Početkom rujna premijerno će biti izvedena predstava "Legitimacije" nastala u koprodukciji UO-a LOFT i KD-a Clou. Tko je sve radio na njoj i gdje ćete je i kada igrati?
Premijera predstave "Legitimacije" održat će se u Pogonu Jedinstvo 4. rujna u 20 sati, a upad je uz pozivnicu. Međutim, već sutradan u isto doba publika može doći i vidjeti što su glumci i autorski tim smislili – rezervacije su obvezne na uoloft@gmail.com. "Legitimacije" čini grupa kazališnih profesionalaca sa i bez prijašnjeg iskustva suradnje, koji su istovremeno i nekoliko parova, odnosno trokuta prijatelja. Glumcima s adresom u Rijeci pripadaju Nina Sabo, Valentina Lončarić i Deni Sanković, a zagrebačka ekipa smo Lidija Kraljić (glumica), Morana Dolenc (redateljica) i ja (dramaturginja). Najesen očekujemo i riječku izvedbu, a onda i gostovanja jer nam ona zaista trebaju – i publici, ali i nama koji se trudimo preživjeti od svog rada.
O čemu se radi u "Legitimacijama"?
Mi u LOFT-u baš se volimo baviti pričama i uspomenama. Smatramo da imaju nevjerojatnu moć pružiti posebno zadovoljstvo. Dobra priča istovremeno može nasmijati i rasplakati, što je dosta važno za mentalnu higijenu čovječanstva, pogotovo s obzirom na uvjete u kojima živimo u posljednje vrijeme. Zato smo sjele s curama iz KD-a Clou, dovukle Denija i rekle – hajmo pričati. Pričali smo o najboljem i najgorem što nam se dogodilo, a neminovno je utjecalo na naše živote. I priče su tekle: priče o prvim i drugim ljubavima, raspadima odnosa, bolesti i smrti, zločinu i kazni. I tako smo sjedili ukrug i pričali priče iz naših života, i svaka sljedeća je otvarala neke nove. Ja sam ih onda filtrirala, prilagodila sceni i uokvirila u susret prijatelja. O tome se radi u samoj predstavi – prijatelji se sastaju i u sat i nešto prolaze kroz svoje uspomene i živote. Mislim da je njezina najveća dodana vrijednost to što su te uspomene i ti životi zapravo svačiji, i upravo zato mogu biti istovremeno točka samokritike, ali i nekog lijepog izlječenja.
Kako ste došli na ideju za predstavu i kome je ona namijenjena?
Za sve su vjerojatno krivi Marcel Proust, Afonso Cruz, "Žene koje trče s vukovima" i "Priče iz davnine", a vjerojatno i Sigmund Freud. On je uglavnom kriv za štošta. U nekoliko naših aktivnosti kombiniramo sjećanje i pripovijedanje, odnosno pokušavamo uspostaviti neku metodologiju tzv. psihologije pamćenja. A to činimo tako što spajamo priču i predmet – a osnova svakog scenskog upravljanja predmetom je lutkarstvo, koje nam je u fokusu već godinama. Kroz nekoliko radionica na tu temu došli smo do prekrasnih rezultata i reakcija polaznika, pa smo pomislile da bismo kroz predstavu mogle doći do šireg kruga ljudi i sjele s curama iz KD-a Clou te uz nekoliko promjena "ansambla" dovukle Denija i napravile "Legitimacije", predstavu namijenjenu svima koji se istovremeno snalaze i ne snalaze u svojim životnim odlukama i postupcima. A dobna granica je, kao i uvijek kod nas, otvorena: ako 13-godišnjaci imaju volju i želju, vole nogomet, slikovnice i bolonjeze – dobro su došli!
