Krunidba je obavljena uspješno: Karlo III. od subote, 6. svibnja je okrunjeni monarh. O svemu bitnom smo informirani. Meghan je ostala doma i pripremala je Archiejevu rođendansku zabavu. Harry je doputovao, smješten je u treći red, a odmah nakon krunidbe redovnom linijom vratio se kući (dakle u Sjedinjene Države) na sinov rođendan. William se zakleo ocu na vjernost, okrunjena je i Camilla. Kate je stilski briljirala u haljini Alexandera McQueena, a primijećeno je i da nije nosila tradicionalnu tijaru nego nešto nalik na otmjeni rajf. Petogodišnji princ Louis je zijevao. Šou nije ukrala (jer se kralju na krunidbi to ne radi), ali je itekako bila zapažena Penny Mordaunt, prva mačonoša u dugom historijatu engleskih i britanskih krunidbi, inače rezervna poručnica bojnog broda ratne mornarice. Službeni pjenušac krunidbe britanski je Nytimber.
Krunidba Karla III. bila je mnogo skromnija nego krunidba njegove majke Elizabete II. prije sedam desetljeća. Tada je uzvanika bilo sedam tisuća, sada dvije. Tada je Velika Britanija bila velesila u opadanju, danas je samoizranjavana sila koja taj status čuva ponajprije zahvaljujući tome što je stalna članica Vijeća sigurnosti i što je nuklearna sila. Karlo III. je na čelu države koja sada sama sebi isplaćuje tantijeme uporno vođene neinteligentne politike posljednjih godina utjelovljene u Brexitu. Nasuprot najavljenom zlatnom dobu nakon izlaska iz EU-a (i ostanka novca koji je uplaćivan u Bruxelles u zemlji) uslijedilo je razdoblje sivila i društveno-ekonomske korozije. Opskrbni problemi (primjerice manjak povrća u trgovinama) nisu propagandne izmišljotine nego posljedica nedostatka vozača, u prvome redu Poljaka koji su se nakon Brexita odlučili za exit i napustili otok. Zaposleni u javnim službama i uslugama štrajkaju jedni za drugima, red medicinara, red javnih tužitelja, red vlakovođa, socijalne razlike rastu, a vlada Rishija Sunaka u tome se zasad loše snalazi.
Propadanje kolonijalnog carstva započelo je za vrijeme Elizabetinog oca Đure VI., propalo je za vrijeme njene vladavine, a broj zemalja krune mogao bi biti smanjen i u vrijeme Karla III. Prvi čovjek kuće Windsor na čelu je 15 država. Oduševljenje monarhijom u Kanadi je veoma nisko. Krunidba Karla III. Kanađanima nije bila ni izbliza važna koliko krunidba njegove majke. Rezultati jednog istraživanja pokazali su da je samo devet posto Kanađana krunidbu smatralo važnim događajem. Problemi za instituciju monarhije postojali su i u vrijeme pokojne kraljice. Prije dvije godine 50 posto ispitanika navelo je da ona više ne bi trebala biti na čelu države, što je bio velik porast, 20 posto, u veoma kratkom vremenu i u razdoblju kada je na tronu bila cijenjena i popularna kraljica. Popularnosti monarhije i dinastije nije pomoglo ni to što je aktualni kralj kao prestolonasljednik 18 puta posjetio Kanadu i izrazio simpatije za domorodačko stanovništvo, u čijoj povijesti postoji solidna negativna popudbina kolonijalnog razdoblja i monarhije.
No Kanada je još lak slučaj. Prelazak na republikanski oblik vladavine nije vjerojatan jer bi to zbog kanadskih običaja, propisa i unutarnjeg ustroja bio veoma kompliciran i kompleksan postupak. Mnogo veće probleme kruna može očekivati na Karibima, a tek je ondje popudbina kolonijalnog razdoblja i rasizma opterećujuća i itekako živa. U vrijeme nastanka Commonwealtha karipske su države bile u svakom pogledu mlade i očuvanje čvrstih veza s nekadašnjom kolonijalnom metropolom bilo im je važno. Sve je više glasova, od Sv. Vincenta i Grenadina do Jamajke, koji ne samo da se protive monarhiji nego zagovaraju i istupanje iz Commonwealtha koji danas sve češće doživljavaju kao vid neokolonijalizma, suvremenog sredstva kojim se nastavlja "misija civiliziranja". Jahlani Niaah, predavač na Institutu karipskih studija Sveučilišta zapadnih Indija, kazao je za magazin Time da se mnoge koristi koje su obećavane i trebale biti ostvarene Commonwealthom nisu ostvarile, a zahvaljujući sporazumima koje nekadašnje kolonije imaju s Velikom Britanijom njihova je ekonomska pozicija, posebno financija i dalje nesigurna i neuravnotežena. Nasljeđe crnačkog ropstva na Karibima za krunu je posebno otegotno.
U trenutku smrti Elizabete II. lanjskog rujna u Australiji je obnovljena priča o referendumu kojim bi država postala republika. Bivša novozelandska premijerka Jacinda Ardern izjavila je da očekuje da će to postati za vrijeme njenog života. Problemi za Karla III. i u kući i u dvorištu.
