Nakon što smo u prosincu 2016. objavili priču o postojanju ploče s ustaškim pozdravom u centru Jasenovca, potaknuvši javnu raspravu o jednom od većih političkih skandala u prvoj polovici 2017., čini se da smo, sasvim slučajno, iz potpunog mrtvila podigli Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, tijelo koje je premijer Andrej Plenković uspostavio umjesto preuzimanja političke odgovornosti i micanja ustaškog uzvika ‘Za dom spremni’ iz Jasenovca. Jer tko zna kada bi se održao prvi radni sastanak 18 povjesničara, akademika, pravnika i drugih javnih djelatnika da minuli ponedjeljak nismo nazvali ured Zvonka Kusića, predsjednika Vijeća i šefa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nakon više neslužbenih razgovora s članovima Vijeća, nezadovoljnih nefunkcioniranjem ovoga tijela, zbog čega neki od njih razmišljaju o povlačenju iz njega, tražili smo očitovanje Vlade i samog Kusića. Od kabineta premijera Plenkovića i dalje čekamo odgovor, dok nam je Kusićeva tajnica u telefonskom razgovoru obećala prenijeti zahtjev akademiku. No umjesto uzvratnog poziva, istog je dana svim članovima Vijeća stigla poruka da će se prvi radni sastanak održati 29. lipnja. Akademik Kusić javio se u utorak, nastojeći nas uvjeriti da se sve provodi po otprije dogovorenom planu.
Kusić nije želio razgovarati o vlastitim stavovima oko ‘nedemokratskih režima’, ističući da će sve iznijeti u sklopu rada Vijeća. Slične odgovore dobili smo od većine drugih članova. Nezadovoljni među njima kažu da će eventualnu mogućnost istupanja razmotriti nakon što vide razvoj događaja
‘Prijedlog za prvi sastanak došao je ovih dana’, rekao nam je Kusić u utorak u poslijepodnevnim satima, iako je istina da je sjednica zakazana sat ili dva nakon što smo poslali zahtjev za očitovanje dijelu članova Vijeća. Da su ‘Novosti’ potaknule konačni početak rada Vijeća i njegova predsjednika posvjedočili su i sami članovi, tvrdeći kako ‘ovih dana’ nikakve rasprave nije bilo, već ih je kružni mail u ponedjeljak poprilično iznenadio. Iznenadilo ih je i Kusićevo obrazloženje koje smo im prenijeli o razlozima zašto se prvi put sastaju tek sada, gotovo četiri mjeseca od osnutka. Akademik nam je rekao da su dobivali očitovanja drugih članova, kao i sugestije vanjskih dionika, poput udruga ili pojedinaca, koje su trebali analizirati i pripremiti se za prvi sastanak, zbog čega, dodao je, ne stoji da nisu radili baš ništa. No pojedini nas članovi uvjeravaju da takve materijale nisu dobivali i da nisu upućeni u način na koji će Vijeće funkcionirati. I dalje se ne zna, kažu nam, hoće li se i koliko honorirati njihov rad, koji će biti ritam rada i koje su im točno obaveze. Još u ožujku, kada je održan prvi osnivački sastanak, dogovoreno je da će se sastajati najmanje jednom mjesečno.
Gotovo četiri mjeseca nakon najave osnutka povjerenstva koje bi trebalo dati smjernice o simbolima ‘nedemokratskih režima’, potvrđuje se zasad kritika dijela javnosti da je imenovana skupina javnih ličnosti različitih ideoloških preferencija ništa drugo doli smokvin list za političko kalkuliranje prvog čovjeka izvršne vlasti u Hrvatskoj.
Kolokvijalno nazvano Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, ovo je tijelo uspostavljeno da do 1. ožujka 2018. za Vladu pripremi (neobavezujuće) preporuke za suočavanje hrvatskog društva s ‘nedemokratskom prošlošću’, a to obuhvaća prijedloge za očuvanje kulture sjećanja, znanstveno istraživanje, dokumentiranje, politiku imenovanja ulica i trgova, omogućavanje pristupa arhivskoj građi te načina obrazovanja djece i mladih u vezi s kršenjem ljudskih prava i temeljnih sloboda za vrijeme vlasti ‘nedemokratskih režima’. Za tu dužnost odabrani su, pored Kusića, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Antun Vujić, predsjednik Matice hrvatske Stjepan Damjanović, povjesničari Ante Nazor i Ivica Lučić, Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, dekan splitskog Filozofskog fakulteta Aleksandar Jakir, bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, profesor osječkog Pravnog fakulteta Mario Vinković, profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Marta Dragičević Prtenjača i docent na istom fakultetu Vanja-Ivan Savić. U Vijeću su i povjesničar Ivo Goldstein sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Nevio Šetić, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Puli, i Mladen Ančić sa Sveučilišta u Zadru. Budislav Vukas dolazi s riječkog Pravnog fakulteta, a Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti. Njegov kolega Tihomir Cipek prvi je prošlog tjedna istupio iz Vijeća, pravdajući se studijskom godinom u inozemstvu.
Dok sam ja tamo, antifašizam se neće dovoditi u pitanje – rekao nam je jedan član Vijeća, ne želeći prihvatiti argument da su samim ulaskom u to tijelo već uvučeni u igru koja se temelji na trpanju različitih političkih režima u isti diskurs
Iako podvrgnuti kritici da služe kao alibi za politiku HDZ-a koja tolerira filoustaške pojave u javnom prostoru i da usto ulaze u opasnu igru niveliranja antifašizma i fašizma, ova ideološki šarolika skupina profesora, akademika i voditelja raznih kulturnih institucija odbacila je takve zaključke, tvrdeći kako je riječ o prvom pokušaju uspostavljanja dijaloga o traumatičnim događajima tijekom NDH i Jugoslavije. Svi su redom u javnosti isticali kako nitko ne želi izjednačavati komunizam i ustaški fašizam te da ovo tijelo neće služiti za prekrajanje povijesnih istina.
Suprotno tome, povjesničarka Snježana Koren izjavila je za ovaj list u ožujku da je Vijeće ponajprije produkt nesposobnosti ili nevoljkosti vladajućih – u ovom slučaju oličenih u premijeru i predsjednici Republike – da se suoče s toleriranjem ustašluka koji je njihova stranka pustila iz boce početkom 1990-ih i ponovno probudila u vrijeme Tomislava Karamarka, dodajući da izjednačavanje ‘dva totalitarizma’ ovdje zapravo ne služi razmatranju posljedica komunističke vladavine od 1945. do 1990. nego rehabilitaciji NDH.
Miljenko Hajdarović, urednik Hrvatskog povijesnog portala i srednjoškolski profesor povijesti, kazao je da je čak eufemizam ‘nedemokratski režimi’, kojim se izbjegla priča o ‘dva totalitarizma’, nova riječna tvorba koju namjeravaju koristiti u pokušaju izjednačavanja ustašluka i jugoslavenskog socijalizma, dok povjesničar i istraživač Milan Radanović osnivanje Vijeća vidi kao kapitulaciju vlade liberalno-konzervativnog konsenzusa pred provokacijama ekstremne desnice u kontekstu društvenih skandala oko ustaškog pozdrava.
Ovi su razlozi, između ostalog, ponukali povjesničara Hrvoja Klasića da odbije sudjelovanje u Vijeću, kao i činjenica da se većina članova nikada nije profesionalno bavila spomenutim povijesnim razdobljem. Zasad je tako svaki član, bez obzira na svoju struku, zamoljen da napiše svojevrsni esej sa svojim stavovima o ovim povijesnim razdobljima, nakon čega će svi voditi raspravu o prikupljenim mišljenjima.
Akademik Kusić, inače liječnik po zanimanju, kazao nam je da je ovakva struktura članova pitanje za Vladu.
- Nas je imenovala Vlada, ne možemo ulaziti u njihove kriterije - rekao je, ističući da će se o dinamici, sadržaju i načinima rada dogovoriti na narednom sastanku.
Akademik nije želio razgovarati o vlastitim stavovima oko ‘nedemokratskih režima’, ističući da će sve iznijeti u sklopu rada ovog tijela. Slične službene odgovore dobili smo od većine drugih članova, koji su se zahvalili na interesu i istaknuli kako je dogovor da se ne istupa u javnosti dok traje rad Vijeća. Nezadovoljni među njima kažu pak da će eventualnu mogućnost istupanja razmotriti nakon što vide razvoj događaja u Vijeću.
U neslužbenim razgovorima, neki od članova koji u javnosti imaju epitet lijevo-liberalnih intelektualaca odlučno odbacuju tvrdnje da sudjeluju u projektu čiji je cilj izjednačavanje socijalizma i NDH ili rehabilitacija potonje kvislinške tvorevine. Iako neki i prihvaćaju tvrdnju da je Vijeće osnovano kao produkt nečinjenja vlade Andreja Plenkovića, ističu da je riječ o dobrodošloj inicijativi za stručno vrednovanje traumatičnih događaja u oba režima.
- Dok sam ja tamo, antifašizam se neće dovoditi u pitanje - rekao nam je jedan sugovornik, ne želeći prihvatiti argument da su samim ulaskom u ovakav ‘državni’ dijalog s ljudima koji revidiraju povijest već uvučeni u igru koja se temelji na trpanju različitih političkih režima u isti diskurs.
Tezu o izjednačavanju ‘nedemokratskih režima’ od početka odbacuju i predstavnici desne struje u ovom Vijeću. Budući da su i oni odbili razgovarati o (ne)radu Vijeća, osvrnuli smo se na izjave koje su neki od njih dosad davali po pitanju spornog pozdrava ZDS, ustaškog režima, Jugoslavije i pojedinih njezinih simbola.
Povjesničar Ivo Lučić izjavio je nedavno da je ‘antifašizam upitan kao sustav vrijednosti, krinka ispod koje se kriju određene interesne skupine i strukture’. Iako tvrdi da nije sklon zabranama simbola poput petokrake ili ZDS, Lučić će osobno predložiti ukidanje naziva ulica po Josipu Brozu Titu. Ukoliko se ništa ne poduzme, tvrdi Lučić, naše bi društvo moglo oboljeti od ozbiljne autoimune bolesti, karakteristične po tome što antitijela (u ovom slučaju antifašisti) napadaju i uništavaju zdrave stanice organizma. Odgovarajući u intervjuu za ‘Novi list’ na pitanje je li Pavelić bio sinonim za zlo, rekao je da kao povjesničar ne razmišlja u kategorijama apsolutnog dobra i zla jer takva podjela proizlazi iz ideološke totalitarne matrice, no na jednom je predavanju ustvrdio da je ‘bezbožni komunizam zao u sebi, te je u svim područjima svijeta u kojima je zaživio bio praćen terorom’.
Povjesničar Ante Nazor ne vidi razlog za ovako dramatično propitivanje sadržaja ploče u Jasenovcu s legalnim znakom jedne postrojbe koja je sudjelovala u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. Nije za zabranu ZDS-a i nije načelno protiv njega, jer poštuje kontekst njegove uporabe u Domovinskom ratu. Smatra, međutim, da ZDS nije za javnu upotrebu, a kada se već priča o njemu, u svakoj prilici ističe da su mnogi nevini ljudi ubijeni pod parolom ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu’.
Povjesničar Mladen Ančić izjavio je da se ‘moderno demokratsko društvo kakvo je danas Republika Hrvatska ne može ni u kojem segmentu pozivati na tradicije totalitarnih režima’ i da je ‘smisao ovog povjerenstva vratiti govor na tu točku’. NDH i socijalistička Jugoslavija bile su ‘po svojim temeljnim odrednicama totalitarni sustavi’ te se na njih ne možemo pozivati kao na ishodište koje osigurava bilo kakav pravni ili politički kontinuitet. ‘Tko hoće neka koristi Za dom spremni, ali ne praviti vijest od toga’, veli Ančić, dodajući da je pozdrav ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu!’ u ravni sa ZDS-om. Profesor nije načelno za zabrane, ali kada bi se već proskribiralo, od komunističkih ‘pandana ikonografiji nacizma’ zabranio bi simbol srpa i čekića. Antifašisti su mu redovno u navodnim znakovima, kao sugestija lažnog sljedovanja antifašizma, sukladno sličnoj Hasanbegovićevoj tezi o ‘floskuli’.
Dosadašnji rezime je da Vijeće nije funkcioniralo kako je bilo zamišljeno, dok ploča s ustaškim pozdravom, ključnim povodom njegova postojanja, i dalje stoji u Jasenovcu. Ako je vjerovati recentnijim izjavama iz HNS-a i kabineta premijera, potonji problem uskoro bi se mogao riješiti, no naredni rad probuđenog Vijeća, strahuju pojedini intelektualci s kojima smo razgovarali tijekom pripreme ovoga teksta, mogao bi imati dalekosežnije konzekvence.
