Park skulptura u sisačkom Capragu, radničkom naselju nekad velebne Željezare Sisak koja je zapošljavala čak 15 hiljada radnika, danas sadrži tek omanju zbirku metalnih skulptura na otvorenom, nastalih između 1971. i 1990. u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak. Željezarina umjetnička zbirka brojala je oko 2000 radova, a danas je sačuvano oko 150 djela. Dio slika i skulptura nastao je u koloniji, a dio je Željezara prikupila otkupom. Slike i manje skulpture krasile su urede i hodnike upravnih zgrada, dok su veće skulpture bile planski postavljene na zelene površine u krugu tvornice i u stambenom naselju koje je Željezara izgradila za svoje radnike. No s ratom, pretvorbom i privatizacijom krenulo je umiranje Željezare, a tako i njene bogate umjetničke kolekcije. Nakon razdoblja nebrige o ovoj kulturnoj baštini, prije šest godina krenuo je projekt ‘Tvornica baštine Željezara Sisak’ koji provode Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Ministarstvo kulture – Konzervatorski odjel u Sisku, uz sudjelovanje Umjetničke akademije u Splitu, kako bi se očuvalo zadnjih 38 skulptura Željezarinog Parka skulptura.
- Kolonija je pokrenuta radi povezivanja umjetničkog stvaralaštva i industrije, radi približavanja kulture i umjetnosti radnicima te radi doprinosa uljepšavanju i humaniziranju radnog i životnog prostora željezaraca. Zbirka skulptura na otvorenom jedinstvena je zbog konteksta u kojem su skulpture nastale i zbog njihove interakcije s okruženjem. Jedinstvena je i po tome što su kod nekih umjetničkih djela Željezarini radnici preuzeli ulogu koautora, bez znanja umjetnika. U dva desetljeća u koloniji je sudjelovalo 185 umjetnika iz svih republika nekadašnje Jugoslavije. Željezara je umjetnicima osiguravala prostor i materijale za rad. Slikari, grafičari i fotografi mogli su raditi u krugu tvornice, dok su kipari morali raditi u Željezari, gdje su na raspolaganju imali najvještije strojobravare, varioce, limare. Radili su po dva rada: manji, galerijskog formata i veći za izlaganje na otvorenom - kaže Sagita Mirjam Sunara s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.
Među autorima koji su sudjelovali u koloniji značajna su imena poput Ivana Kožarića, Branka Ružića, Josipa Zemana, Petra Barišića, Peruška Bogdanića, Ante Rašića… Nakon desetljeća nebrige mnoge skulpture nalikuju komadima starog željeza, izblijedjele su ili im se boja ljušti, metala zahvaćenog korozijom i prekrivenog grafitima. Mnoge su ukradene i prodane kao sekundarna sirovina. Glavni razlog zašto se o njima nitko nije brinuo jest to što su godinama bile stigmatizirane kao dio socijalističkog naslijeđa. Sve je dodatno kompliciralo to što ih dio lokalne zajednice nije prihvatio kao vrijedna umjetnička ostvarenja, niti je bilo jasno tko treba preuzeti odgovornost za njihovo očuvanje.
No nekoliko je događaja doprinijelo promjeni percepcije Željezarinog Parka skulptura. Sisački umjetnik Marijan Crtalić postavio je zbirku u interes šire javnosti kada je 2010. dobio nagradu za rad ‘Nevidljivi Sisak – fenomen Željezara’. Na problematičan odnos gradske uprave prema kulturnoj ostavštini Željezare upozoravala je i nekadašnja radnica Branka Sešo, koja je 2006. spasila skulpturu Vere Fischer ‘Simetrija’ prodanu za metalni otpad te uz pomoć Đure Tadića, također bivšeg željezarca, organizirala njeno restauriranje. Marijan Bogatić iz Gradskoga muzeja Sisak izradio je 2008. sa studentima Filozofskog fakulteta u Zagrebu katalog skulptura i spomen-obilježja Novog Siska – na popisu su se našle i skulpture iz Parka. No godina 2012. bila je prijelomna u priči o zaštiti i očuvanju Parka.
- Te su godine Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Konzervatorski odjel u Sisku pokrenuli projekt ‘Tvornica baštine Željezara Sisak’. Pročelnica Konzervatorskog odjela Ivana Miletić Čakširan i kustosica Galerije Striegl Alma Trauber izradile su katalog sačuvanih skulptura. Temeljem te dokumentacije skulpture su upisane u Registar kulturnih dobara RH. Istovremeno je Vlatko Čakširan iz Gradskog muzeja s kustosicom Iskrom Baćani priredio izložbu o koloniji. Odsjeku za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije povjerena je izrada smjernica za konzerviranje-restauriranje skulptura i izvođenje nekih zahvata - navodi Sunara, koja je dosad organizirala šest radionica u sklopu kojih se istražuju povijest kolonije i umjetničko stvaralaštvo njenih sudionika, provode prirodoznanstvena istraživanja, čiste skulpture i uređuju zelene površine oko njih.
Uspostavljena je i suradnja s Gettyjevim institutom za konzerviranje-restauriranje iz SAD-a s kojima će provoditi istraživanje i radove na reljefu ‘Vrata’ Branka Ružića.
- Mnogi spomenici doživjeli su tešku sudbinu. Umjetnica Vera Fischer u Parku je zastupljena s tri rada. Njen ‘Cvijet’ je udario građevinski stroj pri preuređenju bazena, ‘Simetrija’ je završila u rezalištu, a manja cvjetolika skulptura iščupana je zajedno s betonskim postamentom kod polaganja cijevi toplane. Nasreću, s kolegicom Tinom Tomšič zatekla sam se u Sisku kada se to dogodilo. Uspjele smo spasiti jednu laticu koja je završila u hrpi iskopane zemlje, dok ostatak skulpture nije stradao - prisjeća se Sunara.
- Skulptura može nestati a da to nitko ne primijeti, a dok se nestanak prijavi, već je razrezana i rastaljena. Park skulptura nije ograđen i nema nadzor, pa lokalna zajednica ima važnu ulogu u prevenciji oštećenja i krađa. No kako ljudima osvijestiti da je ono u javnome prostoru njima namijenjeno i povjereno na skrb? - pita Sagita Mirjam Sunara.
U okviru radionica restaurirana je i jako oštećena skulptura ‘Objekt II’ Josipa Diminića. Zahvat je bio veoma složen, a istraživanje njene povijesti nalikovalo je detektivskoj potrazi.
- Od nekolicine radnika koji su umjetniku pomagali oko izrade skulpture uspjela sam doći do varioca Abaza Begića i strojobravara Stanka Rožankovića, s kojim je susret bio izrazito dirljiv: iako je pretrpio moždani udar, temeljito se pripremio za sastanak kako bi mi prenio informacije o koloniji i umjetnicima. Rožanković je izuzetno ponosan na svoj posao u Željezari. Skulpture, u čijoj je izradi sudjelovao, bile su sporedna stvar u svakodnevnom životu Željezare, ali je njegova željezarska priča zabilježena upravo zahvaljujući njima. Umjetnost je dala glas radniku! - ističe Sagita Mirjam Sunara.
Željezarin Park uključen u međunarodni projekt
Sa zbirkom skulptura na otvorenom sisačke Željezare svjetski stručnjaci su se upoznali 2015. godine u Sisku, kada je Sagita Mirjam Sunara organizirala međunarodnu konferenciju na temu očuvanja parkova skulptura pod nazivom ‘SPark: Conservation of Sculpture Parks’. Zbornik tog skupa izlazi u travnju, u izdanju izdavačke kuće Archetype Publications iz Londona.
- Industrija je u Sisku godinama bila negativno percipirana, a sada postaje jasno da industrijska baština može biti pokretač gospodarskoga razvoja ovoga grada, ono što ga čini prepoznatljivim i jedinstvenim, ono što može privući posjetitelje. Gradski muzej Sisak predvođen Vlatkom Čakširanom radi izvanredne stvari: izložbama, javnim predavanjima, radionicama za djecu, organiziranim stručnim vodstvima, znanstvenim skupovima i brojnim drugim aktivnostima afirmira i promovira sisačku industrijsku baštinu, dok Gradska galerija Striegl organizira izložbe umjetnika čije se skulpture nalaze u Parku – tvrdi Sunara.
Nakon međunarodne konferencije, Turistička zajednica Grada Siska dodijelila je Sagiti Mirjam Sunari nagradu ‘Zlatna Victoria’, a Grad Sisak je formirao radnu skupinu koja treba dati smjernice za izradu idejnog rješenja uređenja Parka, od lokacije i sadržaja centra za posjetitelje do razmještaja skulptura.
Park skulptura Željezare Sisak uključen je i u međunarodni projekt očuvanja umjetničkih djela u javnom prostoru ‘Conservation of Art in Public Spaces’ (CAPuS) u kojem sudjeluje 17 institucija iz Italije, Hrvatske, Njemačke, Poljske, Španjolske i SAD-a. Projekt je započeo u siječnju 2018. i trajat će tri godine, a kroz njega je osigurano 1,5 milijuna kuna za radove u Željezarinom Parku skulptura u Sisku.
