Novine javljaju da će vlakom iz Češke u Sarajevo biti prevezeni posmrtni ostaci sarajevskih atentatora Gavrila Principa, Trifka Grabeža, Nedjeljka Čabrinovića, Jakova Milovića, te Mitra i Nedjeljka Kerovića. Prva trojica su umrla u zatvoru u Terezinu u Češkoj, a druga trojica u Mellersdorfu.
U Zagrebu je održan prvi kongres Udruženih jugoslavenskih glumaca kojem je prisustvovalo više od 200 uzvanika, među kojima i onaj najstariji – 63-godišnji Svetozar Filipović poznat po tomu što je na pozornici više od 40 godina. U čast kongresa nastupili su ansambli Narodnog pozorišta iz Beograda (s ‘Koštanom’ Bore Stankovića) i Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane (s predstavom ‘Sablazan u šentflorijanskoj dolini’ Ivana Cankara). Svečanost su uveličali solisti zagrebačke opere izvevši Mokranjčevu X. rukovet.
Ministarstvo vojske i mornarice kraljevine SHS počelo je u cijelom kraljevstvu prikupljati dobrovoljne novčane priloge za ‘monumentalni spomenik pobjede i ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca na uspomenu naše braće pale slavno na polju časti u balkanskom i svjetskom ratu. Ne smije biti ni jednog rodoljubnog građanina, ni državljanina, koji se ne bi dobrovoljnim prilogom za spomenik pobjede i ujedinjenja odužio sjenama naših junaka…’ kaže se uz ostalo u pozivu tim povodom.
‘Gospojice, udovice, rastavljene, kao i gospoda, koji žele dobro i brzo ženidbom sreću postići, obratiti se izvolite na ‘Prvi jugoslavenski ženidbeni zavod Express’ u Brodu na Savi. Raspolažemo velikim izborom ženskih i muških partija svih vjeroispovijesti. Na poziv gospođa i gospode, uz priposlanje putnog troška dolazi izaslanica zavoda u kuću, daje upute, sastavlja brakove… Na upit samo ako se priloži 10 kruna odgovara se odmah i svakome…’ stoji uz ostalo u oglasu boj 9858.
Svi su ga znali samo po nadimku Joviša da je rodom odnekud s Korduna, blizu Vojnića, i da mu je pravo ime Pero. U samom središtu Zagreba svako malo priredio bi neobičnu predstavu: ‘I opet, jučer oko 6 sati poslijepodne legao je Pero preko tramvajskih tračnica, govoreći: ‘Želim umrijeti, jer nemam što jesti’. U to ‘bijedniku’ priđe mladić i zapovijedi mu da odmah ustane, inače da će ga izlemati: ‘Nemojte ga ništa žaliti. Peru jako dobro znam. Danas poslije podne već sam ga tri puta vidio kako liježe na tračnice samo da izmami novac…”