Nakon dva tjedna natezanja, pregovaranja, lobiranja i optuživanja UN-ov klimatski samit COP27 završen je formalnom deklaracijom koja je, kako to na COP-ovima i biva, kompromis kojim nije zadovoljan ama baš nitko. Završni dokument ponovo je u sitnim satima posljednjeg dana skupa razvodnjen do razine pisma namjere. Konkretno, lani je u Glasgowu napokon usvojena znanstvena činjenica da zagrijavanje od 2 Celzija (u odnosu na predindustrijski prosjek) nije prihvatljivo i da je cilj zapravo 1,5, a ako je moguće i manje. Budući da znanstvenici na to upozoravaju još od Pariškog sporazuma iz 2016. mnoge je iznenadio otpor nekih afričkih država da se u dokument uvrste obavezujuća obećanja, jer su upravo one najosjetljivije na klimatske promjene. Velika bitka vodila se oko plina, nafte i ugljena, najvećih izvora stakleničkih plinova u atmosferi. Prema tradiciji, Saudijska Arabija minirala je svaki pokušaj ograničavanja proizvodnje fosilnih goriva. Ohrabruje jedino zaokret u politici Indije koja se u Glasgowu protivila ograničenjima, dok je u Šarm el Šeiku bila glavni zagovornik smanjenja proizvodnje svih fosilnih goriva. U završnu deklaraciju uvrštena je, međutim, fraza da bi se trebalo poticati proizvodnju "energije manjih emisija". Što podrazumijeva sve od solarne energije do zemnog plina jer i plin, barem tehnički, emitira manje CO2 od nafte. Kina je mudro šutjela.

Poglavlje o prilagodbi najugroženijih područja ostalo je u slovo isto kao u Glasgowu. Trebali bismo ovo, valjalo bi ono. Novost je jedino uvrštenje tzv. tipping pointa, prekretnice na koju Međudržavni panel za klimatske promjene IPCC već godinama upozorava. Očekivano, najveći proizvođači fosilnih goriva protivili su se uvrštenju dokaza UN-ove institucije u UN-ov dokument. No zato se oko novca vodila vrlo gorljiva rasprava. Siromašne zemlje iz skupine G77 tražile su reformu Svjetske banke i raspodjelu fonda obećanog u Glasgowu. Zahvaljujući promjeni stava EU-a u noći prije kraja samita, nešto su i dobili. Nakon trideset godina borbe odobren je, naime, novi fond za "gubitke i štetu". Ali kako će se formirati, tko će ga puniti i u kojem omjeru na kraju nije definirano. S tim da je pitanje bi li se i taj mali pomak dogodio da nje bilo katastrofalne poplave u Pakistanu baš u vrijeme održavanja COP-a. Ukratko, ako je Glasgow bio mlako razočaranje, Šarm el Šeik je korak unatrag. Glavni tajnik UN-a António Gutierres na kraju samita nije krio očaj. A u Egipat je doputovao ravno sa skupa najbogatijih zemalja G20 u Baliju. Avionom. Na kerozin...