"Glasajmo za izlazak, preuzmimo kontrolu!" Tako je glasio jedan od službenih slogana kampanje koja je zagovarala izlazak Velike Britanije iz Evropske unije na referendumu prije skoro osam godina. Ta "kontrola" je, međutim, bila prilično nejasan koncept, koji se u različitim trenucima prilagođavao različitim publikama.
Jedan od plakata koji je kasnije postao zloglasan glasio je: "Šaljemo 50 miliona funti u EU svaki dan! Potrošimo ih radije na javno zdravstvo!" Nije, međutim, prošlo ni dvadeset i četiri sata od proglašenja rezultata referenduma, kada su ključni ljudi kampanje priznali kako ne žele da se povećaju izdvajanja za javno zdravstvo. To nije bilo osobito neočekivano, jer su ključni ljudi kampanje ujedno bili i ekonomski ultraliberali, koji javno zdravstvo nimalo ne simpatiziraju.
Puno su uvjerljivija bila ona tiša obećanja zagovornika Brexita, davana uglavnom potencijalnim investitorima i poslovnim krugovima, o budućoj samostalnijoj Britaniji kao "Singapuru na Temzi". Taj koncept, popularan već nekoliko desetljeća na britanskoj desnici, zamišlja tu zemlju kao oazu "slobodnog tržišta" u neposrednoj blizini jednog od ekonomski najrazvijenijih dijelova svijeta. Bivša vodeća svjetska sila sebe bi trebala pretvoriti u kopiju svoje bivše kolonije koja kao svoju ključnu prednost vidi geografski položaj i autoritarni ekonomski liberalizam. Prema toj viziji, Britanija bi trebala postati znatno konkurentnija od svojih susjeda preko La Manchea "rezanjem administrativnih prepreka poslovanju", odnosno smanjenjem ili ukidanjem regulacije, što uključuje zaštitu radnika ili okoliša, a sve tobože u ime obrane suverenosti.
Iako "Singapur na Temzi" nikada nije postao službena politika nijednog premijera, već samo slogan u osobito desnim krugovima vladajuće konzervativne strane, različite vlade (a bilo ih je pet od Brexita) napravile su značajne korake prema "oslobađanju" od evropskih okova regulacije. Koji su razmjeri tih "rezova" pokazuje nedavni izvještaj lista Guardian o zaštiti okoliša. Kako ne postoji ni jedno tijelo koje sustavno prati posljedice ukidanja evropske regulative na sigurnost građana i okoliša u Britaniji, novinarsko je istraživanje pokazalo kako povlačenje evropskih zakona u Britaniji znači značajno pogoršanje kvalitete vode i zraka, veću prisutnost pesticida u tlu, kao i industrijsku upotrebu kemikalija koje su već zabranjene u zemljama Evropske unije.
Šokantnih 85 posto britanskih zakona koji reguliraju zaštitu okoliša, tvrde u tom listu, proizlazi iz evropske regulative. Ključni zagovornici izlaska iz EU-a povremeno su obećavali da će Britanija postati globalni lider u zelenim politikama bez prepreka i utega koje predstavlja EU, ali konzervativne vlade, uglavnom pod kontrolom i s visokom participacijom zagovornika Brexita, nisu učinile ništa da zamijene zakone i druge mjere koje štite okoliš i zdravlje. Da stvar bude gora, razlike između EU-a i Velike Britanije će se i dalje povećavati na tom polju, jer britanska vlada nema adekvatne i proaktivne politike, dok je javno mnijenje na razini EU-a ipak utjecalo na kontinuirano postroživanje regulacije koja se tiče opasnih kemikalija, emisija stakleničkih plinova i zaštite bioraznolikosti.
To nije problem za stanovništvo, čije je zdravlje ugroženo. Na udaru bi, paradoksalno, mogle biti i britanske kompanije, sada tobože oslobođene evropskih utega i prepreka. Naime, nastavak intenzivne trgovine između EU-a i Velike Britanije u velikoj mjeri ovisi o usklađenosti politika koje se tiču okoliša. Razlike po tim pitanjima bile su ključni kamen spoticanja i u pregovorima o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a, ali i EU-a i Kanade te EU-a i Australije.
Osim toga, neslaganja u regulativi ponovno otvaraju i problem statusa Sjeverne Irske, koji je privremeno stavljen "pod tepih". Naime, Sjeverna Irska ostaje formalno dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali je bescarinski režim s ostatkom otoka Irske jedan od uvjeta mirovnog procesa koji nitko ne želi ugroziti. Stoga je trenutno rješenje poseban tretman tog teritorija na kojem živi dva miliona stanovnika i od strane i EU-a i od strane Velike Britanije.
To komplicirano rješenje još će se dodatno komplicirati sa sve većim neslaganjima u regulativi, a Britanija će se – umjesto "oslobođenja" – dodatno zapetljati u evropska pitanja na koja više ne utječe.
