Knin: Etnički obrat

Od 1990-ih u gradu Kninu dogodile su se turbulentne promjene u strukturi stanovništva, a najveći problem danas predstavlja loša gospodarska situacija. Velika prijeratna kninska općina, koja je danas podijeljena na Grad Knin i općine Kistanje, Ervenik, Biskupiju, Kijevo i Civljane, imala je 1991. ukupno 49.954 stanovnika, od čega su 37.888 bili Srbi, a 3886 Hrvati. Sam Grad Knin je 1991. imao 12.331 stanovnika, od čega 1660 Hrvata (13,5 posto) i 9867 Srba (80 posto). Do popisa iz 2011. grad je bio narastao na 15.407 stanovnika, ali tada izrazitu većinu čine Hrvati kojih je 11.612 (75,4 posto), dok je Srba bilo popisano 3551 (23 posto), što je nešto više od trećine predratnog broja.

Radikalne demografske promjene u Kninu i okolici počele su 1991. kada je, kao i posvuda na području tzv. SAO Krajine, došlo do izgona hrvatskog stanovništva. Do obrata je došlo 1995. masovnim odlaskom Srba tokom operacije "Oluja", obilježene mnogobrojnim zločinima nad srpskim civilnim stanovništvom. Hrvatske vlasti tada uvode politike sprječavanja njihovog povratka i provode demografski inženjering s doseljavanjem Hrvata protjeranih tokom rata iz BiH. Zbog toga je prema popisu iz 2011. od 15.407 stanovnika Grada Knina tek njih 2646 (ili 17,2 posto) bilo rođeno u samom Kninu, dok je više od 80 posto stanovništva bilo doseljeno. Iz BiH se do 2001. bilo doselilo više od 5049 osoba, a do 2011. još 2747. Tek u ovom drugom periodu počinje se bilježiti i veće vraćanje izbjeglih Srba, njih 2511, u odnosu na samo 211 do 2001.

- Situaciju treba sagledati racionalno i suočiti se s činjenicom da je masovniji povratak Srba u Knin i okolicu završena priča. Napor i resurse treba usmjeriti na omogućavanje opstanka onih koji na tom području žive. Naravno da i dalje treba ostaviti otvorenom mogućnost svake vrste pomoći onima koji se odluče vratiti, ali tu se nažalost radi o pojedinačnim slučajevima - kaže za Novosti Slaven Rašković, koautor knjige "Život u limbu – knjiga ožiljaka" o Kninu i njegovim traumama te dodaje da je ekonomska situacija ključni problem zbog kojeg ljudi napuštaju taj kraj.

Krajem 1980-ih tadašnja kninska općina imala je 12.398 radnika, od čega 10.238 u privrednoj djelatnosti. Polovica ih je bila zaposlena u dva velika sustava, njih 3100 u Željezničkom prijevozu, a 3079 u tvornici vijaka TVIK-u koja danas djeluje u sastavu DIV grupe i ima oko 500 zaposlenih. Poznata tvornica gips ploča Kningips imala je 260 radnika, a na njenom mjestu danas djeluje tvornica Knauf s upola manje zaposlenih.

- Usporedbe s razdobljem Jugoslavije su zanimljive, ali nisu nešto čemu možemo težiti u današnje vrijeme. Knin je trenutno potpuno prometno izoliran i to će tako i ostati u sljedećem razdoblju bez naznaka ozbiljnije obnove željezničke infrastrukture, za što je gotovo nemoguće pronaći ekonomsku računicu - objašnjava Rašković i dodaje da fokus treba prebaciti na druge niše.

- To je zelena, održiva proizvodnja hrane i razvoj specifičnih vrsta turističke ponude koje se temelje na prirodnim resursima i lokalnoj proizvodnji. Sredstva za to postoje u okviru EU fondova, a tržište za ove segmente će u budućnosti rasti. Nužno je napore usmjeriti na specifičnu edukaciju lokalnog stanovništva, pružanje administrativne i logističke pomoći - govori Rašković, koji smatra da država prilikom pronalaska odgovora na odumiranje dijela svog prostora mora uzeti u obzir specifičnosti ratnih posljedica.

- Bit će zanimljivo vidjeti kakve će podatke pokazati novi popis stanovništva, jer moj je dojam da Srbi iz Knina i okolice odlaze jednako ili čak manje od npr. Hrvata. Problemi koje taj prostor ima su slični za sve stanovnike. Bilo bi važno da političke elite pošalju jasnu poruku kako se nitko ne treba brinuti da će zbog novih statističkih pokazatelja ičija prava biti ugrožena ili umanjena. Popis treba poslužiti prije svega kao baza za planiranje ozbiljnih politika i projekata koji će dovesti do zaustavljanja iseljavanja - zaključuje Slaven Rašković.

 

Kistanje: Ubijanje povratka

Općina Kistanje nalazila se u sastavu stare Općine Knin, a dio njenih naselja spadao je pod Općinu Benkovac. Godine 1991. brojila je 7816 stanovnika, od čega u samom mjestu Kistanje njih 2021. Nakon ratnih razaranja broj stanovnika je prepolovljen, pa je prema posljednjem popisu iz 2011. godine na teritoriju općine živjelo 3481 ljudi, od čega u Kistanjama 1909. Većinsko stanovništvo i dalje su Srbi, no taj je omjer značajnije promijenjen nakon "Oluje", koja je na tom području uz sustavnu pljačku bila popraćena masovnijim ratnim zločinima, počinjenima uglavnom tjednima nakon završetka te akcije nad preostalim starijim stanovnicima sela Varivode, Gošić i Kakanj.

- Ti zločini su svakako ubili želju za povratkom ljudi u svoj zavičaj. Policija i nadležna tijela nisu adekvatno istražili zločine, čak nisu provedeni uviđaji u cilju izuzimanja materijalnih dokaza, a onda i ostale radnje s ciljem pronalaska počinitelja. Osim toga je donesen i zakon kojim je RH raspolagala imovinom protjeranih ljudi. Srpska zajednica je bila generalno poražena i zbunjena i nije na pravi način odgovorila na strašnu nepravdu koja joj je nanesena - kaže nam Ilija Krneta iz Kistanja, autor međunarodnog projekta "Duga iznad Krke".

Promjena demografske strukture najizraženija je u mjestu Kistanje, u kojem je 1991. živjelo 1980 Srba, odnosno 98 posto, devet Hrvata, odnosno 0,4 posto, dok popis iz 2011. bilježi tri puta manje Srba, odnosno 650 ili 34 posto, i 1239 Hrvata (64,9 posto), uglavnom doseljenih iz Janjeva na Kosovu. U ostalih 13 naselja većinom dominira staračko, srpsko stanovništvo koje živi od mirovina i bavljenja poljoprivredom. Najgora je situacija u Parčićima, koji su do rata imali 352 stanovnika. Preostalih 20-ak srpskih povratnika već godinama živi bez osnovne infrastrukture, a planirano je da se u tom selu uskoro započne s obnovom niskonaponske električne mreže kao i izgradnjom vodovoda.

- Istina je da nedostatak infrastrukture otežava povratak, ali imamo slučaj u susjednom Radučiću, gdje se doselio mladi par školovanih ljudi. Iako nemaju vodovod, uspjeli su razviti OPG i izabrani su za srebrne, najuspješnije mlade poljoprivrednike u Hrvatskoj – kaže Ilija Krneta.

 

Biskupija: Umirovljena općina

U sklopu prijeratne Općine Knin nalazila se i Biskupija, koja je nakon teritorijalne reorganizacije postala samostalna općina. Godine 1991. na tom je području živjelo 5417 stanovnika, dok ih je 2011. popisano 1699. Naseljeno mjesto Biskupija je po popisu iz 1991. imalo 953 stanovnika, od čega 906 Srba (95 posto) i 43 Hrvata (4,5 posto). Po popisu iz 2011. stanovnika je upola manje, 406, od čega 293 Srba (72,2 posto) i 111 Hrvata (27,3 posto).

- Kao i u ostatku Hrvatske, broj stanovnika je u odnosu na 2011. danas manji. Ne mogu reći precizno, to će pokazati popis, ali radi se o smanjenju za 20 do 30 posto - kaže za tamošnji načelnik Milan Đurđević i dodaje da na tom području većinom žive stariji ljudi.

- No ima i mlađih porodica s djecom. Na teritoriju naše općine imamo oko stotinjak maloljetnika. Ako tome pridodamo njihove roditelje i ostale mlađe osobe, može se reći da je oko 30 posto mladih, a oko polovicu stanovništva čine umirovljenici - procjenjuje Đurđević.

Na području Biskupije su prvih dana nakon "Oluje" počinjeni zločini. U jutarnjim satima 6. kolovoza 1995. u selu Uzdolje, trojica, do danas neidentificiranih muškaraca hicima iz vatrenog oružja likvidirali su sedam starijih stanovnika toga sela. U okolnim selima Orlić, Markovac i Vrbnik u narednih nekoliko dana ubijeno je još desetak srpskih civila. U sastavu općine nalazi se i selo Ramljane, koje su, prema sumnjama DORH-a, pripadnici ATJ Lučko spalili 26. kolovoza 1995. Do danas nitko nije odgovarao za te zločine. Premda su danas infrastrukturni problemi većim dijelom riješeni, povratak nakon "Oluje" nije bio lagan.

- U početku je bilo teško jer je dosta kuća bilo zauzeto, odnosno useljeno novim stanovnicima. Dobar dio kuća je bio razrušen, zapaljen i uništen. Ljudi su se već krajem 1990-ih vraćali u takvo okružje. Potom je krenula obnova te proces povrata imovine. No posljednjih 15-ak godina to nije glavni problem. I međunacionalni odnosi su na kvalitetnom nivou, ne osjete se na svakodnevnoj razini, već kad se obilježavaju pojedini datumi, kao što je godišnjica "Oluje", kada ovdje dolaze ljudi iz čitave Hrvatske. Danas nam je kao i u ostatku Hrvatske glavni problem gospodarstvo - kaže Đurđević.

Prema podacima iz Strateškog razvojnog programa Općine Biskupija, 2011. najveći udio činili su stanovnici bez prihoda, 27,8 posto, onih čiji je glavni izvor prihoda starosna mirovina bilo je 21,7 posto, a 15,5 posto činile su ostale mirovine. Čak 16,7 posto stanovnika navelo je socijalne naknade kao glavni izvor sredstava za život.

- U ovom trenutku najveći problemi su nepovoljna starosna struktura, nezaposlenost, premda je manja nego nekada, i pitanja vezana uz Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, odnosno uvođenje dvojezičnosti. Naime, u nekoliko navrata uništene su dvojezične ploče koje smo postavili na zgradu Općine. Također očekujem da bi u narednom periodu više osoba srpske nacionalnosti trebalo biti zaposleno u državnim institucijama. Iz novog popisa trebamo izvesti određene zaključe na temelju kojih ćemo dalje djelovati – kaže Milan Đurđević.

 

Ervenik: Ostao svaki četvrti

Posljedice rata i sustavnog zanemarivanja ruralnih krajeva vidljive su i u Općini Ervenik, koja je 1991. imala 4115, a 2011. godine 1105 stanovnika. Kao i 1991., prema popisu iz 2011. većinu u toj općini čine Srbi (97,2 posto). Drastičan demografski pad, kao i promjena starosne strukture stanovništva primjetna je kako u samom mjestu Ervenik, koje je 1991. imalo 1570, a 2011. svega 287 stanovnika, tako i u ostalim naseljima općine: Mokrom Polju (227), Otonu (164), Pađenima (175) i Radučiću (252). Što će pokazati ovogodišnji popis, Predragu Burzi, načelniku ove općine teško je predvidjeti.

- Teško mi je odgovoriti koliko ima stalnih stanovnika jer s jedne strane ljudi često odlaze za poslom, a s druge strane starija populacija tokom zime ide kod djece u Zagreb, Beograd, Novi Sad, New York - kaže nam Burza.

Napominje kako je 70 posto starijeg stanovništva, što će otežati situaciju prilikom popisivanja.

- Popis će ove godine teći na dva načina. Prvi je online, a drugi direktno popisivanje. Dat ćemo sve od sebe s obzirom na epidemiološke uvjete da ih se što više popiše putem sustava E-građanin. Nastojat ćemo da se što manje ljudi popisuje starim načinom jer je među nama još uvijek koronavirus. A ovdje živi uglavnom starije stanovništvo koje ne želimo dodatno ugrožavati - dodaje Burza.

Danas tu ima nešto OPG-ova te ugostiteljskih objekata.

- Prijeratno vrijeme je neusporedivo. Što se tiče samog mjesta Ervenika, tamo je prije rata na posao svaki dan dolazilo 450 ljudi. Postojala je tvornica odjevnih predmeta Ponos, ugostiteljski objekti, mesnica, zadružni dom, pošta, tri škole - prisjeća se načelnik te dodaje kako im je najveći problem trenutno vjetropark Krš-Pađene, zbog kojeg je kraj i postao poznat nakon afere u kojoj je uhićena bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac.

- Vjetrenjače već rade oko godinu i pol dana, a mi od toga nemamo nikakvih prihoda. Pritom nam je država smanjila prihode tako da jedva funkcionišemo - žali se Burza i kaže da će u narednom periodu biti nužno da se uz postojeće mjere vezane za ruralna područja učine još snažniji iskoraci tako da svi poticaji budu diferencirani u skladu sa stečenom razvijenošću.

- Uz povratak, moramo snažno potaknuti one koji tu žive da i ostanu. Kao lokalna samouprava imamo ograničenu moć. Možemo financijski pratiti djecu do fakulteta te stvoriti ambijent da ljudi dobiju vodu i asfalt. No onda nastupa država - govori Burza i dodaje da su svi dobrodošli u ovaj kraj.