Malo koji će domaći gost ove godine imati priliku osjetiti sve blagodati mora i sunca! Čak će i neki stranci, kojih je prošle godine na Jadranu ljetovalo pravo mnoštvo, ovog ljeta biti uskraćeni u ovom užitku. Jer, kako navode novine, cijene ljetovanja, a posebno hrane, odletjele su u nebo.
Potkrepljuju to brojkama: u Zagrebu je sve skupo, ali na Jadranu je još skuplje, negdje čak i za 50 posto! Tako, recimo, pečeno pile u prvoklasnim zagrebačkim restoranima stoji 25 dinara, a na Jadranu 35! Pariški odrezak 15, a u primorskim hotelima i ljetovalištima 25, obloženi biftek s prilogom 22 dinara, a na moru 30 dinara, i to bez priloga! Krumpir salata je u Zagrebu 4 dinara, a na obali – 12 dinara! U Zagrebu je boca piva 4 dinara, a u Crikvenici 13 dinara!
Uz zvukove sirena, zvižduke lokomotiva i pjesmu radnika oglašen je završetak jedne od građevinski najzahtjevnijih dionica dalmatinskog dijela ličke pruge – spajanje posljednjeg svoda velikog Čupkovića vijadukta. Radovi su završeni tri dana ranije nego je bilo predviđeno, pa je više od 300 radnika spontano proslavilo konačno prometno povezivanje Like s Dalmacijom.
Nevjerojatna vijest stiže iz Makedonije: "Na mjestima gdje se za vrijeme rata sterala Solunska fronta, a naročito na obroncima Kajmakčalana, i danas se nalazi sva sila municije i oružja svake vrste, pa čak i teških topova… Baš zbog toga desio se nedavno jedan slučaj koji je zaprepastio nesretne žitelje ovog kraja.
Naime, dva francuska oficira u pratnji jednog našeg vojnika, obilazila su nekadašnje bojno polje, tragajući za grobovima francuskih vojnika… Francuskim oficirima su prije ovog obilaska napunili uši pričama da te planine nikad nisu bez komita i zvjeradi. Stoga su, plašeći se za vlastiti život, jedne noći podigli logor u blizini teških topova, zlu ne trebalo.
Kad su u neko doba oko sebe čuli neke zagonetne zvukove brzo su se dosjetili kako da rastjeraju strah i moguće komite i divlje zvijeri: razbili su sanduke s municijom, izvadili čepove iz topova, a onda otvorili žestoku paljbu na sve strane. Topovska kanonada trajala je cijelu noć! Jadni Makedonci, koje je paljba trgnula iza sna, kupali su se te noći u znoju od straha, misleći – nije li se to povampirio rat?"
Osječki sudbeni stol primio je iz Karlobaga pismo od oca Pavla Prpića-Velikog, glavnog Čarugina ortaka, s molbom: "Slavni sude! Molim da mi izvadite pola karte na željeznici, da mogu doći u Osijek i vidjeti sina Pavu, kada ga budu vješali, jer mi je Pavo bio od sve moje dvanaestero djece najvredniji i najmiliji…"
U zatvor je prispjelo pismo i samom Jovi Čarugi, od tetke iz Beketinaca. U međuvremenu je Čaruga jako oslabio, pa mu je Prpić, kad su se jednom prilikom susreli kod suca istražitelja, onako oronulom kazao: "E, moj Jovo, ti si mislio da su sve to romani i memoari…"
U međuvremenu dvojici osuđenih – Nikoli Mihaljeviću i Ivanu Selthoferu – smrtna kazna je preinačena u vremensku: obojica su osuđena na po 20 godina zatvora.
