Prema Merriam-Websteru, riječi "stupid" and "stupidity" ušle su u engleski jezik 1541. godine iz srednjefrancuskog stupide, koji je došao iz latinskog stupidus. Stupidus se za divnu nijansu razlikuje od hrvatskog pridjeva glup: dok na hrvatskome jeziku glupošću (pogrešno) etiketiramo urođeno svojstvo pojedinca, latinski izvornik govori o zaslijepljenosti, zadivljenosti, obamrlosti ili zapanjenosti uzrokovanoj djelovanjem vanjske sile na pojedinačno ili kolektivno stanje svijesti. Glagol stupere stoga je semantički mnogo korisniji za komentiranje društvenih fenomena, a kolokvijalno za vrijeđanje. Srećom, u oba slučaja nema potrebe za klasičarskom nadmenošću, jer u hrvatskom jeziku imamo savršene riječi za stanje društvene obamrlosti – tup, tupilo, zatupljenost, tupan.

Samo takvim kolektivnim stanjem možemo shvatiti opijenost predstavom na Trgu bana Jelačića prilikom dočeka rukometaša, počevši od dizanja Rafalea, čiji sat leta košta 20 hiljada eura, do nastupa Thompsona čiju cijenu ovaj put ne znamo, pa do potpuno nezamijećenog pljeska koji se prolomio nakon urlika voditelja da na binu stiže Krešimir Rotim – citiramo – ''jedan od nevidljivih, ali važnih kotačića u uspjehu reprezentacije''. Krešimir Rotim je, naime, onaj neurokirurg Krešimir Rotim koji je 15. studenog uhapšen nakon istrage Ureda europskog javnog tužitelja o udruživanju Hrvoja Petrača s bivšim ministrom zdravstva i poznatim hrvatskim liječnicima, da bi bolnicama dilali skupu medicinsku opremu, a koju je USKOK prepravio u istragu o istom predmetu i protiv istih liječnika, ali bez Petrača.

Kako je od najpoznatijeg negativca godine u tri mjeseca postao ''nevidljivi kotačić'' kojemu se plješće – ponovimo - nije objašnjivo glupošću okupljenih na dočeku sportaša, nego tridesetogodišnjim djelovanjem stranačke sile na čulne, emocionalne i intelektualne senzore za društvenu patologiju, a time i na mogućnost bilo kakvog očekivanja pravde u ovoj državi. Na primjer, očekivanja da kriminalističke istrage ovog kalibra promptno imaju učinak, barem izvan pravosuđa, pošto se ono mora ravnati po presumpciji nevinosti. U slučaju bivšeg šefa Klinike za neurokirurgiju KBC-a Sestre milosrdnice, Hrvatska liječnička komora u tri mjeseca nije ni pokrenula disciplinski postupak, iako za to ima ovlasti, a ima jasne indicije za udruživanje na štetu hrvatskog zdravstva i narušavanje ugleda liječničke profesije. Ni Ministarstvo zdravstva, nakon početnog zgražanja nad hapšenjima kreme hrvatske medicine, u okviru svojih nadležnosti nije obradilo sporne javne nabave, a ni Ivan Turudić se ne oglašava o nastavku progona.

Podsjetimo još samo na detalj da je liječnik rukometne reprezentacije osumnjičen za primanje mita preko milijun eura vrijednog medicinskog aparata da bi složio natječajnu dokumentaciju preko koje će taj aparat zagrebačkom KBC-u biti prodan za dvostruko veći iznos.

Ali Rotim nije samo moćni liječnik, on je i još moćniji domoljub, što nas dovodi do Thompsona, drugog i značajnijeg aktera kolektivnog ludila koje je u ponedjeljak zapalilo Zagreb i Hrvatsku. Predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić apelirao je na premijera Andreja Plenkovića zbog notorne činjenice da je Thompson simbol ustaštva i da zato ne bi trebao nastupiti na službenoj manifestaciji koju podržavaju Vlada i Grad Zagreb, a ovaj ga je još jednom odbio bezličnim obrazloženjem, nevrijednim spomena.

U odgovoru, Plenković poučava Pusića da je Thompson svoju huškačku prošlost, obilježenu ''Jasenovcem i Gradiškom Starom'', oprao novom himnom prilagođenom novim generacijama, ''Ako ne znaš šta je bilo''. Pjesma na kraju kaže:

 

''Je l' moguće da ste zaspali na straži

zakletva barjaku da više ne važi

je l' moguće da ste zavezali oči

 

I ne čujete tudje korake u noći

ti si rođen sine u vrijeme slobode

rasti da je braniš kad ti stari ode''

 

Radi se, dakle, o prilagođenoj huškačkoj kičerici u kojoj Thompson mladu generaciju podsjeća na rat koji je završio prije 30 godina, ali i na ''tuđe korake koji se još čuju u noći''. Na čije su to korake nove generacije gluhe? Jesu li to i dalje Srbi, migranti ili strani radnici? Potpuno je svejedno, kao i svaka halucinacija.

Slutnja nepostojeće opasnosti ionako je tu da natkrili realnost četa poreznih službenika, policajaca, državnih odvjetnika, pravosudnih i stranačkih dužnosnika koji pomažu domovinski kriminal skrivajući se iza vanjskog neprijatelja. Uz njihovu pomoć nikada nije bilo važno kako se npr. Thompson 2012. godine našao s 1,1 milijun domovinskog duga za porez, koji je nastao kao razlika u prijavljenom i stvarnom prihodu i je li 2007. godine od HDZ-a zaista domovinski primio 3,8 milijuna kuna samo da ne bi pjevao u predizbornim kampanjama, kako je tada istražiteljima izjavio bivši HDZ-ov rizničar i šef Carine Mladen Barišić. Pored njih maršira sadašnji glavni državni odvjetnik, koji je ključnog osumnjičenika za pljačku zdravstva preko noći pustio iz pritvora, kao i svi ostali koji su domovinski predano radili na tome da se Rotim bez srama pojavi na slavljeničkoj pozornici, u ceremoniji koju su podržali Vlada i Grad Zagreb. Na to još dolazi i politička odluka da cijeli taj cirkus zaokruži i pratnja vojne avijacije.

Pa preformulirajmo:

''Ako ne znaš šta je bilo nek ti kažu Thompson&Dika

ako ne znaš tupo moje upitaj domovinske heroje''