Na predsjedničkim izborima u Turskoj Republici Sjeverni Cipar pravi pobjednik zove se Recep Tayyip Erdogan. U nedjelju, 18. listopada je, naime, tvrdolinijaš Ersin Tatar s 51,74 naspram 48,26 posto glasova pobijedio dosadašnjeg predsjednika Mustafu Akincija. Dok se Akinci zalaže za pregovore oko ujedinjenja s južnim dijelom otoka, odnosno s Republikom Cipar, međunarodno priznatom članicom Europske unije, Tatar je pobornik nezavisne države ciparskih Turaka. U kampanji mu je punu podršku pružao upravo Erdogan. Njih dvojica su zajedno otvorili nekada slavnu, desetljećima napuštenu turističku plažu Varosha u Famagusti, a kako je sudbina Varoshe trebala biti riješena mirovnim pregovorima, taj su potez oštro osudili EU i Ujedinjeni narodi. Ljevičarski veteran Akinci je putem televizije optužio Ankaru za miješanje u izbore, čak ustvrdivši da je dobio "savjet" da za svoje i za dobro vlastite obitelji povuče kandidaturu.
Cipar je podijeljen od turske invazije 1974., odnosno "Operacije Atila" izazvane državnim udarom u Nikoziji. Iredentistički oficiri svrgli su predsjednika Makariosa u želji da postignu ujedinjenje s Grčkom, protivno svim međunarodnim dogovorima koji su podrazumijevali da će ciparski Grci i Turci zajedno upravljati otokom. Tijekom jednomjesečnog rata ubijene su tisuće ljudi, stotine tisuća Ciprana napustile su domove, umjesto etnički izmiješanog otoka formirane su dvije homogene zone. Na sjevernoj trećini Cipra 1983. unilateralno je proglašena turska republika, koju priznaje isključivo Ankara. Mirovni pregovori sve do danas nisu uspjeli. Premda su 2004. ciparski Turci na referendumu prihvatili Annanov plan o ujedinjenju otoka, grčka zajednica ga je odbila. Glavni razlozi bili su što je sporazum politička prava turske zajednice de facto izjednačavao s onima grčke, iako su Turci 1974. činili svega 18 posto stanovništva. Također, predviđalo se trajno stacioniranje turske vojske na otok. Kao posljedica odbijanja sporazuma, 2004. u EU je ušao samo južni dio otoka. Inače, i grčka i turska vojska na Cipru su prisutne do danas, pri čemu turski kontingent iznosi čak 30.000 vojnika.
Kritički raspoloženi ciparski Turci ističu da će sjever otoka od sada u praksi funkcionirati kao provincija Turske. Erdoganu je to dobrodošao vanjskopolitički uspjeh. Zemlja se nalazi u krajnje ozbiljnoj ekonomskoj situaciji. Lira je već godinama u slobodnom padu - od svibnja 2018. do rujna 2020. izgubila je čak 87 posto svoje vrijednosti. U prvih nekoliko mjeseci 2020. uslijed krize uzrokovane koronavirusom je bez posla ostalo 2,58 milijuna ljudi. Službeno, nezaposlenost iznosi približno 13 posto, no prema nekim procjenama bi mogla biti i dvostruko veća. Jedna studija turskih ekonomista, piše Reuters, predviđa da bi broj Turaka koji žive u siromaštvu do kraja 2020. mogao dosegnuti gotovo dvadeset milijuna. Ukratko, strmoglavo se urušavaju ekonomska postignuća Erdoganovog AKP-a, što je jedan od razloga zbog čega su sultan i njegova stranka pretrpjeli težak poraz na lokalnim izborima 2019. izgubivši Ankaru i Istanbul.
Unutrašnja situacija, uz prijašnje neo-osmanske geopolitičke ambicije, vjerojatno je jedan od razloga sve veće militarizacije turske vanjske politike, kojom se građanima može barem pružiti slika o Turskoj kao moćnoj sili. Uz Siriju, Turska je aktivno umiješana u libijski građanski rat i sukob Armenije i Azerbajdžana. Osim u tri spomenute zemlje i na Cipru, zadnjih je godina izgradila vojne baze u Somaliji i Kataru, a već otprije ima niz uporišta u sjevernom Iraku. Ankara često precjenjuje vlastitu vojnu i stratešku moć. Međutim, činjenica je da se Turska, pisao je još prije dvije godine sociolog i novinar Günter Seufert, "od zemlje podložne europskoj politici ekonomske stabilizacije i političke transformacije preobrazila u geopolitičkog igrača gotovo jednakog snažnog kao EU i njene najmoćnije članice". Istovremeno, u bliskoj će budućnosti antizapadna retorika "biti trajno obilježje turske politike". Aktualan žestoki sukob Turske s Ciprom i EU oko istraživanja iznimno bogatih nalazišta plina u istočnom Mediteranu tek je posljednji iskaz spomenutih ambicija.
