O mučnim prizorima izgona Riječana iz grada piše većina hrvatskih glasila: ‘Povorke Jugoslavena, istjeranih iz Rijeke, kreću se prema Bakru, vodeći sa sobom žene i djecu i noseći sa sobom malene zavežljaje rubenine i odjeće. Ljudi koji su se rodili na Rijeci ili koji su ovdje živjeli na desetke godina, morali su smjesta ostaviti voljeni grad, svoj dom i posao…kao zadnji prosjaci. Njihove poslovnice, radionice, dućane, skladišta i drugo – sve je to porazbijano, zapaljeno, opljačkano, razneseno… A bijedni ovi naši ljudi, što li su skrivili? Ništa! Krivi su samo zato što su Jugoslaveni. I eto, ovakve se grozote, ovakva zvjerstva i bezdušnosti događaju nakon svjetskoga rata koji je imao donijeti tobožnje pomirenje i pravedno uređenja odnosa među narodima, koji se tobože vodio za načelo samoodređenja naroda! Nema pomirenja, nema samoodređenja naroda, već se naš ispaćeni narod nalazi na udaru najbezobzirnijeg imperijalizma…’
‘Ima jedno gnezdo orlova na Kaptolu. Tamo gore je društvo nečistih savesti što beži od modernog grada ko vrag od tamjana. Kaptol je tradicionalno vezan s Gričkom vešticom i krvavim mostom, pa kao što je i Grička veštica koji put tamo zalutala, dogodi se da i danas zaluta po koja nepoćudna i ‘bogohulna’ knjiga. Tako se nekako dogodilo i s mojom knjigom ‘Spas duše’. Orlovi su kljuvali po crnim slovima jer su mislili da je to sveto zrnje, a kad tamo rasrdiše se i poslaše nam u grad poslanicu pod naslovom ‘Hrvatska prosvjeta’ ili Hrvatska pomrčina. To je mesečno glasilo Kola Hrvatskih Nepismenjaka ili crne internacionale u kome g. urednik veli: ‘Dakle, g. Micić, umjesto mistike daje bogohulstvo. I to je živa istina…’ Uistinu, danas o umetnosti, a pogotovo o modernoj, piše svako – bez razlike roda i mozga. I svako ima svoje visoko i suvereno mišljenje, koje je nepogrešivo do sakrosanktnosti. Ja se osećam obavezan, ne sebe radi, nego umetnosti radi, a pogotovo radi njene slobode, da upozorim na vrlo vrednog g. urednika ‘Hrvatske Prosvjete’ kako je on i u umetnosti ‘nepogrešiv’ kao vrhovni njegov zemaljski zaštitnik u Rimu…’ piše uz ostalo pjesnik Ljubomir Micić u povodu kaptolskog prikaza njegove knjige ‘Spas duše’ u kojoj objavljuje i program zenitizma, jugoslavenskog književnog pravca bliskom ekspresionizmu.
Crna Gora je opustošena najezdom milijuna skakavaca koji prijete da poharaju i usjeve u susjednoj istočnoj Hercegovini. S Cetinja dolazi ozbiljno upozorenje da zemlji prijeti glad.
