Prošlo je godinu dana od potresa, a kao da je bilo jučer.

- Trčala sam od jedne do druge ruševine kuća u kojima su živjeli moji rođaci i osluškivala čuju li se glasovi. Danima nismo spavali i izgubili smo pojam o vremenu, trčali smo a da ni sami nismo znali kamo. Neke su izvukli nakon jednog, neke nakon deset, a neke nakon mjesec dana, a mi smo sve to vrijeme čekali pokraj ruševina. Još uvijek su mi mrtvi pred očima - kaže Arabi (62) iz čije je šire obitelji poginulo trideset i pet osoba, od kojih se troje još uvijek vode kao nestali.

Arabi je među 3,3 milijuna ljudi u Turskoj koji su ostali bez svojih domova u potresima koji su 6. veljače 2023. pogodili jugoistok Turske i sjevernu Siriju. Službeni broj poginulih u Turskoj je veći od 53.000, uz 107.000 ranjenih osoba. Oštećeno je 850.000 objekata, a šteta je procijenjena na 104 milijarde dolara. Prema podacima AFAD-a (Predsjedništvo za upravljanje katastrofama i kriznim situacijama pri turskome MUP-u), godinu dana nakon potresa 691.000 ljudi živi u 417 kontejnerskih naselja u 215.000 kontejnera, a s onima koji su još uvijek u šatorima ukupan se broj penje na oko 750.000.

U regiji Hataya, među pregledanim zgradama s poginulima više od polovice bilo je bez građevinske dozvole. Podignute su tužbe protiv dvjestotinjak osoba odgovornih za gradnju i vlasnika, no dosad nije otvoren postupak ni protiv jednog državnog službenika

U gradu Iskenderunu, luci regije Hatay na istočnome Mediteranu, u naselju "Mustafa Kemal", jednom od najteže pogođenih gradskih naselja, ranije je živjelo oko 20.000 stanovnika, a među njima i Arabi sa svojom obitelji. Od travnja 2023. žive u kontejnerskom naselju u blizini svojih srušenih domova, a do tada su bili u šatorima. Sveprisutan je osjećaj gubitka, nemoći i bola, a u razgovoru s njima čovjek zanijemi od užasa koji su preživjeli. Od ukupnog broja poginulih, polovica je iz regije Hatay.

- Svi mi ovdje dijelimo istu sudbinu, naš je cijeli svijet nestao u sekundi, sve smo izgubili - kaže Veda (61).

Nju i njenog supruga potres je zatekao na zadnjem katu četverokatnice koja se trenutno srušila, a od 29 stanara poginulo je troje iz prizemlja.

- Čuli smo užasnu buku i odjednom je sve počelo propadati. Pucale su cijevi i iz njih je prštala voda, a svugdje se oko nas čulo vrištanje ljudi - priča dalje Veda, koja je zajedno sa suprugom uspjela odmah nakon potresa izaći iz ruševina zgrade.

Još se uvijek trzaju na svaki zvuk i istrčavaju iz kontejnera u strahu od potresa. Traume su duboke i u kontejnerskim su naseljima otvoreni centri za psihološku pomoć djeci i odraslima, vrtići i igraonice za djecu, kao i osnovna škola, sve u montažnim objektima.

Prema izjavi ministra financija Mehmeta Şimşeka, Turska je u 2023. izdvojila 3,7 posto BDP-a za potresom pogođene regije, a za ovu godinu procjene su da će izdvojiti 2,5 posto. Iz državnih je fondova svaka obitelji dobila jednokratnu financijsku pomoć u iznosu od 10.000 turskih lira (u trenutku isplate oko 350 eura), a 1,5 milijuna ljudi u podstanarstvu prima mjesečnu potporu za stanarinu. U organizaciji AFAD-a i Crvenog polumjeseca otvoreni su "društveni marketi" u kojima se hrana i odjeća kupuju s posebnom karticom "Esen" na koju država mjesečno uplaćuje određeni iznos po članu obitelji, a cijene su simbolične.

Što se prehrane tiče, u kantini naselja svima je osigurana večera, a obiteljima s djecom i doručak. Česta su razdvajanja obitelji, gdje njihovi hranitelji ostaju u potresom pogođenoj regiji, a ostatak živi u drugoj regiji. Tako Neva (30) živi u kontejnerskome naselju u Iskenderunu sa sinovima Kadirom (5) i Denizom (3), dok njen suprug radi kao vozač kamiona i posjećuje ih jednom mjesečno. Sedef (32) je majka djevojčica Mire (10) i Ruye (11) koje pohađaju školu u svom starom naselju.

- Nismo ih mogli nagovoriti da idu u školu u kontejnerskome naselju, nedostajali su im njihovi prijatelji i nastavnici. Do škole putuju javnim prijevozom, ali jedno vrijeme nismo imali novca za prijevoz tako da nisu išle u školu - kaže Sedef.

Kontejnersko naselje u gradiću Nurdağı (Foto: Maja Kuzmanović)

Njen suprug je konobar i radi honorarno na dnevnoj bazi, dok se ona brine za djevojčice i sina od tri godine. U potresu je prema AFAD-u ugroženo 2,5 milijuna djece, a oko tisuću škola je oštećeno ili srušeno. Dio ih je obnovljen, ali je hitno potrebna nova infrastruktura. Jedan od primjera brzog iznalaženja rješenja je bivši trajekt "Lifeship Rauf Bey" u vlasništvu turskog Karadeniz Holdinga, jedan od dvaju brodova koji su prije nekoliko godina preuređeni za pružanje humanitarne pomoći u kriznim situacijama. Brod je pretvoren u plutajuću školu internatskog tipa koju je prošle godine pohađalo oko tisuću učenika, a ove godine upola manje.

Upravo se u ovaj segment obnove uključila i Hrvatska koja je donirala 3,5 milijuna eura u svrhu obnove škola. Prva donacija iz svibnja 2023., u iznosu od milijun eura i u suradnji s UNICEF-om, namijenjena je za izgradnju tri montažne škole, od kojih je prvu ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman otvorio u gradu Adiyamanu prilikom službenog posjeta Turskoj sredinom siječnja. Tada je najavljena nova donacija od 2,5 milijuna eura u suradnji s UNDP-om Turske i programom CRISP (Croatia Rebuilds Inclusive Schools Project), projektom obnove inkluzivnih škola prilagođenih djeci s posebnim potrebama u najteže pogođenim regijama.

Jedna inkluzivna škola bit će sagrađena u centru Antakyje u regiji Hatay, na lokaciji gdje se nalazila srednja škola "Hayrettin Özkan" srušena u potresu. Tri će škole biti opremljene u Adiyamanu, Kahramanmaraşu i Malatyi i preuređene u inkluzivne škole, a dio novca namijenjen je i za obuku nastavnika.

- Hrvatska donacija je odličan primjer kako se s ograničenim, ali dobro usmjerenim sredstvima mogu postići dalekosežne pozitivne promjene. Nadamo se da će i druge države slijediti primjer Hrvatske - naglasila je Louisa Vinton, stalna predstavnica UNDP-a u Turskoj.

Obitelji mojih poginulih kolega angažirale su advokate i nadamo se da će pravda biti zadovoljena. Suđenje je počelo u siječnju, ali je odgođeno za travanj – kaže Leyla Dizdar, porijeklom iz Rijeke, koja je bila u hotelu Isias u Adiyamanu u kojem je poginulo 72 ljudi

Velikom broju ranjenih u potresu amputirani su udovi, a ove će škole omogućiti učenicima i nastavnicima s posebnim potrebama uključivanje u normalnu nastavu. Dvije zemlje tradicionalno gaje dobre odnose. Kako je poznato, Turska je poslala veliku humanitarnu pomoć Hrvatskoj nakon potresa u Petrinji u prosincu 2020.

U regiji Gaziantep teško su nastradali gradovi Nurdağı i İslahiye – oba su epicentri dvaju potresa jačih od šest stupnjeva koji su se desili odvojeno u razmaku od nekoliko minuta nakon prvog potresa u Kahramanmaraşu. U samom gradu Gaziantepu život se u potpunosti normalizirao i grad nije pretrpio veća oštećenja, izuzev kulturnih spomenika. Teško je oštećena tvrđava koja dominira gradom još od rimskih vremena, kao i niz džamija i hanova iz 16. i 17. stoljeća, a njihova je restauracija u tijeku. Područje jugoistočne Turske bilo je dom mnogim starim civilizacijama i velikim dijelom spada pod drevnu Mezopotamiju.

U potresu je oštećeno ili potpuno srušeno više od 3.700 kulturnih spomenika i trebat će desetak godina i najmanje dvije milijarde dolara da se oni obnove. UNDP Turske pokrenuo je crowdfunding kampanju za njihovu obnovu a, kao što ističe Louisa Vinton, "prioritet je obnoviti znamenitosti koje su identitet regije i pomažu stvoriti osjećaj pripadnosti njenim stanovnicima".

Za kampanju su izabrane građevine iz svih pogođenih regija koje predstavljaju razne društvene aspekte, kao što su džamija Sarimiye i grčka pravoslavna crkva Mar Yuhana u Antakyji, tvrđava u Gaziantepu i stari bazar u Kahramanmaraşu. Europska unija je u ožujku 2023. organizirala donatorsku konferenciju u svrhu skupljanja sredstava za obnovu, međutim do sada je samo mali dio obećane financijske pomoći ostvaren. Prema izvještaju UNDP-a Turske, od dogovorenih projekata s EU-om koji idu preko njih zasad je ostvareno samo deset posto.

Među projektima koje financira EU je SEECO, u sklopu kojeg su otvoreni centri za društveno poduzetništvo, a jedan od njih nalazi se u kontejnerskom naselju u gradiću Nurdağı. U njemu se održavaju edukacijski tečajevi kao što su kulinarstvo, robotika i informatika, prvenstveno namijenjeni ženama i djeci, koje vode ljudi iz tog naselja. Voditeljica tečaja kulinarstva Selin (55) spašena je iz ruševina nakon dva dana, zbog višestrukih prijeloma četiri je mjeseca provela u bolnici, a sin joj je poginuo.

- Veći dio dana provodim u centru, u radu sam ponovno našla smisao života - kaže Selin.

Voditeljica tečaja kulinarstva Selin s kćeri Idan (Foto: Maja Kuzmanović)

Polaznice tečaja se nadaju da će u budućnosti naći posao u ugostiteljstvu ili otvoriti svoje obrte. Centar je otvorio novo poglavlje života brojnim ljudima u naselju.

U Nurdağı prizori su slični onima u Hatayu – srušena naselja ovdje su gotovo u potpunosti raščišćena i postala su bijela polja pokrivena tankim slojem krhotina stakla, cigli i drugog građevinskog otpada, a tu i tamo stoji poneka zgrada. U selima i prigradskim naseljima s privatnim kućama, u dvorištima su i godinu dana nakon potresa razapeti šatori ili u rijetkim slučajevima stoje kontejneri. Strah od potresa i od rušenja oštećenih kuća još je uvijek prisutan.

- Naša je kuća pretrpjela srednji stupanj oštećenja, dan provodimo u njoj, ali noću najčešće spavamo u šatoru - kaže Yeter (64) koja živi sa svojom unukom Semihom (15), čiji su roditelji i brat poginuli u potresu.

Primarni je cilj obnove izgradnja stalnoga smještaja za žrtve potresa – zgrada i seoskih kuća koje se neće srušiti u prvim trenucima sljedeće katastrofe, kao što je to bio slučaj sa skoro 39.000 zgrada u veljači 2023. U regiji Hatay izgrađene su tri nove bolnice, od kojih je jedna otvorena na godišnjicu potresa, stare su bolnice oštećene, a neke su se srušile u potresu, poput bolnice u Iskenderunu. Podijeljeni su i prvi novoizgrađeni stambeni objekti – 41.000 stambenih jedinica i pet tisuća seoskih kuća u 11 regija, od potrebnih 680.000. Do kraja ožujka ukupan broj bi trebao dostići 75.000, a do kraja godine 200.000.

Pravo na stanove ili seoske kuće imaju sve žrtve potresa, a u nastojanju da se novi objekti pravedno raspodijele, objekti se dodjeljuju izvlačenjem lutrije. Šezdeset posto troškova gradnje plaća država, a 40 posto bi građani trebali otplatiti beskamatnim kreditima u roku od deset godina. Većinu objekata gradi TOKI – Turska državna stambena agencija; zgrade koje su oni sagradili nisu bile oštećene u potresima. Zabranjena je gradnja zgrada viših od četiri kata u radijusu od sto kilometara od tektonskih rasjeda, a trenutno se gradi na lokacijama koje su izvan gradova.

Prema izjavi turskog ministra unutrašnjih poslova Alija Yerlikaye, 91 posto ruševnih zgrada je raščišćeno. U Hatayu, koji je najviše nastradao, zagađenje zraka uzrokovano prašinom od građevinskog otpada je prema mjerenjima Turske liječničke komore četiri puta veće od granice zagađenosti koju propisuje Svjetska zdravstvena organizacija i stanovnici su u opasnosti od kroničnih bolesti dišnih puteva. U Antakyji, administrativnom centru regije Hatay, srušeno je 85 posto zgrada.

Bivši trajekt "Lifeship Rauf Bey" pretvoren je u školu internatskog tipa (Foto: Maja Kuzmanović)

Prema izjavi javnog tužitelja Hataya, u istrazi zgrada s poginulima koja je u tijeku, među pregledanima više od polovice bilo je bez građevinske dozvole. Podignute su tužbe protiv dvjestotinjak osoba odgovornih za gradnju i vlasnika zgrada, međutim dosad nije otvoren postupak ni protiv jednog državnog službenika. Jedan od procesa je i slučaj hotela Isias u Adiyamanu u kojem je poginulo 72 ljudi. U njemu se u trenutku potresa našla i Leyla Dizdar (26) porijeklom iz Rijeke, u grupi turističkih vodiča koji su bili na studijskome putovanju.

- Nakon godine dana i dalje se borim s traumom, još se uvijek jako bojim mraka, ali sada mogu ući u metro. Obitelji mojih poginulih kolega su angažirale advokate i nadamo se da će pravda biti zadovoljena. Suđenje je počelo u siječnju, ali je onda odgođeno za travanj, kada ću i ja svjedočiti - kaže ona.

Razlike između regija su velike. Manje pogođeni Gaziantep, jedan od važnih industrijskih centara Turske, već je dostigao razinu proizvodnje i izvoza prije potresa i prema guverneru Kemalu Çeberu, do jeseni planiraju riješiti trajni smještaj svih žrtava potresa. U epicentru katastrofalnih potresa Kahramanmaraşu, također jednom od industrijskih centara, do kraja ožujka bit će useljivo samo 17 posto objekata, što utječe i na oporavak industrije.

- Uz štetu od potresa, najveći nam je problem radna snaga jer se velik broj ljudi koji je ranije radio u tekstilnoj industriji zaposlio u građevini. Također, puno je ljudi otišlo ili živi u udaljenim kontejnerskim naseljima, što im otežava dolazak na posao - kaže Gökhan (46), direktor prodaje jedne od tekstilnih tvornica u Kahramanmaraşu koja je nastavila s radom mjesec dana nakon potresa.

U regiji Hatay, gdje treba sagraditi više od 250.000 stambenih jedinica, a dio ruševina još nije raščišćen, samo četiri posto stambenih prostora bit će predano građanima do kraja ožujka, a obnova regije trajat će godinama. Na godišnjicu potresa održane su komemoracije u svim regijama, a posebno je bilo napeto u Hatayu gdje su ljudi izašli na ulice i iskazali svoju gorčinu, bol i ljutnju zbog dosadašnjeg napretka obnove i istraga protiv odgovornih.

125 puta više energije nego u petrinjskom potresu

Potresom pogođeno područje Turske površine je 120.000 četvornih kilometara i podijeljeno je u 11 regija u kojima živi 14 milijuna stanovnika. Leži na Istočno-anatolijskom rasjedu, mjestu gdje se dodiruju Anatolijska i Arapska tektonska ploča, a krajnjim jugom prolazi i Mrtvomorski rasjed gdje Anatolijska ploča prelazi u Afričku. Kroz regiju Hatay, koja je uz Kahramanmaraş najviše nastradala, prolaze oba rasjeda i u kontaktu su sve tri tektonske ploče.

Regija ima dugu povijest potresa, a tragovi jednog ostali su zabilježeni u deformiranom rimskom podnom mozaiku iz 4. stoljeća u Antakyji koji je poprimio oblik valova. Prema povijesnim izvorima, u potresu koji je zadesio Antakyju, nekadašnju antičku Antiohiju 526. godine i čija se jačina procjenjuje na oko osam stupnjeva Merkalijeve ljestvice, poginulo je barem 250.000 ljudi.

Epicentri dvaju potresa blizanaca 6. veljače 2023. bili su u bližoj okolici grada Kahramanmaraşa – prvi jačine 7,8 stupnjeva po Richteru desio se u 4.17 ujutro, a devet sati kasnije uslijedio je drugi jačine 7,5 stupnjeva. Uslijedilo je pet velikih i 56.000 naknadnih potresa u razdoblju od 45 dana. Geofizička istraživanja Odsjeka za geofiziku na PMF-u Zagrebu pokazala su da se u najjačem potresu oslobodilo 125 puta više energije i uzrokovao je 25 puta veću amplitudu pomaka na površini nego petrinjski potres.