Krajem ožujka zaključena su dva izvještaja koja su se bavila genocidom u Ruandi 1990-ih, preciznije odgovornošću tadašnje vlade Republike Francuske za pokolj u kojemu je u samo stotinjak dana ubijeno 800 tisuća pripadnika tamošnjeg naroda Tutsija, dok su stotine tisuća žena silovane. Genocid se događao u proljeće i ljeto 1994. godine, a počinile su ga paravojske naroda Hutu, kao posljedica prethodnih višedesetljetnih političkih borbi za vlast koje su uslijedile nakon procesa dekolonizacije od belgijske vladavine.
U vrijeme počinjenja genocida predsjednik Francuske bio je socijalist François Mitterrand, a recentna istraživanja imala su zadatak ustanoviti je li njegova vlada znala da se pripremaju građanski rat i masovni masakri te je li unatoč tome nastavljala podržavati ruandsku vladu tadašnjeg predsjednika, Hutua Juvénala Habyarimane, kako bi time zadržala svoj utjecaj u Africi. Okidač za početak građanskog rata bila je njegova pogibija u avionskoj nesreći, odnosno atentatu za koji do danas nije razjašnjeno tko ga je počinio.
Prvi izvještaj naručila je sama vlada sadašnjeg predsjednika Emmanuela Macrona kao dio inicijative za preispitivanje francuske kolonijalne prošlosti koje uključuje i njezinu ulogu u alžirskom ratu za neovisnost. Izvještaj bi trebao rezultirati poboljšanjem diplomatskih odnosa s Ruandom, koji su prekinuti 2006., kada je sud u Parizu ruandskog predsjednika Paula Kagamea optužio za atentat na Habyarimanu, a potom i 2014., kada je Kagame javno optužio Francusku za učešće u genocidu. U 1200 stranica dugom izvještaju 15-eročlana komisija povjesničara, koja je dvije godine češljala povjerljive vojne i diplomatske arhive, zaključila je da Francuska snosi "tešku odgovornost" za tadašnja zbivanja u Ruandi, no da ona ipak nije suučesnica u zločinu, te da "ništa u arhivima ne pokazuje da je na bilo koji način upletena u genocidni poduhvat". Francuska vojska vodila je pod mandatom UN-a vojno-humanitarnu intervenciju "Operacija Turquoise", no komisija je ustvrdila da je prekasno reagirala u cilju sprječavanja masakra. U izvještaju se konstatira i da francuska vlada nije učinila dovoljno da zaustavi ubijanje, da je predugo surađivala s režimom koji je poticao masakre i da je "zatvarala oči na pripremu genocida od strane najradikalnijih elemenata toga režima".
Ni mjesec dana nakon zaključenja ovog izvještaja objavljen i drugi, koji je 2017. naručila sama ruandska vlada od američke odvjetničke tvrtke Levy Firestone Muse. Odvjetnici su također proučili tisuće stranica dokumenata i proveli nekoliko stotina intervjua, no za razliku od francuskih istraživača, oni francusku vladu nazivaju "suradnicom" režima Hutua i tvrde da ona "snosi značaju odgovornost" za genocid jer je režimu davala ustrajnu podršku iako je imala informacije o pripremi masovnih ubojstava. U izvještaju također piše da su francuski dužnosnici "godinama prije počinjenja genocida naoružavali, savjetovali, trenirali, opremali i štitili ruandsku vladu, ignorirajući pritom posvećenost Habyarimaninog režima dehumanizaciji i na koncu uništenju Tutsija u Ruandi". Francuske vlasti, piše također u izvještaju, "gurale su vlastite interese, naročito jačanje i ekspanziju svoga utjecaja u Africi". Američki odvjetnici sadašnju francusku vladu optužuju za zataškavanje jer u tri navrata u posljednje tri godine nije odgovorila na molbe ruandske vlade da joj ustupi relevantnu dokumentaciju.
