Turudić

 

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić najistaknutiji je protagonist 2024. godine. Uz glasno negodovanje opozicije ipak je došao na čelno mjesto kaznenog progona u Republici Hrvatskoj. Imenovanju je prethodilo višetjedno curenje istražnih detalja korupcijskih istraga, iz kojih je postalo razvidno višegodišnje tepalačko dopisivanje Turudića s tadašnjom državnom tajnicom Josipom Rimac, dok je bila pod istragom DORH-a. Mediji su podsjetili i na Turudićevo noćno vozikanje po Zagrebu s nogometnim bossom Zdravkom Mamićem, također pod istražnim statusom. Unatoč otporu oporbe i šire javnosti, koja je ponukala Zorana Milanovića da se uključi u parlamentarne izbore i izazove oštru reakciju Ustavnog suda o nespojivosti njegove pozicije i kandidature na parlamentarnim izborima, Andrej Plenković nije posustao. Turudića je još Ivo Sanader označio kao "našeg dečka", čovjeka od HDZ-ovog povjerenja. Plenković je, uz to, tražio osobu koja će konačno začepiti curenje informacija iz tajnih faza istraga na štetu HDZ-a. Motivi su bili i osobne prirode. U jednom od mobitela, vjerojatno istom onom u čijem je smjeru Turudić slao komplimente Josipi Rimac, uporno se spominje čovjek s inicijalima A.P., kakve posjeduje i premijer. Zato je 2024. donesen i Lex AP, koji predviđa zatvorsku kaznu odgovornima za curenje tajnih podataka u medije. Njihov dečko i egzekutor nove odredbe, Turudić je ubrzo krenuo u akciju. Krajem studenog DORH je pokrenuo istragu protiv pojedinaca koji su medijima dostavili istražne dokaze o sumnji u korupciju Plenkovićevog ministra Vilija Beroša.

 

Poduzetnici

 

Turudićevo imenovanje na čelo DORH-a važno je i zbog jedne nuspojave. Bio je to početak simboličkog povratka tranzicijskih "poduzetnika", koji je trajao gotovo do zadnjeg dana 2024. godine. U medijske rubrike vratili su se nakon višegodišnje javne hibernacije. Nije bila riječ o crnoj kronici, nego unutarnjoj politici. Novinari su, naime, počeli podsjećati na Turudićeve prijatelje. "No čak i sad ne odričem se prijateljstva s njim", rekao je prije desetak godina Turudić, komentirajući uhićenje poduzetnika Igora Mlinara, čovjeka koji je u vrijeme druženja s novim državnim odvjetnikom organizirao najveću operaciju curenja istražnih informacija u povijesti Hrvatske. Zahvaljujući korumpiranim policajcima, preko Mlinara i njegovih ljudi prodavali su se materijali iz najvećih akcija protiv organiziranog kriminala, među ostalim, navodno i o Hrvoju Petraču, Sanaderu, Milanu Bandiću, narkomiljeu, korupciji u HAC-u... I o postupcima protiv Mire Vrlje, bratića tužitelja Turudića. Čovjek koji je ove godine najavio borbu protiv curenja tajnih istražnih informacija, odbio se tako odreći osobe koja je zaslužna za njihovu historijsku poplavu. Samo, Turudić se zarekao zaustaviti praksu jer su materijali išli medijima. Njegov tadašnji prijatelj je to radio u smjeru krimosa koji su bili pod istragom. Ispostavilo se da su neki od spomenutih i dalje aktivni u kriminalu, i to u dogovoru s elementima aktualne hrvatske vlade. Petrač je s dva sina, nekolicinom doktora, dilera medicinskom opremom i s ministrom zdravstva Vilijem Berošem osumnjičen za namještanje natječaja po hrvatskim bolnicama. Pri samom kraju godine, pojavio se i Nikica Jelavić, kao najbizarniji dio predsjedničke kampanje. A potom i Petar Pripuz. Pripuz je za povredu časti i ugleda tužio Sandru Benčić zato što ga je povezala s nekim sumnjivim poslovima, a Jelavić je najavio isti tip tužbe protiv Benčić, Ivane i Mile Kekina, zato što je nazvan mafijašem. Unatoč činjenici da je Jelavić bio optužen za niz mafijaških kaznenih djela, uključujući i naručivanje likvidacija, dok je Pripuz bio protagonist procesa protiv Bandića i nekoliko drugih neuspjelih optužnica, i jedan i drugi su oslobođeni svih sumnji. Čisti pred hrvatskim pravosuđem, ugledni poduzetnici su 2024. godine javno dijelili lekcije o moralu u politici, pravnoj državi i važnosti zaštite časti i ugleda.

Plenković i Milanović - Vlada jednog financiranja negiranje ratnih zločinaca, drugi odlikuje bivše osumnjičenike (FOTO Goran Stanzl/PIXSELL)

Zločinci

 

Hrvatska je proteklih 12 mjeseci doživjela i simbolički revival ratnih zločinaca. Vlada je izravne počinitelje i naredbodavce likvidacija civila i zarobljenika lišila obaveze da plaćaju odštetu žrtvama njihovih djela. Milijuni eura plaćat će se iz proračuna. S 30 godina odmaka, takve individue sada mogu ležerno konstatirati da su ubijali na račun Republike Hrvatske. Zoran Milanović je nastavio s raspačavanjem odličja u smjeru ljudi iz sličnoga miljea. Poslije Branimira Glavaša, kojemu je vratio odličja, ove je godine za "osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu" nagradio Smiljana Reljića, Tuđmanovog obavještajca koji je uhodio kritičke novinare devedesetih godina. Odlikovao je i Željka Sačića, kojeg su zastara i hrvatsko pravosuđe spasili od progona za zataškavanje ubojstva civila u Gruborima. Tijekom recentne kampanje, član Mosta Miro Bulj obećao je vratiti generalski čin Mirku Norcu, koji je zapovjedno i lično okrvavio ruke u Lici. Veličao je i Slobodana Praljka, osuđenog u Hagu na višegodišnju kaznu. Pri kraju godine u Lori je premijerno prikazan film Jakova Sedlara, u kojem se negiraju ratni zločini na toj lokaciji. Otkrili smo da je njegovu izradu financiralo Ministarstvo branitelja, niz općina, gradova i državnih poduzeća. Godine 2024. Vlada je tako počela financijski podmirivati zločine i financirati filmove u kojima se oni nikada nisu desili. Predsjednik je simbolički nagradio one koji su zločine zataškavali i isljeđivali novinare zaslužne za njihovo razotkrivanje. Stranke poput Mosta nametnule su ih kao opću mjeru društveno-političkog morala. Što javnost misli o tome, pokazuje akcija Inicijative mladih za ljudska prava, koja već duže vrijeme izražava protivljenje dodjeli i vraćanju odličja zločincima. Nakon što su na Trgu bana Jelačića izvjesili poruke poput želje da "kao društvo češće pomislimo 'a što smo mi njima radili' i počnemo kolektivno čistiti u svom dvorištu jer je i to domoljublje", zaprimili su niz prijetnji zbog kojih je intervenirala i policija.

 

Vojnici

 

Ministar obrane Ivan Anušić, čovjek koji se uzdao u Sedlara da konačno otkrije "istinu" o nepostojanju zločina hrvatskih vojnika u Lori, ponosno je najavio uvođenje obaveznog vojnog roka. Dojučerašnji navodni oponent Plenkoviću u HDZ-u, dobio je distrakciju kojom se može zabavljati. Njegovi planovi za mladiće su dvojaki: da ih nauči rukovati oružjem i da iz vojarni izađu kao mužjaci po ukusu njegove stranke. "Nije svrha vojnog roka samo odlazak u rat nego da se resocijalizira na specifičan i drugačiji način, da se navike koje su loše možda promijeni i prihvati neke druge", rekao je Anušić. Pitanje je, međutim, kakav će biti uspjeh. Obavezni rok zamrznut je davne, krizne 2008. godine, zato što je većina mladića, pozivajući se na ustavom zajamčeni priziv savjesti, birala civilnu službu. Nove generacije, između 17 i 18 tisuća mladića godišnje, vjerojatno će se dobrim dijelom opredijeliti za civilnu opciju, obesmišljavajući tako Anušićevu plansku pedagogiju.

 

Stanovi

 

Parlamentarni, evropski i predsjednički izbori potvrdili su politički status quo. HDZ je dobio prve i druge izbore. Treće će, izvjesno je, ostali u rukama Milanovića. Nije imao konkurenciju. Sanaderov ministar Dragan Primorac u utrku je donio karizmu mokre krpe, gotovo trumpovski odnos prema istini i naramak afera vezanih uz nabavu namještaja i stanova na štetu Republike Hrvatske. Ispostavilo se da se možda nije zadržao puno u ratu, ali je to vrijeme kvalitetno iskoristio. Prije nego što je otišao u Ameriku, sudjelovao je u racijama po stanovima srpskih civila u Splitu.

 

Pećinari

 

U sva tri izbora, pokazalo se da ljevica mora mijenjati strategiju i prioritete, dok krajnja desnica nije iskoristila zapadni zeitgeist, u kojem ozbiljni fašisti preuzimaju vlade, od Argentine i SAD-a ili čekaju sljedeći ciklus da to ostvare, kao u Francuskoj i Njemačkoj. Nije da se ovdje nisu trudili. Čak su počeli koristiti fraze koje su u opticaj pustili američki republikanci, kršćanski evanđelisti i mrežni neonacisti: "woke", "rodna ideologija", "zamjena stanovništva"... I predizborni program im je bio usklađen. Najvažnije je, ukratko, oduzeti reproduktivna prava ženama i manjinama, nametnuti cenzuru medijima i poduzetnike što više rasteretiti poreznih davanja. Iskazali su se i u praksi: individue iz Domovinskog pokreta, Mosta i Hrvatskih suverenista širili su lažne glasine o nasilnim migrantima i stranim radnicima. Ulica je odgovorila, povećavajući nasilje nad njima. Za razliku od zapadnih istomišljenika, našisti, međutim, imaju urođenu manu. Pate od sindroma HSP-a, autoimune bolesti čiji je simptom međusobno izjedanje staničnih organizama. Tako je veličanstveno raspolućen Domovinski pokret: iz njega su otišli pećinski Hrvati i krupni poduzetnici. Ostali su samo krupni pećinari. Budući da potonji sačinjavaju Vladu, nastavili su širiti nemale količine pjene u smjeru tjednika Novosti, obećavajući naše uništenje zbog tobožnjeg antihrvatskog djelovanja.

 

Veleizdajnici

 

Antihrvatstvo je, usput, drugi simptom istog sindroma. Poput HSP-a i njihovih uzora iz četrdesetih, i ovi imaju nemali kapacitet za veleizdaju Hrvatske. Stjepo Bartulica, novi eurozastupnik stranke DOMiNO učvrstio je 2024. godine veze s mađarskim i talijanskim fašistima koji sline nad hrvatskim teritorijem i s ljudima koji su zadnje desetljeće na međunarodnoj sceni promovirali četnike. Domovinski pokret, Most i Hrvatski suverenisti dijelili su konferencije s takvima. Bartulica je, usput, krajem ove godine dobio počast života. Postao je predsjednik Političke mreže za vrijednosti, povezane s istim Talijanima i Mađarima koji svojataju hrvatski teritorij. U toj organizaciji konce vuku članovi tajne sekte napučene vjerskom i tržišnom aristokracijom, koja je po katoličkim školama, kampovima i konferencijama desetljećima regrutirala maloljetnike i mučila vlastitu djecu da od njih oformi odrede kršćanskih džihadista, koji će se boriti za uspostavu kalifata na cijelom zapadu. Na pitanje što zapravo želi suvremena krajnja desnica, potonji detalji pružaju jedan od preciznijih odgovora.

 

Sirotinja

 

Hrvatska vlada ovu je godinu okončala energičnom samohvalom: snažno je porastao BDP. Smanjen je javni dug, dignute su plaće u javnom sektoru, povećan je i kreditni rejting. Vlada je limitirala cijene nekih osnovnih proizvoda, subvencionirajući cijene energenata. U isto vrijeme, Hrvatska se po svježim podacima Eurostata nalazi pri vrhu evropskih zemalja u kojima je najviše porasla nejednakost i rizik od siromaštva. Više od 700 tisuća ljudi je u tom riziku. Prema nekim drugim istraživanjima, 50 posto kućanstava ima oko deset posto ukupnog neto bogatstva, dok deset posto najimućnijih u vlasništvu ima skoro 50 posto bogatstva. Riječ je o višegodišnjem trendu, u kojem se opće bogatstvo u Hrvatskoj sve više akumulira u rukama manjeg sloja, dok sve manje ide ostalima. Mimo pojedinačnih estetskih mjera, Vlada ne poduzima ništa efikasno da zaustavi ekstraprofite korporacijskih strvinara. Zadnje tri godine, banke bilježe svake godine između 15 i 20 posto više dobiti. Trgovački lanci i vlasnici uslužnih djelatnosti neometano profitiraju od rekordnih cijena, dok u gotovo svim privatnim djelatnostima plaće stagniraju. Priuštivo stanovanje za mlade je misaona imenica. Porez na dobit i dalje je jedan od najnižih u Evropi, kapital se nedovoljno oporezuje.

Komemoracija žrtvama za Vladu nepostojećeg genocida u Jasenovcu (FOTO Tomislav Miletić/PIXSELL)

Genocid

 

Na vanjskopolitičkom polju, jedini moment vrijedan spomena je hrvatski diplomatski odnos prema izraelskom genocidu nad Palestincima. Nakon što je krajem 2023. godine glasala protiv rezolucije o hitnom prekidu vatre u Pojasu Gaze i dopremi humanitarne pomoći, Hrvatska je odbila pomisao priznanja Palestine tvrdeći da za to još nije vrijeme. Iz Vlade su šutnjom popratili uhidbene naloge koji su na Međunarodnom kaznenom sudu u Hagu raspisani za vođama Hamasa, ali i za premijerom Izraela Benjaminom Netanjahuom i ministrom obrane Joavom Galantom. Posebno su šutljivo reagirali na posljedične nezapamćene napade, predvođene SAD-om, prema sudu u Hagu. Umjesto toga, za predsjedničkog su kandidata istaknuli Dragana Primorca, čovjeka koji se godinama hvali prijateljskim odnosima s arhitektom genocida, Benjaminom Netanjahuom. U isto vrijeme, s pravom su podržali rezoluciju o genocidu u Srebrenici i bez ikakve historijske osnove nastavili negirati ustaški genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu.

 

Klima

 

Nad svim tim temama nadvija se krunski problem klimatskih promjena. Prošla, 2024. godina, bila je najtoplija u povijesti mjerenja. I prva u kojoj je prosječna temperatura porasla više od 1,5 stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Visoke temperature praćene su izvanrednim razdobljima suša i vremenskih nestabilnosti. Prema relevantnim istraživanjima, Mediteran je more koje se godinama zagrijava najbrže na svijetu. Ove godine, zamijećeno je povećanje invazivnih vrsta u moru i na kopnu koje narušavaju biološku ravnotežu, uništavaju poljoprivredne i morske kulture. Zbog jače i masovnije proizvodne konkurencije sa zajedničkog tržišta i zbog promjena klime, produktivnost rada u hrvatskoj poljoprivredi doživjela je 2024. značajan pad od 12 posto. Vjerojatno ne postoji djelatnost u Hrvatskoj na koju sve vidljivije klimatske promjene neće imati utjecaja.