List Borba objavio je članak Miroslava Krleže pod naslovom "Agonija vlade i režima". Krleža piše: "Iako se još ni izdaleka ne može predvidjeti, kad će i kojom prilikom nastupiti otvorena kriza vlade radikalsko-demokratske koalicije i kad će se srušiti cijela trula zgrada njenog nasilnog i terorističkog režima, ipak se može i danas već reći da se i vlada i njen režim nalaze u teškoj i progresivnoj agoniji… Cijeli njegov sistem laži i pakovanja protiv Komunističke partije, kojima je htio da opravda svoju diktaturu, gaženje ustava i Zakon o zaštiti države, srušio se kao kuća od karata na Beogradskom procesu, a protiv njegovog divljaštva digle su se strašne optužbe da se od njih nikada oprati neće. Memorandum Hrvatskog bloka Pašiću, koji je jasno pokazao dvije vanjsko-političke orijentacije, onu hrvatske i onu srpske buržoazije, i otkriće Stojana Protića o vezama Pribićevića sa Hercigonjom, koja je razotkrila jezuitske i krvave metode Sv. Pribićevića, zabile su duboku pukotinu u redove vladajućeg bloka. Kupljeni vidovdanski ustav, temelj te cijele zgrade, ostao je hrpom papira, jer ni jedan organski zakon kojim bi se on imao da primjenjuje u životu nije raspravljen, a kamoli donesen. Zakonski prijedlog o administrativnoj podjeli zemlje na oblasti, druga osnova cijeloga vidovdanskog sistema, zbog kojeg se režim u prvom redu nalazi u zaoštrenom sukobu s Hrvatskim blokom, vlada ne može progurati kroz parlament, baš kao što ni cijeli hegemonistički centralizam ni pomoću sviju svojih žila i batina ne će moći provesti u život… Agonija režima u takvoj se situaciji produžuje ne zbog neke njegove jakosti, nego samo zato jer nema mogućnosti nikakve druge parlamentarne kombinacije u krnjem parlamentu. Da parlament nije krnj, agonija ovog režima bi jednom običnom operacijom već davno mogla biti presječena", piše uz ostalo Krleža.
U Zagrebu se na sva usta govori o jednom kavaliru koji je u jednoj jedinoj noći potrošio – 160.000 dinara! Odnekud izvana došao je taj kavalir i veseljak u hrvatsku metropolu, namjerio se na neku damu, koja je pak u svoje društvo povukla još nekoliko dobrih znanaca i – krenula je zabava u kojoj se novac nije štedio. Pjevala se i pjesma: "Oj dinari, dinari, vi ste lijepa stvar; da vas drže kramari, doista je kvar!" Došljak je plaćao i plaćao, a u samu zoru novaca više nije bilo. A i on sam odjednom je ostao – sam samcat! I to na sred Jelačića placa. Tu je nabasao na redarstvenika i, nakon što mu se glava razbistrila od alkohola, požalio mu se da su ga operušali do zadnje pare. Obojica su krenula u potragu za nepoznatom damom, ali nje i njezinih pridruženih članova više nigdje nije bilo.
Potomcima češke obitelji Berak iz Moravske je u Hrvatsku stigla vijest u koju nisu mogli povjerovati. Tamo je, naime, u 123. (!) godini umrla njihova rođaka Ana Berakova. Novine pišu da je i njezin suprug Miroslav isto tako doživio duboku starost – umro je u 118. godini života.
