Prošlog tjedna u Budvi je sklopljeno prvo životno partnerstvo u Crnoj Gori nakon što je zakon koji regulira ovo pitanje godinu dana od njegovog donošenja stupio na snagu. Riječ je o dvije mlade žene porijeklom s Balkana koje žive u inozemstvu. Ovo je velika vijest za tamošnju LGBTIQ zajednicu, no naši sugovornici podijeljeni su oko mišljenja hoće li doći do masovnijeg sklapanja životnih partnerstva.
- Imamo podatke da je već 20-tak parova spremno da sklopi partnerstvo. Vjerujem da će se vremenom ovaj broj povećavati, naročito s povećanom senzibilizacijom i smanjenom diskriminacijom u lokalnim sredinama, rekao je za Novosti Jovan Džoli Uličević, izvršni direktor Asocijacije Spektra. S druge strane, LGBTIQ aktivistkinja Kristina Ćetković nije optimistična te smatra da istospolni parovi još uvijek nisu ohrabreni ni da otvoreno govore o svojoj seksualnoj orijentaciji.
- Prvo partnerstvo su sklopile žene koje su rodom s Balkana. Nadam se da će se ipak neki par baš iz Crne Gore ohrabriti da kaže "Da" a da to zaista i bude vijest u medijima. Samo tako možemo pokazati da nas nije sram onoga što jesmo, kaže ona za Novosti.
Da situacija nije sjajna, pokazalo se i prilikom donošenja, ali i implementacije samog zakona, gdje su postojale različite opstrukcije.
- Sama činjenica da je Zakon bio na glasanju nekoliko puta, te da je usvojen godinu dana nakon što je ušao u proceduru, govori dosta. Naročito razočarenje u tom periodu bile su političke partije koje se deklarišu kao građanske, a nijesu našle za važno da glasaju za zakon, ili su odlagale glasanje svojih poslanika/ca u parlamentu, objašnjava Uličević. I same javne rasprave uoči donošenja zakona bile su burne. Ćetković tako napominje kako se glavna tema uvijek svodila na pitanje kako da se djeci objasni zašto se dva muškarca ljube.
- I naravno ono što su i izgurali do kraja, a to je nemogućnost usvajanja djece (čak i djece partnera iz prethodnih veza). Zbog njihove glasnosti i "brižnosti" za djecu mnogi mališani će i dalje biti uskraćeni ljubavi i smješteni u domovima bez mogućnosti da im neko ko je dobra osoba pruži dom i ljubav, samo zato što neki u društvu smatraju da bi homoseksualnost mogla da bude "prenešena sa koljena na koljeno" ili učenjem po modelu, kaže Ćetković.
Istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava iz prosinca 2020. pokazalo je da većina ispitanih ima negativan stav prema životnom partnerstvu osoba istog spola, ali i visok stupanj socijalne distance prema LGBTIQ osobama. Primjerice, 43 posto osoba ne bi željelo imati LGBTIQ osobe u susjedstvu, a preko 46 posto ne bi željelo LGBTIQ osobe kao suradnike na poslu.
- Ovo mjerenje ukazuje da je prema LGBTIQ osobama socijalna distanca veoma izražena. Važno je napomenuti da smo tokom 2018. zabilježili značajno bolje podatke u odnosu na navedene, što govori o tome da napredak nije uklesan u kamenu i da ga ne treba olako shvatati. Takođe, bio bih slobodan i da napravim poveznicu između pada podrške LGBTI osobama od strane opšte zajednice, i političkih dešavanja i previranja u posljednje dvije godine, koja su rezultirala izrazito povišenim nacionalizmom, vjerskom netrepeljivošću i pojačanom mizoginijom, što je negativno uticalo i na stavove o marginalizovanim grupama, uključujući LGBTIQ osobe, objašnjava Uličević. Ipak, dodaje kako se u posljednjih deset godina stupanj poštovanja ljudskih prava LGBTIQ osoba ipak povećao, naročito kad je u pitanju zakonodavni okvir.
- Međutim, primjena zakona u praksi i dalje izostaje u mnogim poljima. Najmanje je urađeno u odnosu na prava transrodnih i interpolnih osoba. Zakon o rodnom identitetu još uvijek ne postoji, a u praksi moramo proći sterilizaciju kako bismo promijenili oznaku pola u dokumentima. Imamo pravo na zdravstvenu zaštitu, ali od 2018. godine ne možemo da riješimo problem nestašice hormona za transrodne žene, i periodično za trans muškarce, što nam direktno ugrožava zdravlje. Zločin iz mržnje se rijetko prijavljuje, a kad se i prijavi, nema adekvatan epilog na sudu. Govor mržnje se uopšte ne adresira, osim na okruglim stolovima i panel diskusijama organizovanim od strane civilnog društva. Adekvatnu edukaciju o ljudskim pravima LGBTI osoba kako za obrazovni sistem, tako i za opštu javnost, sprovode isključivo organizacije civilnog društva u formi neformalnih edukacija, kaže Uličević te dodaje kako u posljednje vrijeme dolazi do značajnog porasta mizoginije u javnom prostoru, što onda povećava i homofobiju, lezbofobiju, bifobiju i transfobiju.
Na pitanje kako ocjenjuje položaj LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, Ćetković odgovara:
- S obzirom da su u toku Olimpijske igre, osvrnuću se na to da je SAD zastavu na ceremoniji otvaranja nosila proslavljena košarkašica Sue Bird koja je javno autovana i u vezi sa fudbalerkom Megan Rapinoe. E to je potrebno da se desi. Ne samo u Crnoj Gori nego na cijelom Balkanu. Kada jedna "slavna" osoba bude izašla iz svoja četiri zida i pokazala onima koji je obožavaju i cijene da je biti LGBTIQ normalno i da ne treba da se plaše, tada će se polako početi dešavati promjene u glavama "običnih" osoba.
