Jedina promjena u brizi za povratnike širom Hrvatske jest u tome što sada - nakon proglašenja pandemije i globalnog socijalnog distanciranja radi sprečavanja zaraze novim tipom korona virusa – osoblje SNV-ova Odjela za socijalna i humanitarna pitanja nosi zaštitne maske preko lica kad obilazi stanovnike u najzabačenijim dijelovima Banije, Korduna, Dalmacije, Like i Slavonije. I dalje im dostavljaju pakete s hranom, ogrjev, nužne kućanske uređaje ili osnovnu građevinsku opremu, sve u skladu s potrebama ljudi i mogućnostima zajednice.

Pavao Pajo Trkulja i njegova životna partnerica Stanka žive na kraju Podgorja, sela južno od Vrginmosta, a mjesečni im prihodi iznose osam stotina kuna, koliki je iznos socijalne pomoći za oboje. U njihovom trošnom drvenom kućerku struje nije bilo punih četvrt stoljeća, sve dok im lokalna zajednica, HEP, i SNV nisu prije godinu dana udruženim snagama prikratili tu muku.

Pajina je osobna povijest puna turbulencija, kao i kod tolikih povratnika i drugih građana koji su doživjeli devedesete prošlog stoljeća: sredinom sedamdesetih odlazi u tada najrazvijeniju federativnu republiku Sloveniju trbuhom za kruhom, dok mu u kući u Podgorju ostaju majka, otac i brat, koji će za Oluje pobjeći u Srbiju. Pajo krvavi raspad bivše države provodi u Sloveniji, a u rodno se selo vraća već 1996., sa svojom Stankom. Kuću zatiču devastiranu i popljačkanu do te mjere da je nedostajalo čak i osnovne građevinske opreme, pa su je godinama krpali najbolje što su mogli. Prije desetak dana, zahvaljujući ponajprije SNV-u, dobili su prozore i vrata, pa njihovoj radosti zamalo nije bilo kraja.

- Kad smo prije godina dana dobili struju, život nam se promijenio nabolje iz temelja i sve ostale nedaće postale su nam manje važne. Klimave prozore i škripava vrata morali smo i dalje prekrivati krpama, papirom i najlonom za svakog jačeg sjeverca, pa možete zamisliti koliku smo sreću osjetili kad smo doznali da nam stiže nova stolarija. Zahvaljujući dobrim ljudima, život je ponovno postao lijep – kaže Stanka.

Paji su vrata i prozore iz kombija pomogli istovariti potpredsjednik SNV-a Nikola Arbutina i načelnik Gvozda Milan Vrga.

- Pratim njihove nedaće otkako su se vratili u Podgorje, od sređivanja papirologije preko raskrčivanja puta do zabačenog kućerka do rješavanja osnovne infrastrukture. Najprije smo im osigurali pitku vodu, lani strujni priključak a sada, evo, i prozore – pojašnjava načelnik.

Vrga nam potvrđuje da Pajo i Stanka nisu jedini o kojima lokalna zajednica i SNV redovito brinu: i najzabačeniji tamošnji zaselci se obilaze kako bi vremešni, osamljeni i materijalno ugroženi ljudi, mahom povratnici, dobili pomoć koja im je najpotrebnija. Tako su nedavno svim poljoprivrednicima koji su isplanirali proljetnu sjetvu donirali sjemenski kukuruz. Načelnik Dvora Arbutina potegnuo je iz svog mjesta do Podgorja da bi osobno bio u ekipi koja će na licu mjesta pomoći Trkuljama.

- Sada nam je cilj informirati ljude opasnostima koje donosi aktualna pošast, pandemija korona virusa i bolesti Covid-19. Tumačimo im kako se treba ponašati, koje se higijenske mjere moraju usvojiti da se zaštite od zaraze i što im valja činiti uoče li simptome bolesti, odnosno kada se trebaju javiti liječniku – kaže nam Arbutina.

Mimo izvanredne globalne situacije, potpredsjednik SNV-a posebno je zadovoljan akcijom elektrifikacije povratničkih domaćinstava. Tako je u njegovoj općini, Dvoru, samo jedna kuća bez struje – ona porodice Tintor u Čavlovici, odnosno na samom rubu tog napuštenog sela. No ovih je dana iz HEP-a stigla potvrda da će uskoro i kod Tintorovih žarulje zamijeniti slabašnu svjetlost petrolejki. Zaključna riječ pripala je Paji Trkulji.

- Napišite samo da se moja Stanka i ja osjećamo kao da smo ponovno rođeni. Sad imamo sve, a ono što nemamo pribavit ćemo vlastitim rukama. Bilo je trenutaka kada sam bio u dilemi je li pametno što sam se vratio, no sada su i ta pitanja otklonjena. Ova najnovija virusna pošast uskoro će nestati i proći, a struja, prozori i vrata u mojoj će kući malo dulje biti – sažeo nam je svoju radost naš domaćin, nutkajući članove ekipe koja mu je dostavila građevinsku opremu da bar na tren skinu maske i kušaju pravu domaću kobasicu.