U četvrtak, 30. svibnja, raspušten je britanski parlament. Izbori su zakazani za utorak, 4. srpnja. Kako sada stvari stoje, prema istraživanjima javnog mnijenja, sve osim uvjerljive pobjede laburista bit će iznenađenje s obzirom na to da laburisti u anketama uvjerljivo vode. U onima objavljenim poslije 20. svibnja dobivaju više od 40 posto glasova (i do 47 posto), konzervativci su na nešto više od 20 posto (najviše 27, najmanje 19 posto). Iako ne treba te postotke olako pretakati u mandate zbog specifičnosti britanskog izbornog sustava, svi očekuju uvjerljivu pobjedu stranke Keira Starmera i poraz aktualnog premijera Rishija Sunaka.
Među predizbornim temama je i Ruanda, država u Africi, nekadašnja belgijska, a ne britanska kolonija, koja je s Londonom sklopila sporazum o prihvatu azilanata iz trećih zemalja. Trenutačno barem stotinu njih (uglavnom iz Eritreje, Sudana i Afganistana, redom država u ratu) na Otoku čeka da ih se pošalje u Ruandu u koju oni nikako ne žele putovati. Politiku azila premijera Sunaka britanski su sudovi višekratno proglasili nelegalnom, još ni jedan migrant nije izručen Ruandi, ali Sunak za takvu politiku ima snažne zagovornike u Europi. Dan prije raspisivanja izbora sastao se s austrijskim premijerom, konzervativnim Karlom Nehammerom koji je Sunaka hvalio kao "pionira" politike azila koja bi se u praksi trebala svoditi na sljedeće: prebacimo svoj problem siromašnijima od nas i dajmo im nešto novaca za to, a da se "preseljenike" ne sasluša.
Sunak se za takvu politiku odlučio ne zato da pomoću nje pobijedi na izborima nego zato da na izborima, ako je moguće, izbjegne opći potop stranke i velik odljev glasača desničarskoj Reformističkoj stranci koju je utemeljio otac brexita Nigel Farage. To je ujedno jedna i od ne baš brojnih točaka razmimoilaženja između konzervativaca i laburista. Sunak je politiku azila odlučio staviti među prioritete u svojoj izbornoj kampanji.
Nehammer nije prvi čelnik članice Europske unije koji, blago rečeno, otvoreno simpatizira Sunakovu politiku. Prije njega je to učinila talijanska profašistička premijerka Giorgija Meloni. Dapače, ona od Europske komisije pokušava iskamčiti reformu politike azila, posebno kada je riječ o tražiteljima azila koji su iz država izvan Europske unije.
Sunak, potomak useljenika i premijer države koja je istupila iz EU-a, nadahnjuje ne baš malobrojne u Uniji svojom politikom azila. Manifest Europske pučke stranke, najsnažnije grupacije u Europskom parlamentu koja će to vjerojatno ostati i nakon europskih izbora (a možda potražiti partnera među ekstremnim desničarima), zagovara slanje tražitelja azila u "sigurne treće zemlje" i to potencijalno zauvijek.
