Na Odjelu za povijest umjetnosti zadarskog Sveučilišta nedavno ste postavili zanimljivu izložbu (2. prosinca 2022. – 27. siječnja 2023.). Ona nosi naslov "Ciklusi" i povezuje radove četvorice naših istaknutih fotografa. Kako ste definirali koncept? Koji su autori na njoj zastupljeni?
Što se tiče koncepta izložbe, sve je krenulo od ideje da se bavimo temom koja je sama po sebi angažirana, a usko je vezana za prostor koji oblikujemo i kojim se krećemo. Želja nam je bila okupiti autore koji u svojim umjetničkim praksama otvaraju to pitanje. Odlučili smo se za medij fotografije zbog njezine transparentnosti i njezinih mogućnosti hvatanja zbilje. Odabir umjetnika stoga se dogodio prirodno. Izabrali smo radove Borisa Cvjetanovića, Rina Efendića, Bojana Mrđenovića i Jasenka Rasola jer su nam fotografije te četvorice autora govorile jezikom koji se uklapao u idejni koncept. U sve to uključile su se i društvene problematike kojima se bave u svojim fotografijama. Sve te cikluse povezuje slika dehumaniziranog prostora u kojem djeluju određene silnice moći. U svim djelima, naime, preispituju se načela prioriteta i uvjerenja kada je u pitanju upravljanje izgrađenim okolišem.
U pripremanju izložbe imali ste i mentorsku pomoć troje svojih nastavnika. Kako su vam oni pomogli?
Upravo tako. Od samog početka imali smo pomoć svojih mentorica i mentora, Silvije Bekavac, Ivane Hanaček i Nikole Zmijarevića. Posebno nam je pomoglo iskustvo profesorice Hanaček u izradi koncepata različitih izložbi. Tijekom organizacije izložbe i svih tehničkih aspekata produkcije uvidjeli smo koliko je to kompleksan i delikatan posao, pogotovo kada je riječ o izradi fotografija. To nam je iskustvo bilo zaista korisno i dalo nam je vjetar u leda, pogotovo onim studenticama i studentima koji se u budućnosti planiraju baviti galerijsko-muzejskim poslovima.
"Ciklusi" su i dio studentskog projekta "Oživimo zidove". Možete li nam reći više o njemu?
Projekt "Oživimo zidove" nastao je prošle godine kao inicijativa kolegica i kolege Nikole Zmijarevića, Heidi Vuković i Dore Štublin, čiji je cilj bio donijeti studenticama i studentima malo žive umjetnosti u prostore Odjela. Tada su u jednoj učionici Odjela postavili reprodukcije slika iz europskog slikarstva. Ove godine htjeli smo dodatno proširiti projekt i dati svoj pečat cijelom konceptu. Željeli smo studenticama i studentima približiti tokove suvremene hrvatske fotografije, ali se putem otvorilo i vrlo važno pitanje, a to je nepostojanje adekvatnog prostora za takve pothvate. Nadamo se da će mlađe generacije prepoznati važnost ovakvog projekta pa možda s vremenom dobiti i vlastiti izložbeni prostor.
