalja prema ruskim i bjeloruskim državljanima koji u njima obitavaju.
Odnos baltičkih država prema pripadnicima ruske, ali i drugih postsovjetskih manjina, notorno je kompliciran i problematičan. U trenutku proglašenja neovisnosti 1991. godine, čak je 34 posto latvijskog, 30 estonskog te 9,5 litavskog stanovništva bilo ruske narodnosti. Nove su vlasti u Latviji i Estoniji odbile automatski dodijeliti državljanstvo onim stanovnicima koji su se na njihov teritorij doselili za postojanja Sovjetskog Saveza, pretežno Rusima, Ukrajincima i Bjelorusima. Stotine tisuća stanovnika tih dvaju baltičkih zemalja tako su praktički preko noći ostali bez državljanstva ijedne zemlje sljednice SSSR-a.
Ispit lojalnosti
Uslijedila su desetljeća borbe za građanska prava, uz značajan upliv Rusije i EU-a. Najprije je stvorena sui generis kategorija "ne-državljana" kojom je bivšim sovjetskim građanima bio omogućen nastavak prebivanja u Latviji i Estoniji, iako bez pristupa dobrom dijelu političkih prava. Početkom 2000-tih situacija se polako počela rješavati: velikom broju "ne-državljana" omogućen je proces naturalizacije (koji uključuje ispite iz latvijskog ili estonskog jezika te, kontroverzno, povijesti), dok je drugima, barem u Latviji, bilo dopušteno uzeti rusko državljanstvo uz automatsko dobivanje dozvole trajnog boravka, bez ikakvih daljnjih komplikacija.
Oko 20.000 latvijskih "ne-državljana" odlučilo se za potonju opciju. No latvijska je vlada ujesen 2022. naprasno odlučila ukinuti boravišne dozvole bivšim "ne-državljanima" mlađim od 75 godina koji su u nekom trenutku odlučili uzeti rusko državljanstvo, uz iznimku onih koji do rujna 2023. polože ispit iz latvijskog jezika. Mnogi su odlučili pokušati, no oko 6.000 ljudi obuhvaćenih tom mjerom do danas se nije prijavilo na ispit; njima nakon 1. rujna prijeti deportacija.
Premda latvijski političari tvrde da je odabir ruskog državljanstva predstavljao jasan signal o lojalnosti susjednoj državi, mnogi su ga "ne-državljani" odabrali zbog praktičnih prednosti: od bezviznog režima s Rusijom i Bjelorusijom, preko značajno nižeg starosnog praga za odlazak u rusku mirovinu (osobito za žene), do činjenice da je rusko državljanstvo osiguravalo trajni boravak u Latviji bez polaganja jezičnog ispita.
Sigurnosna prijetnja
Po svemu sudeći, nitko ne zna što će se događati nakon 1. rujna. Vilnis Vitolins, zamjenik državnog tajnika latvijskog MUP-a, tvrdi da će prekršitelji za vrijeme svog ilegalnog boravka u zemlji biti samo novčano kažnjavani. Nadalje, Vitolins je rekao kako su svi strani državljani slobodni zatražiti novu privremenu boravišnu dozvolu ili vizu. Koliko će tih dozvola na koncu biti odobreno, naravno, posve je drugo pitanje. No u javnosti kolaju i drugačija čitanja zakona: Ingmars Lidaka, predsjednik Komisije za državljanstvo latvijskog parlamenta, upozorio je medije da zakon jasno predviđa fizičku deportaciju "ilegalaca".
Susjedna je Litva također postrožila svoj stav prema ruskim i bjeloruskim državljanima. U tom su slučaju novim mjerama uglavnom obuhvaćeni nedavni imigranti. Litavski je MUP nedavno objavio kako je 254 ruskih i 910 bjeloruskih državljana s boravištem ili prebivalištem u Litvi proglašeno sigurnosnom prijetnjom pa su im zato oduzete boravišne dozvole. Do tog se broja došlo uvođenjem obaveznog upitnika kojime se ispitivalo stavove ruskih i bjeloruskih državljana o ratu u Ukrajini, ali i o njihovom stažu u ruskim i bjeloruskim državnim službama.
Premda se ovom mjerom formalno pokušalo filtrirati proputinovske elemente među nedavnim imigrantima, čini se da je njome na koncu zahvaćen širi krug ljudi. Među mogućim žrtvama nove sigurnosne mjere tako je i nezanemariv broj bjeloruskih političkih izbjeglica koji su u Litvi pronašli utočište nakon masovnih prosvjeda 2020. godine. Mnogi od njih su se na popisu "sigurnosnih prijetnji" pojavili zbog ranijeg staža u vojsci, pa čak i zbog rada na državnim željeznicama. Što će sada biti s njima, izbjeglicama koji su se našli između bjeloruskog autokratskog čekića i litavskog birokratskog nakovnja, još se ne zna.
