Najveća izborna jedinica skrojena po posljednjem HDZ-ovom modelu je sedma, koja obuhvaća dijelove čak pet županija ili regija: dio Moslavine, dio Turopolja, Baniju, Kordun, Liku, Gorski kotar, dio Primorja, Ravnih kotara i Bukovice, Pag i Vir. Prva na listi koalicije Rijeke pravde SDP-a i partnera je Kristina Ikić Baniček, gradonačelnica Siska od 2013.

Sedmu izbornu jedinicu najvećim dijelom čine nerazvijeni krajevi, znatno uništeni u posljednjem ratu, koji nisu doživjeli revitalizaciju, kao da im državne politike nikad nisu bile naklonjene. Koja je snaga vaše liste da biste ovo zaboravljeno područje mogli oživjeti?

Naša izborna jedinica je široko područje sa zajedničkim problemima visoke depopulacije, niskih mirovina, nedovoljne pokrivenosti obrazovnim i zdravstvenim uslugama, nedostupnosti javnog prijevoza... Bez naroda nema rada, nema napretka. Tamo gdje nema djece, nema budućnosti, a po ruralnim krajevima sedme izborne jedinice nema djece. Ipak, pored svega, kad prođem tim mjestima vidim ljudsku volju i optimizam.

Nakon toliko godina HDZ-ove tiranije naši građani pokazuju energiju za promjenom. Na svakom koraku vidimo da je situacija zrela da naše društvo konačno prodiše i da se riješimo koruptivne hobotnice i krpelja u obliku HDZ-a. Naša kampanja i politika SDP-a i partnera zasnivaju se na poboljšanju standarda svih naših sugrađana. Ključno je našim građanima dokazati da smo imena s integritetom, moralom, osobnom odgovornošću i jasnom vizijom, da smo u svojim sredinama dokazali da možemo i znamo uhvatiti se ukoštac s problemima i rješavati ih.

 

Život nije samo kuća

Konačno je krenula obnova nakon potresa. Kako vi ocjenjujete proces obnove?

Ozbiljnija obnova u Sisku još nije krenula. Meni kao gradonačelnici grada Siska nije poznat slučaj da je država obnovila jednu jedinu zaista oštećenu kuću ili zgradu s crvenom naljepnicom. Za sada je samo nekoliko kuća i zgrada sa žutom ili zelenom naljepnicom popravljeno i napravljeno je par zamjenskih kuća. Najčešće kao primjer nepostojanja procesa obnove u Sisku navodim najveću uništenu stambenu zgradu na cijelom potresom pogođenom području, a to je zgrada u ulici Hrvatskog narodnog preporoda u Capragu, gdje je 146 obitelji ostalo bez svog doma. Da su samo tu zgradu obnovili, nitko im za obnovu na prostoru Siska ne bi mogao ništa prigovoriti. Nisu je još ni počeli rušiti, projekt rušenja se izrađuje. Više od države obnovile su udruge i pojedinci, posebno na području Petrinje i Gline.

Poražavajuće je što je vladajućima trebalo tri godine da počnu graditi zamjenske višestambene zgrade za smještaj ljudi koji su ostali bez svojih domova. Sad zbog izbora užurbano polažu kamene temeljce i kreću u izgradnju tih višestambenih zgrada, što sam ja predlagala kao jedino rješenje odmah nakon potresa. Loše je što smo izgubili više od tri godine, dok su se oni nadmudrivali oko zakonskih okvira. Problematična je birokracija, ali i nerealni kriteriji i standardi konzervatora koji nam u Sisku otežavaju čak i rušenje crvenih objekata, a kamoli obnovu. Imali smo u gradu tri slučaja urušavanja isključivo zbog greške konzervatora, u čijim se krugovima izgleda više cijene stare cigle nego ljudski životi. Posljednji slučaj je rezultirao i ozljedom dvojice radnika. Postavlja se pitanje zašto se inzistira na metodama obnove koje su drugačije od onih u ostatku svijeta. Sve to Hrvatsku košta puno novca i onog najvažnijeg, jedinog resursa koji nemamo, a to je vrijeme.

Sisak je najbliži županijski centar Zagrebu, a jedini nema pristojan ulaz u gradu. Postoje brze ceste prema Koprivnici, Bjelovaru, Vrbovcu. Zašto nije mogla davnih godina jedna takva biti i prema Sisku?

Kažete da nema ozbiljnije obnove, no s dolaskom ministra Branka Bačića grade se višestambene jedinice, obnavljaju kuće, povučen je novac iz Fonda za solidarnost...

Nije još završilo ni rušenje opasnih objekata jer su cijeli postupak centralizirali i birokratizirali. Za privatnu zgradu u privatnom vlasništvu u centru grada, u pješačkoj zoni, već tri godine tražimo da je uklone jer je bila u lošem stanju i prije potresa, a sad je izrazito opasna. Država je za uklanjanje opasnih zgrada na ovom području izabrala samo dva izvođača. Državni inspektorat je izdao cijeli niz rješenja za uklanjanje zgrada, a one nisu uklonjene. Birokratski procesi predaje zahtjeva, elaborata, traženja suglasnosti, još uvijek traju. Već sedam mjeseci čekamo suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja da možemo za Nacionalni plan oporavka i otpornosti prijaviti izgradnju Osnovne škole u Galdovu koja je stradala u potresu i koju sam po ocjeni i preporuci struke srušila u potpunosti sredstvima Fonda za solidarnost.

Nedavno je došao dopis iz ministarstva da nisu suglasni da s izvođačem radova sklopimo ugovor na veću cifru za obnovu Osnovne škole Ivana Kukuljevića od one koju su nam dodijelili prije tri-četiri godine. Dobro znamo da su u međuvremenu cijene građevinskog materijala drastično skočile i da projektantska procjena od prije tri godine i situacija na terenu danas nisu iste. Vladajući se slikaju i hvale, govore da je obnova u zamahu, a bacaju nam klipove ne izdajući suglasnosti za povlačenje financijskih sredstva na koja imamo pravo. Za obnovu kuće Striegl u Sisku dobili smo odluku za financiranje u svibnju, a rok za potrošnju sredstava iz Fonda za solidarnost bio je u lipnju. I onda nas kojekakvi HDZ-ovci prozivaju zašto te objekte već nismo obnovili!? Zbog nerada HDZ-ovih ministarstava!

Uklonjena su kontejnerska naselja. Što će biti s tim ljudima čije su sudbine javnosti nevidljive?

Vladajući su nakon nekog vremena shvatili da kontejnerska naselja stvaraju lošu sliku pa su inicirali užurbanu akciju njihovog uklanjanja, pri čemu su doveli te građane u nehumanu situaciju ostavljajući im deset dana vremena za pronalazak zamjenskog smještaja, kojeg nakon potresa jednostavno nema. Sad kad su kontejneri maknuti misle da su mirni, da su problem riješili, ali on nije riješen. Zadnje što su napravili je da su u komunalnoj zoni, gdje su poslovni sadržaji, na parceli Hrvatskih cesta koja je zapravo gradilište novog mosta, postavili nove kontejnere s novom oplatom, gdje će opet useliti ljude koji nemaju adekvatan smještaj, nisu ostvarili pravo na obnovu ili su u takvoj socijalnoj situaciji da ne mogu naći zamjenski smještaj. Više od tri godine nakon potresa.

Donesen je i Program društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom. Gdje ga možemo prepoznati na terenu?

Na terenu se ne vidi ništa. Na primjer, što se tiče Siska, tvrtka Applied Ceramics Darka Matta Sertića, koja sadrži i poduzetnički inkubator, izradila je dokumentaciju, investirala sredstva, ušla u program revitalizacije i u sve moguće strategije na državnoj i županijskoj razini sa svojim projektom izgradnje tvornice baterija, da bi ih tri godine kasnije politika odbila pod objašnjenjem da se o tom projektu ne priča dovoljno pa neće biti pogodan za financiranje. Sve jako dobro izgleda na papiru, a sasvim drugačije na terenu. Radi se navrat-nanos, sasvim neozbiljno i s krivom namjerom. Na terenu se suočavamo s problemima iz 19. stoljeća. Kako dovesti poduzetnike i revitalizirati prostor gdje desetljećima ne postoji struja i voda? Najteže je što u tim krajevima nema naroda i postojećim gospodarstvima fali radna snaga. Ne može se samo izgraditi kuća i reći čovjeku: Eto, živi tu. Od čega, gdje su sadržaji, jer život nije samo kuća. Ključ su građani koji se ne bi doselili samo zbog sagrađene kuće nego zbog svega što bi život u takvom području nudio i što bi ga činilo održivim.

Antifašizam nije nešto što prakticiram samo 22. lipnja, nego nešto što prožima sva moja vjerovanja i djelovanja. HDZ i njegova vlada pokazali su da im je taj dan samo nekakva krpica kojom mašu, tek toliko da ga odrade, da im ne bi netko iz Europe nešto prigovorio

Pokretači revitalizacije i gospodarstva u tim krajevima trebale bi biti državne tvrtke, prije svega Hrvatske šume u čijem je vlasništvu najveći dio šuma, najbogatiji prirodni resurs tih krajeva. Ali dešava se samo bezobzirna eksploatacija?

Hrvatske šume, Hrvatske ceste, HEP najgori su gospodari koji se ponašaju onako kako si samo monopolisti mogu dozvoliti, čemu svjedoče i brojne afere u njihovim upravama. Iza akcija Hrvatskih šuma ostaju samo goleti gdje je nekad bila šuma. Potpuno su neplanski proveli deforestaciju, a kako smo imali nekoliko kišnih godina, događa se erozija tla. Država je pokazala apsolutnu nebrigu i prepustila sve lokalnim voditeljima ispostava. Državne tvrtke treba pretvoriti u dobre gospodare koji će služiti gospodarstvu i građanima i strateški promišljati korištenje svojih resursa. Kako očekivati od HEP-a išta dobro kad Elektru Sisak vodi politologinja čija je jedina referenca za vođenje važnog državnog sustava to što je supruga glavnog inspektora Hrvatske vojske iz zna se čije kvote? Filozofija upravljanja državom trebala bi biti dobrobit čovjeka, a ne dobrobit nekolicine stranačkih poslušnika.

Je li uopće decenijama unazad bilo političke volje za te krajeve?

Najtužnije je to što se trebao dogoditi potres da određeni krugovi u Zagrebu saznaju za Baniju, gdje se to nalaze Petrinja i Glina i kako žive naši građani u banijskim selima. Cijela obnova i smjer kojim je krenula revitalizacija dokaz su sustavnog zanemarivanja. Uvijek je država premalo ulagala u zdravstvo, u obrazovanje za ove krajeve. Ti standardi su nulta točka za razvoj i revitalizaciju nekog kraja. Da nije bilo potresa, Plenković ne bi išao završiti ni autocestu Sisak – Lekenik. Neće moći otvoriti ni kilometar-dva prije izbora, a mogli su je već završiti da su sposobni. Preostalih 2,8 kilometara spojne ceste od Siska do autoceste s mostom preko pruge, koji je najveći pojedinačni objekt u projektu, zaboravili su da moraju izgraditi, a most na Odri kasni s radovima već pola godine. Još uvijek ne znamo kako će autocestu privremeno preusmjeriti na staru cestu zbog nepostojeće spojne ceste. Sisak je najbliži županijski centar Zagrebu, a jedini nema pristojan ulaz u gradu. Postoje brze ceste prema Koprivnici, Bjelovaru, Vrbovcu. Zašto nije mogla davnih godina jedna takva biti i prema Sisku?

 

Nadstandard u Sisku

Kakva je suradnja s HDZ-ovom županijskom vlašću?

Kako su se HDZ-ovi župani izmjenjivali, prošli smo put od poziva do ignoriranja kad dolazi neki ministar ili predsjednik Vlade, što mi čak ne smeta jer nemam želju prisustvovati HDZ-ovim sletovima. Ali smeta me činjenica da sam onemogućena da kao svake godine tradicionalno posjetim prvorođenu bebu u bolnici ili da dvaput godišnje posjetim Dom umirovljenika gdje grad Sisak financira program dnevnog boravka, jer su ravnatelji tih ustanova dobili županijsku uputu da gradonačelnica tu ne smije doći. To pokazuje strah, nemoć i nedostatak kućne kulture. Nakon potresa prvo su isključili Sisak iz stopostotne obnove, a onda su nas stopirali i blokirali gdje god su mogli.

To je dakle HDZ-ova Hrvatska u kojoj nisu svi gradovi, općine i građani jednaki, u kojoj pravo prijave na natječaj imaju oni s iskaznicom HDZ-a, a ostali čekaju mjesecima za neku suglasnost. Država je nakon potresa većinu svojih nekretnina dala na upravljanje županiji koja, nažalost, nema viziju ni kapacitet osmisliti što s tim objektima. Od prvog dana znam da ovisim isključivo o tome što grad Sisak sam ima na raspolaganju i što može sam napraviti. U tri mandata dokazala sam da znam sama puno bolje nego bilo koji HDZ-ov župan uz pomoć Vlade.

Ali i Sisak je decenijski uništavan. Željezara i Rafinerija doživjeli su krah. Mislite da Sisak nije zahvaćen depopulacijom i padom životnog standarda?

Sisak je uspješno prošao tranziciju i ljudi se vraćaju i doseljavaju unatoč općem padu nataliteta u Hrvatskoj. Industrijska zona s nekadašnja dva giganta transformirala se u područje s cijelim nizom manjih tvrtki. Željezara danas radi u tri smjene s najmodernijom tehnologijom. Očekujemo nove investicije u industrijskoj zoni, gradi se nova tvornica, investicija vrijedna 500 milijuna eura, gradimo i dograđujemo vrtiće za 400 novih mjesta u njima. Sisak je u mnogo čemu ostvario nadstandard: u svih devet naših osnovnih škola osigurana je topla kuhinja, topli obroci po healthy meal standardu, voće i povrće dolazi od stotinjak poljoprivrednih gospodarstava licenciranih od Gradskih tržnica, djeca imaju školu plivanja, atletike, klizanja, đački džeparac. Subvencioniramo medicinski potpomognutu oplodnju, plaćamo asistente roditeljima njegovateljima, od ove godine omogućili smo besplatan gradski prijevoz svim umirovljenicima i svim učenicima osnovnih i srednjih škola... Zaista želimo da Sisak bude grad sretnih obitelji. Kad mi netko nakon godinu dana života u Sisku kaže da je već Siščanin, znam da dobro radim svoj posao i da ima smisla.

Svake godine održite zapažen govor u Brezovici prilikom proslave Dana antifašističke borbe. Živi li hrvatska državna politika antifašizam?

Antifašizam nije nešto što prakticiram samo 22. lipnja, nego nešto što živim i što prožima sva moja vjerovanja i djelovanja. HDZ i njegova vlada pokazali su da im je taj dan samo nekakva krpica kojom mašu, tek toliko da ga odrade, čisto da im ne bi netko iz Europe nešto prigovorio. Najbolji dokaz tome jeste činjenica da se i dalje ne obnavljaju antifašistički spomenici, već se nastavlja njihova devastacija. HDZ-ova vlada niti živi antifašizam niti dijeli ljudske i demokratske vrijednosti koje nas vežu uz antifašizam.