Vidi se iz aviona da je to zastrašivanje novinara. I to je nedopustivo, to se ne smije raditi. A s druge strane, nema reakcije na postupanja kad netko slavi fašizam i viče ‘ubij Srbina’. To je apsurd – kazao nam je odvjetnik Anto Nobilo kad smo ga nazvali da komentira slučaj privođenja novinara portala Index Gordana Duhačeka.

Da je uhićenje bilo apsolutno neopravdano, i zbog vrste prekršaja koji se njenom branjeniku stavljaju na teret, i zbog činjenice da je on kontinuirano bio u kontaktu s policijom, tvrdi i Duhačekova odvjetnica Vanja Jurić.

Postupci suca Ožanića bili su sve samo ne primjereni, i prema meni kao braniteljici, i prema g. Duhačeku. Faktično smo onemogućeni u pripremanju i iznošenju obrane – ističe odvjetnica Vanja Jurić

- Izvješće o uhićenju sadrži navodne razloge koji su neistiniti i zapravo nepojmljivi. Naprosto ne mogu pronaći baš nikakvo pravno objašnjenje za postupanje policije, a kasnije i prekršajnog suca. Ti postupci su rezultirali zastrašivanjem mojeg branjenika, kao i zastrašivanjem svih novinara koji rade svoj posao. Rezultat cijelog ovog događaja je nepopravljiva šteta koja je nastala za medijske slobode, slobodu izražavanja općenito i temeljna prava bilo kojeg okrivljenika u prekršajnom postupku - kaže Vanja Jurić za Novosti.

Profesorica kaznenog procesnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu Zlata Đurđević upozorava da je riječ o prekomjernoj upotrebi sile.

- Nema nikakve dvojbe da prekršaji protiv javnog reda i mira koji ne uključuju nasilje, ne narušavaju prava i slobode drugih i počinjeni su riječima, a nisu prijetnja, traže minimalnu i nužnu primjenu sile. Posebna okolnost je što se radi o novinaru. Stoga uhićenje zbog predmetnih djela i na način kako je provedeno predstavlja prekomjernu upotrebu sile i krši načelo razmjernosti - kaže Zlata Đurđević.

Ovo su neke od reakcija na sramotno privođenje i suđenje Duhačeku, koje se odvilo ovog ponedjeljka. Različite državne instance napravile su nevjerojatne propuste, od postupanja policije do neprimjerenog postupanja suca. Iz kojeg god kuta da se slučaj postavi, vrvi nizom apsurda, traljavosti i neznanja, a sve u funkciji, kako vjeruju naši sugovornici, zastrašivanja.

- Slučaj ‘Duhaček’, kako sam shvatio fragmentarno iz dostupnih izvora, govori da iz slučaja ‘Klancir’ nismo dovoljno naučili - kaže za Novosti Petar Veić, predstojnik katedre za postupovno pravo riječkog Pravnog fakulteta.

Priča započinje u subotu, kad je Duhaček, koji posljednje dvije godine boravi u BiH, došao na granični prijelaz u Županji, gdje su mu policajci uručili poziv da se javi u ponedjeljak ujutro u policijsku postaju u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici jer protiv njega postoje dvije prekršajne prijave. Duhaček je već u nedjelju otišao u navedenu postaju kako bi obavijestio policiju da u ponedjeljak ujutro putuje za Njemačku. Tamo su mu rekli da se javi ponovno nakon što se vrati s putovanja. No kad je u ponedjeljak ujutro došao na aerodrom, policija ga je privela u policijsku postaju na Trešnjevci, gdje ga je držala do popodne, kad je izveden pred Prekršajni sud kod suca Krešimira Ožanića, koji ga je osudio na kaznu od 754 kune zbog toga što je prošle godine na Twitteru prilikom komentiranja slučaja pretjerane upotrebe policijske sile u jednom zadarskom fast foodu napisao ‘A.C.A.B.’ (All coppers are bastards – Svi policajci su kopilad). Navedeni sudac, poznat javnosti po tome što je osudio aktivista Zorana Ercega jer je vikao da je Tuđman zločinac, uz to je i prije suđenja Duhačeka posjetio u pritvoru i od njega tražio da prizna krivnju. Osim ove presude, Duhačeku je zakazano i suđenje za objavu na Twitteru u kojoj je ovog ljeta kao komentar na učestale vijesti o izlijevanju fekalija na Jadranskoj obali i Plitvičkim jezerima prepjevao ‘Vilu Velebita’ u ‘Govna Velebita’. Suđenje se trebalo održati jučer, no odgođeno je zbog ‘ispravke optužnog prijedloga’. Od početka slučaja do završetka pisanja ovog teksta iz Ministarstva unutrašnjih poslova stiglo je nekoliko kontradiktornih priopćenja, a sam premijer Andrej Plenković oglasio se tek u srijedu rekavši da je ministrima pravosuđa i unutrašnjih poslova naložio da preispitaju slučaj.

Što se tiče samih optužbi, Duhaček se za objavu ‘A.C.A.B.’ tereti po članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno zbog omalovažavanja i vrijeđanja policijskih službenika. Druga prijava, koja se odnosi na pjesmu, tereti ga po članku 14., odnosno zbog vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana na javnom mjestu.

- Ne vidim uopće u čemu se sastoji prekršaj. U čemu je problem? - upitao se Nobilo pa pojasnio da u slučaju ‘Vile Velebita’ svatko može interpretirati pjesmu na svoj način te da tu nije riječ o himni preko koje se treba čuvati dostojanstvo države. Što se pak tiče vrijeđanja policije, po Nobilovom mišljenju tu nema elemenata prekršaja jer ‘nije vrijeđan konkretni policajac ili konkretna radnja nego je ponovljena jedna fraza koja je u svijetu uobičajena i na koju nitko ne reagira’.

Profesorica Đurđević upozorava da je posve nesporno da novinari uživaju u demokracijama posebnu slobodu izražavanja i da imaju višu zaštitu slobode govora od drugih građana jer su tu da kritiziraju vlast.

- Bez obzira na to radi li se o agresivnom, pretjeranom, provokativnom, satiričkom ili čak uvredljivom izražavanju, način na koji se novinar izražava neće sam po sebi opravdati ograničenje. Ovo je često ponavljano pravilo Europskog suda za ljudska prava koji je sud ponovio i u hrvatskim predmetima, pa i u nedavnom predmetu Narodni list protiv Hrvatske. U tom predmetu je novinar napisao ‘krdo policajaca je pretražilo urede Zadarskog lista’ - kaže Zlata Đurđević, navodeći i primjer jedne od najznačajnijih presuda Europskog suda u kojoj se radilo upravo o vrijeđanju policije i policijskom nasilju.

- U predmetu Thorgeirson v. Island iz 1992. Europski sud je smatrao da opisivanje policijskih službenika kao ‘zvijeri u uniformi’ i upotrebljavanje izraza kao što su ‘nasilnici’, ‘prevaranti’, ‘nezakonite akcije’, ‘praznovjerni’, ‘brzopleti’ i ‘glupavi’, nije bilo ekscesivno uzevši u obzir svrhu požurivanja Ministarstva pravosuđa da osnuje neovisno i nepristrano tijelo koje će istražiti slučajeve policijske brutalnosti. Osuda i kazna bila bi sposobna obeshrabriti otvorenu raspravu o stvarima od javnog interesa - kaže Đurđević.

Uz pitanje opravdanosti podnošenja prekršajnih prijava, problem u slučaju Duhaček je i način na koji je policija postupala odvevši ga s aerodroma i pritvorivši zbog prekršajnih djela.

- Čudno je u razmatranom slučaju oduzimanje slobode kako se osoba ne bi sklonila u drugu državu (državu rođenja). Već dugi niz godina gledamo počinitelje teških kaznenih djela kojima je ta država azil i relativnu inertnost represivnog sustava u sprječavanju korištenja tog azila. Očigledno je da načelo razmjernosti, ključno u funkcioniranju represivnog sustava, u razmatranim primjerima nema nikakvo značenje - rekao je za Novosti profesor Veić.

S time se složio i Nobilo koji smatra da je postupanje policije u ovom slučaju išlo u smjeru zastrašivanja.

- Ovdje se radi o banalnim prekršajima koji se mogu kazniti sa par stotina kuna i ovakvo postupanje policije je zasigurno bilo u smjeru zastrašivanja, a to je poruka ne samo određenom novinaru, nego i tom portalu, a onda i svim novinarima. I to je ono što je nedopustivo – da država preko policije zastrašuje novinare čije im se pisanje ne sviđa. Da se radilo o običnom građaninu, vjerojatno bi dobio upozorenje da se mora javiti sucu za prekršaje i to bi se riješilo vrlo lako bez ikakvog pritvaranja - kaže Nobilo.

Sljedeći problem po hrvatsku pravnu državu jest i ponašanje dotičnog suca kojem je dodijeljen Duhačekov slučaj ‘A.C.A.B.’ Naime, Ožanić je Duhačeka posjetio prije suđenja u pritvoru te mu rekao da se treba izjasniti krivim, jer će ga u protivnom poslati u Remetinec. Razgovarao je s njime o drugom slučaju, a kasnije je i zabranio ulazak novinara u sudnicu zbog navodnog nedostatka prostora.

- Postupci suca Ožanića bili su sve samo ne primjereni, i prema meni kao braniteljici, i prema g. Duhačeku. Faktično smo onemogućeni u pripremanju i iznošenju obrane, a optužne prijedloge dobili smo tek u utorak, i to na način da smo sami kopirali sudske spise. Uglavnom, radi se o nizu teških povreda prava mog branjenika, koja su zajamčena našim zakonima, Ustavom i međunarodnim konvencijama - kaže Jurić.

- Ako su navodi točni, sudac je postupio nezakonito i izgubio je svojstvo nepristranosti koje je nužno da bi mogao suditi u predmetu. On treba biti izuzet, a u slučaju da je prijetio primjenom kazne, objavljivao informacije iz drugih predmeta, čime je stvorio razlog za izuzeće i sudaca u drugom predmetu, ili neprimjereno razgovarao sa okrivljenikom izvan ročišta, radi se o teškoj povredi dužnosti i nadležna tijela – ministarstvo, predsjednica suda i DSV – samostalno bi trebala pokrenuti stegovni postupak. Sudac može razgovarati s okrivljenikom prije rasprave samo kad provjerava njegovu raspravnu sposobnost. A i to se ne odvija u zatvoru - rezolutna je Zlata Đurđević.

Anto Nobilo se slaže.

- Sudac je prišao do vrata ćelije novinara i tu zauzeo stav da je novinar kriv. To je povreda prava na nepristrani sud i povreda prava na pošteno suđenje koje garantira Europska konvencija o ljudskim pravima. Naravno da odvjetnica novinara nije tražila izuzeće, vjerojatno zato što bi onda njen klijent ležao u zatvoru - objašnjava Nobilo i dodaje da je sud morao osigurati veću prostoriju za suđenje ako je interes javnosti bio veći.

- Interesantno je da je uvijek isti sudac u ovakvim slučajevima, što samo za sebe govori. Kad se radi o sucu koji stalno dobiva predmete gdje je država zainteresirana, očigledno pokazuje svoju pristranost, nekorektan je prema okrivljeniku, prijeti mu da će ga ako ne prizna strpati u zatvor, mislim da javnost ima pravo znati da taj sudac ima slabe točke - osvrnuo se Nobilo na činjenicu da je riječ o sucu koji je osudio Zorana Ercega te na podatak da je prethodno kažnjavan na sudu zbog prevelikog broja neriješenih predmeta.

- Upravo zbog toga što ima takve slabe točke, najvjerojatnije dobiva predmete ovakvog tipa. Da je to neki sudac od formata i autoriteta, onda bi sudio onako kako misli da treba. A ako ste slabi, ako imate neke falinge, onda morate slušati one jače - drži Nobilo.

A reakcija jačih na višim instancama u ovom slučaju je posebno zabrinjavajuća. Objašnjenja u vidu priopćenja i izjava ministra mijenjala su se nekoliko puta – od početnog da se Duhaček nije javio u policiju, pa do onoga da je došao izvan radnog vremena.

- Mislim da je nevjerojatno da je Davor Božinović i dalje ministar unutrašnjih poslova i da u policiji još uvijek nije bilo nikakve smjene, jer oni su od ponedjeljka popodne do srijede ujutro izrekli nevjerojatnu količinu laži, odnosno barem četiri verzije događaja - kaže Duhaček za Novosti.

- Ne znam je li ti ljudi uopće znaju svoj posao. Ne znam zašto pričaju te gluposti ako nemaju informacije, zašto toliko loše lažu. Očekivao bih barem malo više truda jer je jasno da će to postati i nacionalna tema koja će se probiti u ostatak EU-a. No nisam toliko iznenađen jer je ovo Ministarstvo unutrašnjih poslova koje vodi Božinović već proizvelo nevjerojatnu količinu laži kad je riječ o migrantskoj politici. Ta njihova lakoća laganja kad je riječ o push backovima sad se samo prelila i na ovaj slučaj bezrazložnog, tragikomičnog i mučnog progona, privođenja i suđenja jednog novinara - kaže Duhaček.

Na pitanje misli li da je prijava rezultat višemjesečnog huškanja koje nad njim provode desničarski portali, Duhaček odgovara potvrdno.

- Činjenica je da postoji jedan ekstremno nacionalistički katoličko-fundamentalistički segment hrvatskog društva koji nije oduševljen mojim novinarskim radom ni Indexom. Neko duže vrijeme sam im na meti, tako da ne bih bio iznenađen da su me ljudi iz tog miljea prijavili. U trenutku objave te satiričke pjesme imao sam oko 2000 pratitelja. Činjenica da su desničarski klerikalni portali prenijeli tu pjesmu omogućila je da ona dođe do što većeg broja čitatelja i na tome im zahvaljujem. Jedino mi je žao što njihovo čitateljstvo nije u stanju shvatiti da problem nije pjesmica sama po sebi nego činjenica da na Plitvicama i dalje postoji jezero govana. A oni su kao domoljubi. Ne znam kako im to ne smeta - zaključio je Duhaček.