"Ugled Hrvata u času ujedinjenja bio je neosporan. U očima Srba Hrvati su bili oni koji će najviše pridonijeti u poslu oko uređenja države, koji će unijeti reda i političkog takta u vladi. Ali, dogodilo se nešto neočekivano. Ti su Hrvati apstinirali od akcije, zakukuljivši se u jedan nelogičan, pasivan život. Ti apstinentski političari su u borbi s beogradskim političkim shvatanjem u polemici nespretno upotrijebili jedan stari način srpsko-hrvatske svađe u Hrvatskoj…
U stvarnosti, Srbi u Hrvatskoj ostali su na terenu jedinstva, a najbolji njihov dio na starom svom terenu jugoslavenske ideje. Međutim, u toku borbe između zagrebačke i beogradske štampe konstatirano je da u taktici zagrebačkih separatističkih političara nema ni najmanje logike. Oni su jednom nespretnom taktikom kompromitirali vlastiti program... Što je najgore, separatistički listovi u Zagrebu uzurpirali su sebi pravo da jedino oni mogu govoriti u ime hrvatskog naroda. Tako je polako smiješni izgled njihove politike prešao u očima neobaviještenih Srba i na cijeli hrvatski narod.
Prvi je rezultat politike apstinentskih političara dakle taj, da su oni do temelja uzdrmali onaj veliki ugled Hrvata kojeg su prije rata i u času ujedinjenja uživali kod svih Srba… O, da, bilo je vrlo mnogo Srba, a i danas ih ima, koju su odbacili srpsko ime, uzeli jugoslavensko, pa kao Jugoslaveni pošli u borbu ne samo protiv srpskog, nego i protiv hrvatskog separatizma, ali pod utjecajem skroz nesavjesnih napada hrvatskih separatista na sve što je srpsko, nego i jugoslavensko, ti se Srbi opet vraćaju na stari teren.
Niko ne radi toliko za velikosrpsku ideju kao što to rade hrvatski separatisti..! Meni je, kao čovjeku kome nije zanimanje ni srpstvo, ni hrvatstvo, stalo do toga da hrvatski separatistički političari budu na vrijeme opomenuti do kakvih sve posljedica može dovesti njihovo, ne federalistička, nego velikosrpska politika…" piše "Srbin iz Hrvatske", u podužem članku kojeg je naslovio – "Velikosrpstvo i Hrvati".
Prošle godine su državljani pravoslavne vjeroispovijesti podnijeli više od 17.000 žalbi za razvod braka, od čega samo Višem duhovnom sudu u Sremskim Karlovcima preko 5600. "To je svakako ogroman broj, pa čak i ako se računa s teškim potresima morala u narodu poslije svjetskog rata", navodi se uz ostalo u popratnom obrazloženju.
Novosadska policija uhapsila je nekog Milu Ristića koji već 15 godina obilazi vojvođanska sela, tvrdeći da "umije od vode napraviti rakiju". Od žrtava prijevare taj bi "čudotvorac" najprije zatražio nekoliko stotina dinara, a zatim bi naložio da mu u kuću unesu bure s vodom, potom bi zaključao vrata, neko vrijeme ostao uz bure, a onda ga zapečatio i izišao, pritom zaprijetivši seljacima da bure ne diraju osam dana. Poslije osam dana seljaci bi naravno ustanovili da su sjajno – namagarčeni. Jer, voda u buretu i dalje je bila voda, a ne rakija!