Jožek, si kad pil lošeg vina? Jesam, kak ne. I kakvo ti je bilo? Dobro! Ovo je samo jedan primjer od tisuća šala i pošalica koje u poanti imaju pijanice i alkohol. Mnogo puta se može čuti kako se ljudi hvale odličnom zabavom i to iskazuju količinom ispijenog alkohola. Niti jedna svečanost nije zamisliva bez ponude alkoholnih pića, barem u većem dijelu svijeta. Ljudi nazdravljaju, piju, podižu sebi raspoloženje ili tuguju uz čašu vina, žestokog pića ili piva. Ne svi, ali ogromna većina da. Pa što je to onda što nas veže uz alkohol? Da li je to nešto svojstveno samo čovjeku? Izgleda da nije.
U filmu "Ta divna stvorenja" iz 1974. godine postoji scena u kojoj se životinje različitih vrsta okupljaju oko golemog stabla punog zrelog voća koje na tlu fermentira. To je prava fešta, u kojoj se zebre, slonovi, majmuni, nojevi, svinje i druge životinje opijaju jedući to prezrelo voće. I to pamte te se tamo okupljaju svake godine u pravo vrijeme. Zašto to rade?
Sigurno ne zbog stresa od sve ubrzanijeg tempa života ili zbog obiteljskih problema. Da li se mozak na taj način opušta i odmara od neprekidnog stanja opreza? Postoji li u metabolizmu životinja nešto što preferira alkohol? U prerijama sjevernoameričkog kontinenta autohtona plemena nisu poznavala alkohol, ali objeručke su ga prihvatila nakon dolaska Evropljana. Nažalost, na vlastitu propast, uz ostale činioce na djelu. Ipak, postoje narodi u kojima se alkohol uopće ne konzumira. To su uglavnom muslimanske nacije u kojima je alkohol zabranjen iz vjerskih razloga.
U filmu "Ta divna stvorenja" postoji scena u kojoj se životinje različitih vrsta svake godine okupljaju oko golemog stabla punog zrelog voća koje na tlu fermentira. Zašto to rade? Da li se mozak na taj način opušta i odmara od neprekidnog stanja opreza? Postoji li u metabolizmu životinja nešto što preferira alkohol?
Ako potrošnju alkohola iskažemo kao litre stopostotnog alkohola, i to po glavi stanovnika starijih od 15 godina, dobivamo sljedeće podatke za nekoliko izabranih zemalja u 2019. godini: Indonezija 0,1, Alžir 0,6, Egipat 0,1, Mali 4,3, Njemačka 12,2, Gruzija 14,4, Francuska 11,3, Indija 4,9, Kina 5,7, Hrvatska 8,5. Općenito, najveća potrošnja alkohola je u Evropi i sjevernoameričkoj regiji.
Prema dokumentaciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), alkohol je otrov čak i u minimalnim količinama. Glavni je sastojak svakog alkoholnog pića etanol (C2H5OH) koji je i psihoaktivna supstanca. Prema podacima WHO-a, u 2019. godini zbog njega je umrlo 2,6 milijuna ljudi. Od toga dva milijuna otpada na muškarce, oko sedam posto svjetskog stanovništva, odnosno 400 milijuna ljudi starijih od 15 godina živi s negativnim posljedicama konzumiranja alkohola, a ovisno je njih 209 milijuna. Iako i vrlo male količine alkohola loše utječu na zdravlje, glavna opasnost je u stalnom konzumiranju i povremenim teškim opijanjima.
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da se alkohol može povezati s oko 200 bolesti, povreda i ostalih zdravstvenih tegoba. Za 31 bolest postoji njihova potpuna kvantitativna analiza razvoja, pojave i posljedica. Alkohol može izazvati bolesti jetre, srca i različite oblike karcinoma. On utječe na mozak i mentalno zdravlje, može izazvati halucinacije, depresiju, anksioznost i smrt. Pored toga, čest je uzrok saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodima i teškim ozljedama. U njima stradavaju i vozači i putnici koji nisu pod utjecajem alkohola.
Obitelji alkoholičara često su izložene nasilju. U najvećem broju slučajeva alkoholičari nasilnici su muškarci, a žrtve žene i djeca. Alkoholičari lako izgube posao, a teško ga pronalaze. Svoje nezadovoljstvo tada iskaljuju na članovima obitelji. Ne baš rijetko, alkoholizam i nasilnost se onda prenose na sljedeću generaciju.
Ukratko, WHO preporučuje da ne pijete, jer vam i najmanja količina alkohola može naškoditi. Pa da pogledamo postoji li korelacija između očekivane dužine života i potrošnje alkohola u pojedinim zemljama. Pogledao sam tablice s podacima po pojedinim državama i vidio da takva korelacija ne postoji. Najkraću životnu dob mogu očekivati zemlje sjeverne i srednje Afrike, a najdužu one bogatije i s dobrim zdravstvenim sustavima. Bilo bi krivo iz toga zaključiti da podaci WHO ne drže vodu. Naprotiv, dobra zdravstvena skrb omogućava i najtežim bolesnicima da produže svoj životni vijek.
Ako potrošnju alkohola iskažemo kao litre stopostotnog alkohola, i to po glavi stanovnika starijih od 15 godina, za 2019. dobivamo sljedeće podatke: Indonezija 0,1, Alžir 0,6, Njemačka 12,2, Gruzija 14,4, Francuska 11,3, Indija 4,9, Kina 5,7, Hrvatska 8,5. Općenito, najveća potrošnja je u Evropi i sjevernoameričkoj regiji
Nema sumnje da alkoholom uzrokovane bolesti stavljaju veliki teret na zdravstvene sustave, baš kao što to čine i bolesti uzrokovane i drugim ovisnostima, kao one vezane uz nikotinske preparate i teške droge. U zemljama s najkraćim očekivanim životnim vijekom i niskom konzumacijom alkohola dominantni su uzroci siromaštvo, zagađenost zraka, voda i tla, nerazvijeni sustavi zdravstvene zaštite i ponegdje ratni sukobi.
Ono što nam WHO pruža činjenice su i statistike. Postoje, međutim, i pozitivni aspekti konzumacije alkohola, u društvima u kojima je ona prihvaćena. To je prije svega podizanje raspoloženja u društvu, opuštanje, odmor od problema, makar nakratko, olakšana socijalizacija i za neke ljude aktivacija kreativnosti. Tu je riječ o normalnoj ili maloj konzumaciji, s nekim časnim iznimkama. Svako toliko pojave se neka istraživanja koja tvrde da je dobro popiti jedan decilitar crnog vina dnevno, jer u njemu ima antioksidansa.
U Dalmaciji se oduvijek pila čaša vina uz ručak, najčešće crnog. Težaci su u polja išli raditi s demižonom bevande, jako razrijeđenog crnog vina, recimo oko pola litre vina, a ostalo voda u posudi od pet litara. Težak rad u polju pod suncem tražio je veliku količinu tekućine, tako da bi se demižoni vraćali kući prazni. Nikada se nitko, barem ja nisam za to čuo, od te bevande nije opio ili postao ovisan o alkoholu. Izgleda da je težak rad dobar protuotrov.
Interesantna je životna priča čuvenog pisca Jacka Londona. Ispričao ju je u romanu "Kralj alkohol". London je već kao dječak počeo raditi teške poslove u luci i nastojao se među lučkim radnicima istaknuti kao da je stariji nego što je stvarno bio. Jedan od načina bio je da pije s njima. Vrlo često se opijao, iako cijelo to vrijeme alkohol uopće nije volio. To je tako trajalo godinama. Tek mnogo kasnije, kada je postao poznati pisac i počeo odlaziti na razna primanja, malo-pomalo rasla mu je potreba za koktelima. Na koncu je postao pravi ovisnik. Roman je objavljen 1913. Tri godine kasnije umro je od posljedica alkoholizma i uzimanja morfija. Imao je samo 42 godine.
Pivo je odgovor, ali koje je ono bilo pitanje? (Foto: IMAGO/Frank Sorge/Imago Stock&People/PIXSELL)
Drugi legendarni pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost Ernest Hemingway, također je bio teški alkoholičar. To je uz neke druge faktor dovelo do njegovog samoubojstva u 61. godini života.
Mnogi kreativci uživali su u konzumiranju alkohola, jer alkohol u prvoj fazi pruža osjećaj jasnoće misli i otvara prostore za nove ideje. Nažalost, daljnjim pijenjem ideje nestaju, a jasnoća misli se zamagljuje.
Ljudi proizvode alkohol otkako su započeli sa sjedilačkim načinom života. Postoje dokazi da se vino proizvodilo i njim trgovalo još prije nekoliko tisuća godina. Oko vinove loze i vina nastala je čitava industrija i kultura. Jednako tako za pivo, viski, konjak, votku itd. Ogroman broj ljudi ovisi o proizvodnji ovih dobara direktno i indirektno. Dobar dio turističkih ponuda i aktivnosti na Mediteranu vezano je uz priču o vinovoj lozi i vinu.
U 2022. godini u svijetu je proizvedeno 237,3 milijuna hektolitara (hL) vina i 1,9 milijardi hektolitara piva. Italija i Francuska trenutno su najveći proizvođači vina, a Kina, SAD i Brazil vode u proizvodnji piva. Italija godišnje proizvede oko 50 milijuna hL, a Hrvatska 0,7 milijuna hL vina. To je svrstava na 27. mjesto u svijetu. Kako znamo, Hrvatska veliki dio vina "izvozi" na domaćem tlu, kroz turizam. Kvaliteta vina raste i sve se bolje profiliraju pojedine vinorodne regije, tako da i broj posjetitelja stranih i domaćih raste iz godine u godinu.
Ono što je interesantno jeste to da količina alkohola koju popiju stanovnici Hrvatske pada i to mjereno po glavi stanovnika, a ne u totalu. Od 1996. godine, kada je iznosila skoro 12 litara čistog alkohola, pa do danas pala je na nešto manje od devet litara. Stvarnost je vjerojatno nešto drugačija, jer u istraživanja koja su donijela te podatke ne ulazi alkohol proizveden za osobnu upotrebu a, kako znamo, pečenje rakije gotovo je nacionalni sport. Ranije, dok je naobrazba seljaka bila slaba, pečenjem rakije dolazilo je i do tragedija. Uzrok je bio metanol (CH3OH), alkohol koji prvi izlazi pri destilaciji fermentiranog voća. On izaziva sljepilo, a u većim količinama i smrt. Danas svi znaju da se prvi destilat rakije ne koristi za piće.
I što da zaključimo sada kada smo suprotstavili dobre i loše strane etanola, odnosno na njemu zasnovanih alkoholnih pića? Jedan mogući odgovor mogao bi biti: nemoj piti! Drugi odgovor bi mogao biti: pij malo, pij dobro. A ima i ona planinarska: kad ti grobar preko riti zadnju grudu zemlje hiti, ne buš više cugal alkohol.
