U srijedu, 23. studenog 2005. godine, točno u 20:20, ministar znanosti u vladi Ive Sanadera Dragan Primorac registriran je na porti Poliklinike Sveti Duh 2. U sjedište privatne ustanove, stacionirane u kompleksu istoimene zagrebačke bolnice, s Primorcem su ušla četiri čovjeka. Pola sata kasnije, u 20:50, iz Poliklinike su izašli noseći kutije nepoznatog sadržaja, koje su unijeli u dva službena automobila. Priča o njegovom noćnom posjetu Poliklinici nikada se ne bi saznala da ju netko nije proslijedio novinaru Večernjeg lista. "Uzeo sam svoje medicinske knjige koje su tamo bile nekoliko godina. Budući da sam sada u selidbi, želim svoje knjige imati na okupu. Po danu sam zauzet i nemam vremena", objasnio je Primorac, koji je od početka do kraja 2003. godine bio ravnatelj Poliklinike. Pojašnjavajući dolazak s četvero ljudi, Primorac je rekao da mu je "trebala pomoć jer su knjige jako teške, a uključuju i medicinske enciklopedije". U sarkastičnom tonu, poručio je "onima koji se pokušavaju baviti špijunskim poslovima i gledati kad tko dolazi i gdje ide, koji budno promatraju kretanja ljudi i njihove aktivnosti" da su "medicinske knjige i udžbenici posve neopasan nastavni materijal".
Potpisanom novinaru nepoznat je drugi slučaj ministra koji je po mraku obilazio bivše radno mjesto da bi skupljao stručnu literaturu, dvije godine nakon što je s tog radnog mjesta otišao. Poznato mu je, međutim, da je u studenom 2005. godine, kad je Primorac pod okriljem noći iznosio kutije "medicinskih knjiga", Poliklinika Sveti Duh 2 bila pod istragom porezne inspekcije, MUP-a i Uskoka. Niz paralelnih istraga pokrenuto je zbog optužbi da su osnivači Poliklinike, u konspiraciji s voditeljima bolnice Sveti Duh, izvlačili novac, krivotvorili dokumentaciju i utajivali porez.
Tri godine prije nego što je iznosio "nastavni materijal", Primorac je na toj lokaciji postao svojevrsni pionir privatizacije u domaćem zdravstvenom sustavu. "Prvi put u povijesti hrvatskog zdravstva upravo ova bolnica (Sveti Duh) ima inozemne investitore, koji su prema sadašnjim dogovorima i predugovorima spremni uložiti najmanje deset milijuna dolara, i to bez jamstva banke i države." Tim je riječima Večernji list 2002. godine najavio osnivanje Poliklinike Sveti Duh 2, prvi projekt javno-privatnog partnerstva u domaćem zdravstvenom sustavu, u kojem su privatnici, izraelski poduzetnici, imali 90 posto udjela, a Opća bolnica Sveti Duh simboličnih deset. Investicijski fond Danel, iza kojeg su stajale najveće izraelske korporacije i banke, došao je na čelu s poduzetnikom Ranom Fuchsom u privatizacijsku avanturu na poziv hrvatske socijaldemokracije. Državu i Grad Zagreb vodio je SDP. Ključni protagonist hrvatske strane, ravnatelj Svetog Duha Dalibor Krpan, u istom je tekstu Večernjeg lista predstavio Polikliniku kao budući centar medicinske i znanstvene izvrsnosti, u kojem će raditi "najbolji stručnjaci iz Hrvatske i svijeta". "Razgovaramo i s dr. Draganom Primorcem, našim svjetski poznatim forenzičarem i medicinskim genetičarem", rekao je Krpan.
Mario Plejić došao je u upravu Poliklinike na poziv svog dugogodišnjeg prijatelja Rana Fuchsa, kojeg je sredinom devedesetih upoznao u Izraelu. Krajem 2002. Plejiću je jedan od partnera bio Ivan Mateković, isti onaj koji je 2004. na nagovor Hrvoja Petrača oteo sina Vladimira Zagorca
I doista, početkom 2003. na čelo novouspostavljene Poliklinike došao je doktor Primorac. Uz odobrenje Grada, Vlade i HZZO-a potpisano je niz ugovora, prema kojima je Poliklinika na zemljištu bolnice trebala izgraditi zgradu u roku od dvije godine. Sveti Duh predao joj je djelatnost kronične hemodijalize, koju je Krpan, po napisu Večernjeg, ionako ocijenio neprofitabilnom. Polaganje svih nada u privatno spašavanje oronulog i vremešnog Svetog Duha, a potom i cijelog zdravstvenog sustava, potrajalo je otprilike godinu dana. U prosincu 2003. Primorac je postao ministar znanosti u vladi Ive Sanadera. Istog mjeseca netko je policiji poslao prvu kaznenu prijavu. Sumnjalo se na kapilarnu korupciju između bolnice i privatne klinike Sveti Duh.
Doktor Mladen Bušić, koji je početkom 2005. godine naslijedio Krpana na čelu bolnice, iznosio je javno najteže optužbe na račun svog prethodnika i Poliklinike. Po njegovoj istrazi, suglasnost za faktičku privatizaciju i oduzimanje dijalize bolnici Sveti Duh gradska je skupština dala na prijevaru, na temelju dokumentacije o kojoj Upravno vijeće bolnice uopće nije odlučivalo, premda je prema statutu moralo odobriti takvu radikalnu odluku. Na temelju takvog odobrenja skupštine potpisano je potom niz ugovora između bolnice i Poliklinike. Jedan od najvažnijih, ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji iz 2003. godine, u ime Poliklinike potpisao je ravnatelj Primorac.
Tom ugovoru, koji je po mišljenju Bušića bio pravno ništetan, počeli su se dodavati brojni aneksi. Svakim novim dodatkom prava Poliklinike su se povećavala nauštrb bolnice, koja je na razne načine gubila prihode. U jednom od aneksa, koji je potpisan 15. prosinca, dva tjedna prije nego što je Primorac napustio poziciju ravnatelja i bio imenovan Sanaderovim ministrom, Poliklinici je "produžen rok korištenja poslovnog prostora (u vlasništvu bolnice Sveti Duh) s 24 mjeseca na neodređeno vrijeme i osigurano besplatno korištenje grijanja". Samo na temelju tog aneksa bolnica je 2004. godine utrošila pola milijuna kuna za održavanje i grijanje Poliklinike. Bušić je izračunao da je ovaj projekt od osnutka do sredine 2005. na razne načine bolnici Sveti Duh izbio 30 milijuna kuna.
Priče o enormnim investicijama vlasnika Poliklinike i najave o pustim milijunima koji će preporoditi javno zdravstvo na izdisaju također su se rasplinule. Enormna ulaganja bila su nepostojeća. Jedini novac dolazio je iz HZZO-a. Suprotno tvrdnjama hrvatskih lobista da je dijaliza neprofitabilna, 2004. godine privatni vlasnici Poliklinike zabilježili su dobit od 1,6 milijuna kuna. Poreznom istragom utvrđena je utaja poreza od sto tisuća eura. Inspektori su utvrdili da su Fuchs i ekipa nepropisno knjižili viškove kao trošak za "konzultantske usluge". Skoro tri milijuna isplaćeno je firmama u vlasništvu članova uprave Poliklinike.
U priču ulazi Mario Plejić, član uprave Poliklinike i vlasnik tvrtke Eurogrupa, kojoj je Poliklinika uplatila 1,5 milijuna. Na fotografiji otvorenja Poliklinike iz 2003. godine, koju je svojevremeno objavio Business.hr, vidimo ga u društvu Fuchsa, gradonačelnice Zagreba Vlaste Pavić, tadašnjeg šefa bolnice Sveti Duh Krpana i ravnatelja Dragana Primorca. Plejić je u upravu Poliklinike došao na poziv svog dugogodišnjeg prijatelja Fuchsa, kojeg je sredinom devedesetih upoznao u Izraelu. Kad ga je novinarka Businessa pitala kojim je poslom bio u Izraelu, nije želio odgovoriti. Plejić je devedesetih bio direktor Lovca, državne firme s licencom za trgovinu oružjem, koju je kasnije i kupio. Prodana mu je odlukom vrha RH Alan, javne kompanije kojom je upravljao general Vladimir Zagorec. Dok je bio savjetnički i upravljački povezan s Poliklinikom, Plejić se bavio i uslužnim biznisom. Krajem 2002. godine jedan od partnera bio mu je Ivan Mateković, isti onaj koji je u veljači 2004. na nagovor Hrvoja Petrača oteo sina Vladimira Zagorca.
Zagorec junior otet je ispred stambene zgrade u kojoj je živio s majkom. U istoj zgradi, koju je u kompleks stanova devedesetih adaptirao tadašnji vlasnik Plejić, bilo je i sjedište tvrtke Eurogrupa. Plejić je svjedočio na suđenju za otmicu Zagorčeva sina. Osim opisa kratke poslovne avanture s Matekovićem, otkrio je da je prijatelj i generala Zagorca i arhitekta otmice njegova sina, Hrvoja Petrača. Sve do otmice Zagorec i Petrač bili su prisni prijatelji. Plejić je tijekom postupka izrazio mišljenje da je Petrač nevin i da je njegov bivši poslovni partner Mateković zapravo ključni krivac. Petrač je, podsjetimo, nedavno optužen za kriminalno udruživanje s doktorima više javnih bolnica i ministrom zdravstva Vilijem Berošem. U namještenim natječajima opskrbljivali su bolnički sustav medicinskom opremom. Prema pojedinim medijskim napisima, suoptuženik Tomo Pavić, donedavni član uprave KB-a Sveti Duh, navodno je posredovao u komunikaciji između Beroša i Petrača.
Hemodijalizu je KB Sveti Duh prepustio privatnom zdravstvu (Foto: Emica Elveđi/PIXSELL)
Nacional je 2006. godine objavio informaciju da je Zagorec, koji je kasnije osuđen za krađu dijamanata namijenjenih obrani Hrvatske, posudio ozbiljan novac za rad Poliklinike Sveti Duh. Napisali su i da je planirao ući u biznis pružanja usluga helikopterske hitne pomoći i povezivanja budućih poliklinika za privatiziranu dijalizu po Hrvatskoj. Izraelci su, naime, planirali preslikati model Svetog Duha na druge gradove. Njihov glavni operativac u tom planu bio je Plejić. Braneći se od optužbi da je njegova tvrtka Eurogrupa dobila 1,5 milijuna kuna od Poliklinike dok je sjedio u njenom upravnom vijeću, Plejić je rekao Businessu da je sve pošteno zaradio jer je za "Polikliniku pokušavao otvoriti centre za dijalizu u Gospiću, Ogulinu, Zadru, Rijeci, Dubrovniku Splitu i Puli".
Nismo uspjeli potvrditi vjerodostojnost priče o Zagorčevoj povezanosti s ovim projektom. U drugim prilikama, tijekom istog razdoblja, i Zagorec i Plejić tvrdili su da su samo prijatelji, negirajući bilo kakve zajedničke poslovne poduhvate.
U razdoblju od prosinca 2003. do sredine 2006. godine provedeno je više od deset kaznenih i inspekcijskih izvida u slučaju Svetog Duha. U listopadu 2004. iz Uskoka su objavili da je sve bilo po zakonu. "Dok sam bio ravnatelj Poliklinike Sveti Duh 2, oko šest-sedam mjeseci, sve je bilo briljantno čisto. Posljednjih godinu i pol dana s Poliklinikom nemam nikakve veze, a sve što je ondje napravljeno bilo je uz suglasnost Skupštine grada", rekao je ministar Primorac, referirajući se tako na suglasnost koja je prema Bušiću iznuđena na temelju krivotvorene dokumentacije. Nakon što je Bušić došao na čelo bolnice Sveti Duh, Uskok je opet pokrenuo istragu. Baš u razdoblju kad je koncem 2005. Primorac u noćnoj operaciji lutao hodnicima Poliklinike s kutijama "stručne literature", i bolnicu i kliniku istraživalo je pored Uskoka niz drugih institucija, otkrivajući opisane financijske malverzacije. Sredinom 2006. godine Večernji list je objavio tekst o Fuchsu s naslovom "Zbog Uskoka prodao Polikliniku?" Skoro u isto vrijeme kad je tadašnji ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan objavio da je završen predistražni postupak i da slijedi donošenje odluke o daljnjem postupanju, Fuchs je, naime, izašao iz vlasništva cijele priče. Epilog kaznene istrage, međutim, naknadno nije objavljen. U zadnjih mjesec dana više smo puta pitali DORH da nam odgovore što se na koncu desilo. Odgovor nisu poslali.
Poput Dragana Primorca, i Fuchs i Krpan negirali su sve optužbe. Skandal je dignut i na međunarodnu razinu. Sredinom 2005., kad je krim-policija istraživala Polikliniku, Fuchs je bio jedan od ključnih protagonista prvog Sanaderovog diplomatskog odlaska u Izrael. Prema tadašnjim medijskim napisima, Izraelci su tražili zaštitu Fuchsa i Poliklinike, također tvrdeći da se radi o neosnovanim optužbama. U veljači 2006. godine, nakon što su nalazi o utaji poreza i sumnjivom trošenju milijuna publicirani u medijima, Fuchs je postavljen za hrvatskog počasnog konzula u Izraelu. Imenovanje Fuchsa za konzula bila je neosporno i Sanaderova poruka tijelima kaznenog gonjenja. Ali i Gradu Zagrebu, vlasniku same bolnice.
U lipnju 2005. godine Upravno vijeće Svetog Duha na redovnoj je sjednici zadužilo ravnatelja Bušića da raskine sve ugovore s Poliklinikom, s naglaskom na one koje je u njihovo ime potpisao Primorac, i da vrati dijalizu pod okrilje bolnice. U tom službenom dokumentu uprave piše da su svi najvažniji ugovori i aneksi potpisani "bez ovlaštenja Upravnog vijeća", a neki i na temelju "krivotvorenog dokumenta tadašnjeg ravnatelja" bolnice. Bušića su zadužili da od Milana Bandića, koji se nakon trogodišnjeg odsustva mjesec dana ranije vratio na poziciju gradonačelnika, traži odobrenje poništenja kompletnog odnosa s Poliklinikom. Do toga, međutim, nije došlo. Razloge smo pokušali dobiti od samog Bušića, ali do zaključenja teksta nije odgovorio na našu zamolbu. Da ugovori doista nisu raskinuti postalo je vidljivo cijelo desetljeće poslije, iz nalaza Državne revizije. Godine 2017. revizori su podsjetili bolnicu da još nije odredila zemljište za zgradu Poliklinike u njihovom kompleksu, premda je ta obaveza navedena još u mandatu ravnatelja Dragana Primorca.
U odgovoru na reviziju iz bolnice su poručili da je Upravno vijeće Kliničke bolnice 2017. donijelo odluku kojom je (opet) određeno da ravnatelj pokrene postupak sporazumnog raskida ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji iz rujna 2003. te dodataka ugovoru i drugih ugovornih dokumenata zaključenih sa spomenutom poliklinikom. Bandić je ovaj put, u listopadu 2017., dao suglasnost za raskidanje svih ugovora. U tom trenutku na čelu bolnice opet je bio doktor Bušić. No sudeći po poslovnim registrima, Sveti Duh, koji je početkom 2024. prebačen iz gradskog u državno vlasništvo, do danas posjeduje deset posto Poliklinike. Prije nekoliko dana iz KB-a Sveti Duh odgovorili su Novostima da ih s Poliklinikom "veže dugogodišnja predanost pružanju zdravstvene skrbi pacijentima, kojima je ona potrebna". "Prema podacima iz sustava E-komunikacije, protiv Poliklinike Sveti Duh II nije pokrenut postupak za naknadu štete", poručili su iz KB-a, dodajući da se u KB-u danas obavlja samo hitna dijaliza za stacionarne pacijente.
Prije više od mjesec dana Novosti su od njih i od Grada Zagreba tražile opsežnu dokumentaciju staru 20 godina. Po tadašnjim zaključcima Upravnog vijeća i Gradskog poglavarstva, u njoj su trebali biti nalazi svih internih istraga i revizija koji su ponukali vrh same bolnice da više puta neuspješno traži poništenje partnerstva. S obje adrese odgovorili su nam da u arhivi nisu pronašli ništa. Od 2006. Poliklinika Sveti Duh 2 promijenila je više vlasnika. U svim većim hrvatskim gradovima danas je posao hemodijalize prepušten privatnicima.
