Nakon duge i teške bolesti u Novom Sadu je u 60. godini života umro Teofil Pančić, jedan od najznačajnijih novinara, kritičara i pisaca na ovim prostorima. Vijest o smrti došla je iz njegove posljednje redakcije, tjednika „Vreme“, u kojemu je objavljivao od 1993. godine.
''Odlazak Teofila Pančića prkosi paroli da nema nezamenljivih. Njegovom smrću 'Vreme' ostaje bez jedinstvene pojave široke erudicije, unikatnog karaktera, nepogrešivog osećaja za pravednost i bez autora neponovljivog stila. Iako je govorio da se, etnički, uvek osećao samo i jedino kao Vojvođanin, Teofil je ostavio trag na prostoru čitave Jugoslavije, zemlje koje tehnički više nema, ali, sigurni smo, cela danas žali'', objavila je redakcija ''Vremena''.
I zbilja je teško naći medij na Balkanu (a bome i šire), u kojemu Pančić nije objavio barem jedan svoj tekst o aktualnosti političke stvarnosti, barem jednu književnu kritiku ili naprosto svoj pogled na stvar što ga je u tom trenutku zanimala: a zanimalo ga je sve, svaka trica i kučina popularne kulture i svaki i najmanji pokret u političkoj tektonici zemalja bivše Jugoslavije. Rođen 1965. u Skoplju, Pančić kao je ''dijete vojnog lica'' mladost proveo u više gradova bivše Jugoslavije. Dio djetinjstva proveo je u Pirotu a zatim se preselio u Zagreb koji ga je formirao, gdje se školovao i iz kojega je s početkom rata 1991. morao otići, o čemu svjedoči autobiografska proza ''Aleja Viktora Bubnja'' (Ljevak, 2013.).
Devedesete je proveo na relaciji Beograd - Novi Sad. Kažu da je zauvijek ostao Vojvođanin, jer je Zemun izabrao za svoju beogradsku rezidenciju. Objavio je dvadesetak knjiga, uglavnom esejističkih. Kronologija njegovih naslova počinje od ''Urbanih Bušmana'' (XX vek, Beograd, 2001.) i ''Čuvara bengalske vatre'', (XX vek, Beograd, 2004.), a završava zbirkom eseja ''Gost iz galaksije'' (Hena com, Zagreb 2014.) i dnevničkom prozom nakon rezidencijalnog boravka u Splitu ''39 dana lipnja'',(Profil, Zagreb 2014.). Postjugoslavensku književnu scenu obogatio je zbirkom eseja i kritika ''Famoznih 400 kilometara'' (V.B.Z. 2007.) u kojoj je pažljivo i uporno bilježio kronologiju hrvatske književne produkcije od kraja 1990-ih.
Dobitnik je brojnih novinarskih nagrada. Uvijek je isticao da radi u postjugoslavenskom prostoru, a nagrade koje je dobio uglavnom su bile ''za novinarsku hrabrost''. Takvu je osvojio i prošle godine, što je bio povod da za Novosti krajem prošle godine napravimo razgovor. Čini se da je to jedan zadnjih, ako ne i posljednji, njegov novinski razgovor. Teofil Pančić dobitnik je regionalne novinarske nagrade ''Srđan Aleksić'' za 2024. godinu a razgovor s njim možete pročitati ovdje.
