Izvještaj koji je početkom oktobra objavio turski sindikat prosvjetnih radnika Eğitim-Sen ukazuje na poražavajuće uvjete obrazovanja i stanovanja studenata i studentica u Turskoj. U istraživanju koje je proveo sindikat sudjelovalo je 279 studenata, od kojih je 48 posto izjavilo da školovanje nastavlja u potpunosti se oslanjajući na financijska sredstva obitelji. Oko 36 posto ispitanika ima pristup stipendijama ili se pak oslanja na studentske kredite koje mnogi od njih kasnije otplaćuju godinama.
Velik udio ispitanika prisiljen je raditi puno radno vrijeme uz studij – oko 15 posto studenata uspijeva financirati studij isključivo zato što paralelno uz studij rade. Jedan od najvažnijih problema je nepriuštivo stanovanje. Samo trećina ispitanika ima mogućnost prijavljivanja za smještaj u javnim studentskim domovima, a stvarna upotreba javnih domova još je manja – od sedam milijuna studenata u Turskoj oko 880 tisuća živi u javnim studentskim domovima.
Ostali plaćaju visoke najamnine privatnih studentskih domova ili stanova. Više od polovice ispitanika smatra da njihova prehrana nije zdrava i uravnotežena. Oko 70 posto ispitanih navodi da im mjesečni prihodi nisu dostatni za takvu prehranu, a 56 posto ispitanih je navelo da "ponekad ima dana kada uopće ne jedu". Otprilike polovica ispitanika kazala je da ne može pohađati kulturne aktivnosti kao što su odlazak u kazalište ili kino zbog financijskih ograničenja, kao i zbog drugih obaveza i nedostatka slobodnog vremena.
Studente brine i to što neće moći pronaći posao u sektoru za koji se obrazuju, a da su u strahu da u budućnosti uopće neće moći naći posao kazalo je 73 posto ispitanih. S transformacijom obrazovanja u još jedan od sektora "tržišne logike" znatno je porastao broj privatnih sveučilišta. U Turskoj je 1999. takvih sveučilišta bilo 20, a 2024. ih je 78. Paralelno opada kvaliteta znanstvenog i strukovnog obrazovanja na javnim sveučilištima, kroz sve veću ekonomsku degradaciju tog sektora.
Slični su trendovi i u Ujedinjenom Kraljevstvu, o čemu svjedoči anketa o financijskim pritiscima na studente koju je lani proveo Russell Group Students Union na uzorku od 8.800 sveučilišnih studenata i studentica. U prosjeku svaki četvrti student redovito ostaje bez hrane i drugih osnovnih potrepština jer si ih ne može priuštiti, a u socioekonomski najugroženijim sredinama radi se o svakom trećem studentu.
Prema podacima iz ovog istraživanja, studenti u Ujedinjenom Kraljevstvu žive u prosjeku samo dvije funte tjedno iznad granice siromaštva. U istraživanju studenti navode sve veći teret povećanja broja radnih sati kako bi pokrili osnovne troškove studiranja i života. Ističu se i poteškoće s koncentracijom na studijske obveze zbog loše kvalitete prehrane i kontinuiranog financijskog stresa. Dio studenata preskače predavanja na kampusu jer si ne mogu priuštiti podmirivanje putnih troškova do lokacije fakulteta.
Više od polovice ispitanika izjavilo je da je njihov akademski uspjeh ispaštao zbog ekonomske krize, a 18 posto ispitanika razmišlja o napuštanju studija zbog otegotnih financijskih razloga. Teret krize i povećanih troškova života očekivano najviše osjećaju studenti i studentice iz marginaliziranih i ekonomski najdepriviranijih sredina. Razmatrajući rezultate svojih istraživanja, istraživači iz Turske i Ujedinjenog Kraljevstva ističu kako opseg, intenzitet i sustavnost studentskih problema zahtijeva hitnu intervenciju države i povratak temeljito promišljenih i dugoročnih javnih ulaganja u javno obrazovanje.
